>

novosti logo

Društvo Društvo

Amsterdamski Goli otok

Nizozemska ima višak zatvorskih kapaciteta, pa su u njima danas umjesto kriminalaca smještene izbjeglice. U ćelijama žive ljudi koji dobivaju tjednu pomoć u iznosu od svega 57 eura

Amsterdam spada u jednu od vjerojatno najidiličnijih europskih prijestolnica. Ispod procvjetalog drveća na proljetnom suncu leže obitelji, majke s djecom, očevi s djecom, novopridošle izbjeglice, turisti, samci. U centru grada nailazimo na argentinskog predsjednika Mauricija Macrija i njegovu suprugu Julianu, koje bez prevelike strke osigurava dvadesetak policajaca. Biciklisti vladaju gradom, automobili se zaustavljaju pet metara prije pješačkog prijelaza. Čistoća, kultura, kanali, more, jednostavno prava idila. Dobar život, napredne tehnologije, sigurnost, opuštenost, neke su odlike nizozemskog društva. I unutra i prema van Nizozemci se doživljavaju kao tradicionalno štedljivo, tolerantno i napredno društvo. Sve donedavno, dok se neke stvari nisu počele mijenjati.

Usprkos rasprostranjenoj toleranciji, u Nizozemskoj je uvijek postojala omražena društvena grupa. Prvo su to bili Turci, potom nezaposleni na socijalnoj pomoći, onda Marokanci, dok je danas najveći neprijatelj islam. Posljednjih dvadesetak godina velik broj nezainteresiranih birača, nezaposlenih koji su pripadali uglavnom nižem društvenom sloju, uspio je mobilizirati Pim Fortuyn, koji je upravo među ovom populacijom stvorio svoju stabilnu bazu. Riječ je o sveučilišnom profesoru, deklariranom homoseksualcu, koji je izrazito jasno artikulirao ideje u kojima je kao glavnog neprijatelja vrijednosti nizozemskog društva označio islam.

U Nizozemskoj je uvijek postojala omražena društvena grupa. Prvo su to bili Turci, potom nezaposleni na socijalnoj pomoći, onda Marokanci, dok je danas najveći neprijatelj islam

- Odatle je krenula čitava manipulativna priča desničara poput Geerta Wildersa i Marine Le Pen koji, koristeći argumente ljevice, masama prodaju otrovnu netoleranciju. Mjesec dana prije izbora 2002. Fortuyna je ubio skvoter, aktivist za zaštitu životinja, što je desnici na neki način dalo krila. Onaj uspavani sloj izašao je glasati u znak revolta i Nizozemska je početkom dvijetisućitih dobila desničarsku vlast. Srećom, njihova nekompetentnost je dovela do toga da se raspadnu, ali je sjeme desnice posađeno u nizozemske glave i dobilo je glas koji je potom preuzeo Wilders - objašnjava Tanja Matić, novinarka koja godinama živi u Nizozemskoj.

Wilders je jedan od aktualnih političara koji su najduže na sceni, a svojevremeno je bio član danas vladajućeg VVD-a, partije premijera Marka Ruttea, koja je nakon izbora 15. marta ostala vladati u koaliciji unatoč suprotnim prognozama. U javnim nastupima Wilders odbija povezanost s europskom krajnjom desnicom, a kao svoj politički uzor navodi Margaret Thatcher. Vođa je Slobodarske partije (PVV) kao najjače opozicione stranke, iako je većina birača na parlamentarnim izborima prošlog mjeseca zapravo glasala za stranke ljevice.

- Aktualna situacija je takva da je 45 posto glasova na izborima otišlo strankama lijeve orijentacije, ali je ljevica podijeljena na jako mnogo malih stranaka pa ne može vladati. Ta podijeljenost holandskog društva, potreba da svatko ima pravo reći što misli, na neki način je dovela do toga da stranke, tj. desničarski pokreti koji su ujedinjeni osvajaju stabilne glasove i ostavljaju utisak radikalizacije društva - dodaje Matić.

Usprkos nezapamćenom interesu europskih medija za situaciju u Nizozemskoj i pričama o jačanju desnice, uvjerena je da nije došlo do nove radikalizacije društva, jer je Nizozemska zemlja kompromisa. Tako je i posljednja vlada bila sastavljena od desno orijentiranog VVD-a i lijevog PvdA-a.

Nakon radnog vremena, kvartovski barovi ispunjavaju se do posljednjeg mjesta. Nizozemska se prošle godine prema BDP-u po glavi stanovnika u visini od 47.633 dolara nalazila na 12. mjestu najbogatijih zemalja svijeta, čak ispred Njemačke, Francuske i Velike Britanije. Malo ljudi zna da je Nizozemska zapravo kraljevstvo sastavljeno od Nizozemske i karipskih otoka Arube, Bonaire, Saba, Sint Eustatiusa, Kurakaa i Sint Marteena. To govori o kolonijalnoj prošlosti i snazi akumuliranja kapitala. Čak je i današnji svjetski centar New York nekad nosio ime New Amsterdam.

Parlamentarna demokracija i ustavna monarhija godinama su jamčile liberalne slobode: zemlja je to legalizirane prostitucije i uporabe lakih droga, u kojoj je dopuštena i eutanazija. Kaže se da je ‘Bog izmislio zemlju, a da su Nizozemci stvorili Nizozemsku’ uzimajući more i pretvarajući ga u kopno. Šezdeset posto države danas je pod stalnom prijetnjom poplave, ali se teritorij i dalje uspješno širi u more. Prema ocjenama stručnjaka, nizozemska posjeduje sjajan obrazovni sustav, a pored Amsterdama važan europski lučki grad je Rotterdam. Neke od nizozemskih kompanija su Phillips, AKZO, Shell i Unilever. Upravo zato je neshvatljiv negativan stav prema izbjeglicama, koje prema svome broju i ekonomskoj moći zapravo ne bi trebale predstavljati nikakvu prijetnju. Iako se u posljednjim migracijama očekivalo njih 100.000, tek 60.000 izbjeglica trenutačno boravi u Nizozemskoj, gdje im je sve teže ostati i dočekati rješenje svog statusa.

Idući prema sjeveru Amsterdama dolazimo pred impresivan primjer zatvorske arhitekture. Šest bijelih izoliranih nebodera s teškim metalnim rešetkama na prozorima uzdiže se prema nebu, a od ostatka grada ograđeni su širokim vodenim kanalom. Riječ je o nekadašnjem zatvoru Bijlmerbajes koji je bio u funkciji do prošle godine. Ulazimo u otvoreni dio zatvora. Zabranjeno je ući u glavni zatvorski tunel Kalverstraat iz kojeg, pored strogo čuvanih vrata, izlazi otac s blizancima u kolicima.

U otvorenom dijelu zatvora, kulturnom centru LolaLik, nalaze se različite inicijative koje se trude integrirati izbjeglice na tržište rada. LolaLik je zapravo tipičan primjer gentrifikacije postojećeg prostora, ali i dobro mjesto da se vidi sva licemjernost postojećeg sustava i odnosa prema izbjeglicama. Jedna od recentnih suludih ideja za integraciju izbjeglica je otvaranje hamama u kojem bi posjetiteljima leđa trljali azilanti.

Nizozemska je jedna od rijetkih država u svijetu u kojoj postoji višak zatvorskih kapaciteta, pa su u njima danas umjesto kriminalaca smještene izbjeglice. U malim zatvorskim ćelijama žive ljudi koji dobivaju tjednu pomoć u iznosu od svega 57 eura, što uključuje hranu, prijevoz i sve ostale potrebe. Za vrijeme čekanja odluke o azilu nemaju pravo na rad i učenje nizozemskog jezika.

- Čak se i učenje nizozemskog jezika vidi kao davanje lažne nade izbjeglicama, uz suludu pretpostavku da će još više ljudi doći ukoliko vlasti omoguće učenje jezika. Za mene je to zapravo samo još jedan način na koji vlasti sprečavaju integraciju izbjeglica, njihov život stavljaju na čekanje, stvaraju nesigurnost i konfuziju. U državi je više od 10.000 ljudi koji žive u limbu. Tim migrantima bez dokumenata nije dozvoljeno da ostanu u Nizozemskoj, a ne mogu se vratiti u svoju državu porijekla. Zaključani su u prihvatnim centrima. Nemaju nikakva prava i, nakon što deportacije ne uspiju, opet se nađu na ulici. U bezizlaznoj su situaciji i često znaju počiniti samoubojstvo - objašnjava Yoonis Osman, koji je prošao sličnu priču.

45 posto glasova na izborima otišlo je strankama lijeve orijentacije, ali je ljevica podijeljena na jako mnogo malih stranaka pa ne može vladati

Ne želeći živjeti u ćeliji, radije je izabrao život na ulici, koji ga je potom odveo u politiku – danas je jedan od najznačajnijih aktivista, a za prava migranata bori se kroz kolektiv We Are Here.

Financijska kriza pogodila je i Nizozemsku, pa je i u ovoj državi došlo do smanjenja davanja za kulturu i umjetnost, socijalnu pomoć i zdravstvenu zaštitu za starije. Pogođene su i institucije koje se bave prevencijom nasilničkog ponašanja kod mladih, ali i sve tekovine koje su nizozemsko društvo nekada činile tako posebnim.

- Nizozemci koji izrazito mnogo cijene trgovinu i svoj novac uvijek su imali negativan stav prema ‘ekonomskim izbjeglicama’. Sada se može čuti da su dobrodošli jedino oni koji dolaze iz zemalja u kojima je rat i kojima je život zbog toga ugrožen, potom oni kojima je ugroženo pravo na seksualno opredjeljenje. Pored toga, u medijima se stalno razgovara o porastu diskriminacije prema neholanđanima. Dobra stvar je što je to stalna tema i ipak se vidi kao negativna pojava, a loše je što zaista postoji skrivena i neskrivena diskriminacija, od toga da kandidati holandskih imena imaju veću šansu da budu pozvani na razgovor za posao do toga da policija vrši rasno profiliranje - govori Tanja Matić.

Novinar i publicist Chris Keulemans godinama je boravio na Balkanu i dobro poznaje uvjete života na europskoj periferiji, ali i u jednoj od najbogatijih država svijeta – Nizozemskoj. Prema njegovim riječima, na netom održanim parlamentarnim izborima prvi se put počelo razgovarati o nacionalnom identitetu, koji je pored ekonomskog i političkog postao glavno društveno pitanje. Slično kao i u skandinavskim državama u kojima je godinama vladalo socijaldemokratsko blagostanje, a sada ga je zasjenila konzervativna i nacionalistička retorika.

- Kada se govori o nacionalnom identitetu, uvijek dođe do isključivanja onih koji mu ne pripadaju. Jednom kada se počne s tim tko pripada a tko ne pripada nekoj zajednici, krene se i s drugim sociopolitičkim mjerama, kao što je pooštravanje zakona o migraciji. Idući korak je nepoštivanje mjera EU-a o smještaju izbjeglica, a na kraju raste agresivnost prema ljudima koji imaju dvojnu lojalnost, jednu prema državi rođenja i drugu prema državi u kojoj trenutačno žive. Paradoks je u tome da u većini urbanih sredina veći dio ljudi ima korijene izvan Zapadne Europe. Stvarajući staromodan način definiranja identiteta, isključuje se realna situacija na ulicama - kaže Keulemans.

Vrijeme izbora potencira tako vještački proizvedene antagonizme, što je dobro poznata predizborna strategija i u našoj regiji, u kojoj se ekonomska i politička pitanja uspješno zamjenjuju strahom od drugosti i putem nacionalističke retorike. Naši sugovornici smatraju da je za Nizozemsku riječ o novouspostavljenoj praksi. Riječ je o državi koja je godinama financijski pomagala različite nevladine i građanske inicijative na Balkanu, da bi danas javnost postala u potpunosti nezainteresirana za postjugoslavenske države.

- Liberalne i lijeve stranke protive se proširenju EU-a i postoji veliko nepovjerenje prema aktualnoj situaciji unutar ove zajednice, njezinom ekonomskom i društvenom jedinstvu. Impresija je da se usprkos svim naporima da se balkanske države osnaže u političkom, ekonomskom i društvenom smislu, nije puno postiglo. Bosna i Hercegovina, Kosovo i Makedonija i dalje su u problemima, Srbija je u promjenjivom stanju, a Hrvatskoj ne ide baš dobro. Također, Balkan nije u interesu međunarodne javnosti. S druge strane, oni koji su došli u Nizozemsku nakon ratova u bivšoj Jugoslaviji predstavljaju najbolje integrirane ljude u nizozemskom društvu. Lokalni stav prema ljudima iz Bosne i Hercegovine izrazito je pozitivan - objašnjava Keulemans.

Islam, očigledno, sam po sebi ne predstavlja problem, jer je velik broj Bošnjaka danas izuzetno dobro integriran u nizozemsko društvo. Problem je što neprijateljstvo prema islamu u ovoj zemlji, kao i u ostalim europskim državama, postaje model za konstrukciju nepoželjnog drugog, za neprijatelja. Time se dodatno opravdava rastući rasizam u državama koje su nekada bile poznate po liberalnosti, građanskim slobodama i kulturi. Europa bi stoga ponekad nešto mogla naučiti i iz našeg traumatičnog iskustva i posljedica politika koje i danas tako jasno osjećamo.

1/3