The Morning Show (Apple TV)
Appleova zvjezdana melodrama bombastično se vratila s trećom sezonom kao potpuno drugačija serija. Nakon dvije sezone posvećene MeToo pokretu i pandemiji i dalje se trudi reflektirati Zeitgeist pa nas uvodi u postpandemijsku realnost američkog društva baveći se širim rasponom gorućih tema. Spektar vijesti obuhvaća napade na Capitol 6. siječnja, američki odnos prema ratu u Ukrajini, ukidanje presude Roe protiv Wadea i sve neliberalniji zakon o pobačaju, no glavna se priča vrti oko ozloglašenog tehnološkog magnata Paula Marksa (Jon Hamm) s kojim predsjednik mreže UBA pokušava sklopiti ugovor i uvesti televiziju u novu eru.
Svoje će potencijalno partnerstvo simbolično zapečatiti lansiranjem novinarske zvijezde u orbitu s vlasnikom rakete, gdje će uživo izvještavati o vlastitoj skrušenost prizorom, rehabilitirajući usput lik i djelo tog adrenalinskog džankija iz Silicijske doline, koji svojim ulaganjem u svemirski turizam ljudima pruža nadu u skoro izmještanje s matične planete. Etičke rasprave o prodaji medija narcisoidnom Marksu praktički ni nema; u neoliberalizmu javni interes nije faktor. Jer, riječima spretnog televizijskog biznismena Coryja Ellisona (Billy Crudup), svijet kakav smo poznavali je gotov, službeno smo u kaosu – za deset godina internet će biti 3D, streaming će masovno propasti i jedini vremeplov koji televiziju može odvesti u budućnost nalazi se u džepu muskolikih bezosa koji su nam dodijeljeni u ovoj ruci pokera s kapitalizmom.
No, iako se skupom produkcijom, zvjezdanom postavom i aktualnim temama silno trudi emanirati Sorkinov "Newsroom", pa se u priči čak nazire i naznaka sukoba između realpolitike i novinarskog idealizma, "The Morning Show" je ipak bastard kabelske i mrežne estetike i u svojoj je srži melodrama koja se više bavi unutarnjim svjetovima i osjećajima svojih likova, dok su aktualni medijski događaji samo kontekst za njihove razvojne lukove. Ipak, i unatoč manama i nevoljkosti da se ozbiljno uhvati ukoštac s društvenom raspravom o temama koje dramatizira, seriji se mora priznati da je ostala dosljedno zabavna.
What We Do in the Shadows (FX)
Mali mockumentarni biser Jemainea Clementa i Taike Waititija odvrtio je i petu sezonu svoje apsurdne priče o vampirskom gnijezdu na Staten Islandu. U prve četiri sezone ovog američkog serijskog derivata istoimenog novozelandskog filma, autori su već uspjeli iskoristiti sve vampirske trope i remiksirati niz popkulturnih referenca pa su se u novoj vratili na početak i fokus prebacili na Guillerma, posilnog jednog od protagonista, Nandora, i njegovu najveću želju da i sam postane vampirom.
Nandorovo ga uporno odbijanje razbjesni pa u afektu plati nekom drugom vampiru da ga pretvori i tu se nastaje nova točka zapleta koja seriji pruža priliku za osvježavajuću vlastitu invenciju – tajnu predaju prema kojoj samo vampirski gospodar svog posilnog može pretvoriti u vampira jer će mu u protivnom nanijeti veliku sramotu. To odvodi priču u neočekivanom smjeru, stvara nove saveze među likovima i otvara mnoge bizarne rukavce priče koja postaje urnebesna i svježa kao na početku, neprimjetno se i vješto prebacujući između različitih stilova komedije, od slepstika preko burleske do političkih gegova. Sjajna se glumačka postava već toliko srodila s ulogama da se čini da bi ova luckasta komedija mogla trajati unedogled.
Good Omens (Prime Video)
Iznenadni nestanak arkanđela Gabriela izazvao je kaos i podigao na noge cijeli birokratski aparat onostranog svijeta. Dok Raj i Pakao panično traže moćnog vođu, pali se anđeo obreo u Aziraphaleovoj knjižari u Londonu moren ozbiljnim slučajem amnezije, a Aziraphale i Crowley ga skrivaju od vlasti onostranog, istražujući usput taj zastrašujući misterij putovanjem kroz prostor i vrijeme. Premda nova sezona fantastičke kemp komedije nije temeljena na originalnom materijalu Terryja Pratchetta i Neila Gaimana, širenje izvorne premise serije savršeno se uklopilo u ovu urnebesnu herezu koja je u svojoj suštini ljubavna priča anđela i demona i alegorija o dvojnosti ljudske prirode.
Nezaboravnoj kemiji Davida Tennanta i Michaela Sheena, koji se vidno zabavljaju igrajući svoje legendarne bromantične uloge, u ovoj se sezoni priključio i sveprisutni Jon Hamm, koji i u komičnim ulogama pliva sigurnošću jednog Dona Drapera. Hammov lik pritom funkcionira kao katalizator njihovog odnosa koji se polako razvija kroz epohe i povijesne prekretnice, prikazane u flashbackovima koji pokrivaju raspon samog postojanja. Prepoznatljivo stilizirana, serija i dalje zaigrano skakuće iz parodije u farsu prokazujući mane i slaveći vrline apsurdne ljudske vrste, a druga sezona završava cliffhangerom kojim najavljuje bombastičan nastavak koji je Gaiman već napisao.
