Novosti

Kultura

Antonio Kiselić Želimo decentralizirati umjetničku praksu

Namjera nam je posredstvom umjetnosti pokušati inicirati međusobnu pomirbu, suradnju i zajedništvo na prostorima Bukovice i Zagore, gdje su ljudi puno duže živjeli u miru jedni s drugima nego u ratu

Fq4fxqvm8bl16ozz7jatoj0k4ot

Nazvan po registracijskom broju izuma Nikole Tesle, projekt 'Canadian Patent 142,352' smješten je u prostore, sela i zaseoke s istočne i zapadne obale Krke. O projektu koji po prvi put dovodi suvremenu umjetnost u sela Bukovice i Dalmatinske zagore govori njegov začetnik i jedan od voditelja Antonio Kiselić iz riječke organizacije Prostor Plus koja zajedno sa zagrebačkom Ekscenom provodi projekt.  

O čemu je riječ u projektu? 

Projekt 'Canadian Patent' može se opisati kao pokušaj poboljšanja načina prijenosa energije, a nastao je kao ideja grupe umjetnica i umjetnika o participativnim site specific izvedbama različitih medija na području u i oko Nacionalnog parka Krka. Riječ je o mjestima koja su udaljena od produkcijskih centara umjetnosti i kulture, u samome srcu Bukovice i Zagore, naseljenima Hrvatima i Srbima te ostalim manjinama, a koji žive u etnički diferenciranim mjestima, gotovo u pravilu obilježenima ratnim nedaćama i stratifikacijom.

Istraživanje i produkcijski rad zamišljen je kao inkluzijski moment konfrontacije međusobnih različitosti ljudi koji žive na istom području, a čija je geografija, kao i drugdje, jedan od bitnih elemenata konstrukcije njihovih identiteta. Namjera nam je posredstvom umjetnosti pokušati inicirati međusobnu pomirbu, suradnju i zajedništvo na prostorima gdje su ljudi puno duže živjeli u miru jedni s drugima, nego u ratu.  

Kako je projekt nastao, tko su sve sudionici i što ćete izvoditi?

Začetak današnjeg projekta nastao je 2013. godine prilikom sastanka nove genercije vodstva naših organizacija, a inicijalno je trebao biti povezan s Nacionalnim parkom Plitvička jezera i lokalnom zajednicom koja živi u i oko njega. Pritom smo željeli maknuti fokus s eksploatacije prirodnih ljepota i staviti ga na potrebe zajednice. Nažalost, zbog nedovoljne ažurnosti osoblja Nacionalnog parka Plitvička jezera, morali smo pronaći drugi prostor za razvoj ideje, a Nacionalni park Krka i njegovo osoblje bilo je i više nego spremno za suradnju. Radne grupe projekta sačinjavaju Nino Bokan s projektom 'Disko Kistanje', Nives Soldičić, Nikolina Komljenović i Sanja Gergorić planiraju izvesti obrnutu bajku o Miljevi i Bogočinu, narativno, ali i performativno, Ivana Rončević reinterpretaciju performansa Selme Banich 'Hrvatska narodna predaja', Dominik Grdić stvara video rad, a osobno ću izvesti participativni performans dijeljenja vode po više sela.

Projektom u neka od sela i zaseoka po prvi put suvremenu umjetnost dovodite. Koji su još ciljevi?

Naš primaran cilj je otvoriti percepciju 'običnim' ljudima o tome što je suvremena umjetnost, demokratizirati i maknuti 'auru' s pojma 'suvremeno i konceptualno', a pri tome i decentralizirati izvedbenu umjetničku praksu u ruralna područja Republike Hrvatske, odnosno smjestiti je u prostore koji nisu centri umjetničke proizvodnje. Sve to pritom iskorištavajući kreativne prakse kao metode povezivanja i regeneracije zajednice. Želimo i markirati Bukovicu i Zagoru, odnosno prostore u i oko NP Krka kao mjesta bogate i raznolike kulture u europskom kontekstu, a u što smo se i osobno uvjerili kroz dosadašnji rad. Cilj je i projekt razviti u višegodišnji i to međunarodnog karaktera. Naglasak u prvoj, istraživačkoj, fazi projekta bio je na radu na terenu i direktnom kontaktu s ljudima kako bi se međusobno povezali, izgradili povjerenje, inicirali ponovno upoznavanje i stvaranje zajedničkog kreativnog, socijalnog i kulturnog kapitala, pri tome locirajući društvene potrebe. Na temelju tog istraživanja gradimo spomenute projekte izvedbi koje će se dogoditi u raznim formama i mjestima.

Gdje ste sve bili? Kada započinju izvedbe?  

Izvedbe započinju krajem studenoga, a do sada smo istraživački obišli jedan široki krug koji je obuhvatio čitavi NP Krka, dijelove Like, Bukovice i Zagore, odnosno  mjesta kao što su npr. Nos Kalik, planina Promina, Knin, Čavoglave, Drniš, Otavice, Kistanje, Lasovicu, Kaočine, ali i Split i Šibenik. Naime, upravo je zaleđe tih gradova uvjetovalo  njihov razvoj kroz činjenicu da ti gradovi nikada ne bi izrasli u centre da se nisu oslanjali i povijesno eksploatirali prostore u zaleđu, a što čine i danas, tek u nešto izmijenjenom suvremenom kontekstu poput eksploatacije dnevnih migracija, trgovine ali i dnevno-populističke politike bilo kojeg stranačkog predznaka.

Koje ste tamošnje probleme detektirali?

Na svakodnevnoj razini ljude ubija centralizacija zemlje, nepostojanje aktivnih razvojnih politika ruralnih područja, odlazak mladog i radnog stanovništva, nezaposlenost, recesija i ostavština rata, a kroz sve to i razočaranost u sadašnje stanje Hrvatske kao zemlje koja nije jednaka za sve građane, odnosno onakva kakva bi trebala biti, i to na račun premreženosti politike i religije u svrhu dnevnopolitičkih manipulacija i eksploatacije, a ne pomirenja i razvoja.

Kultura

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više