Koliko je tanka linija između zaštićenog parka prirode i odlagališta nuklearnog otpada, vidjet će se već za nekoliko mjeseci na primjeru Trgovske gore, šumovite uzvisine kraj Dvora. Ona je osobito poznata po najdužoj tradiciji rudarstva i preradi ruda u Hrvatskoj, bistrim izvorima i vodotocima, te po osebujnom biljnom i životinjskom svijetu. Tako jednom od ekološki najčistijih dijelova zemlje, gdje je trenutno jedino zagađenje ako neki pastir naloži vatru da ispeče kukuruze, vrlo ozbiljno prijeti izgradnja odlagališta nuklearnog otpada. Na ovaj način bi se jugoistočnim vratima Šengenske granice, na samom ulazu u Europsku uniju, najprije ušlo u područje pohranjenog urana, poput neke zlosutne dobrodošlice.

Do kolovoza ove godine Hrvatska mora odrediti lokaciju na kojoj će zbrinjavati istrošeno nuklearno gorivo i nuklearni otpad. Kako zbog kratkog vremenskog roka nema druge opcije osim Trgovske gore koja je već upisana u Prostorni plan RH kao jedina lokacija za odlaganje nisko i srednje radioaktivnog otpada, čini se da je sudbina Trgovske gore već određena.

Ponekad mi se čini da nas oko Une, Hrvate, Srbe i Muslimane, žele naprosto dokrajčiti pored svih naših nevolja. Čini mi se da Hrvatska već polako plaća danak ulasku u EU – Džemil Ćurić

I dok su stanovnici ostalih dijelova Hrvatske prilično ravnodušni prema ovoj odluci, sretni što se radioaktivni otpad ne odlaže u njihovim dvorištima, mještani Dvora, okolnih sela, kao i susjednog Novog grada u BiH, u dobroj mjeri su uznemireni, ali ne i iznenađeni.

- Ovo nije prvi put da Trgovska gora stiže u žižu javnosti kao odlagalište nuklearnog otpada. Počeli su nas time plašiti još 2003. godine Nekako se sve smirilo, ali samo do 2007. Tada opet počinju nagovještaji o odlagalištu na Trgovskoj gori, no i ta halabuka je utihnula, objašnjava Nikola Arbutina, općinski načelnik Dvora. Kaže da vjerovatno po nalogu Brisela, Vlada mora do kolovoza odrediti lokaciju, dok vremena za bilo kakve aktivnosti koje bi pokazale besmislenost i ishitrenost ovakve odluke nema, pa se boji da je ta stvar već završena.

- Na Općini Dvor ostalo je samo da odluči da li će u tom procesu sudjelovati ili ne. Ono što je zvanično došlo do nas, to je prijedlog Državnog zavoda za radiološku i nuklearnu sigurnost da učestvujemo u odabiru lokacije. Preostalo nam je samo da sazovemo tematsku sjednicu Općinskog vijeća na koju ćemo pozvati nadležne iz Zagreba da jasno odgovore na sva naša pitanja, te da čitavu stvar pomno analiziramo i do kraja razjasnimo, kaže Arbutina.

Marijan Janošević potpredsjednik Općinskog vijeća Dvor, također tvrdi da tema odlaganja nuklearnog otpada na Trgovskoj gori, nije novijeg datuma, te odlazi još dalje u prošlost.

- O ovoj lokaciji razmišljalo se još i prije Domovinskog rata, a 1999. Hrvatski sabor je donio Prostorni plan republike Hrvatske u kojem je Trgovska gora naznačena kao potencijalni prostor za skladištenje nuklearnog otpada. Bila je to politička odluka jer je riječ o prostoru gdje su većinom živjeli Srbi, pa je na taj način trebalo na neki način spriječiti povratak, a što se tiče hrvatskog stanovništva, ono je također žrtvovano zbog interesa multinacionalnih kompanija i jakog nuklearnog lobija. Zašto, na primjer, nitko nije razmišljao da se nuklearni otpad uskladišti na Palagruži? Očito je da smo sada dovedeni pred zid, no vjerujem da će na sjednici Općinskog vijeća ovaj prijedlog biti glatko odbijen!, najavljuje Janošević s kojim smo obišli dio Trgovske gore, pravi, ali ne i zvanično priznati, botanički rezervat, bogat raznolikim ptičjim svijetom i divljači svih vrsta.

U Dvoru, kada je riječ o odlagalištu otpada, ima doduše rijetkih drugačijih mišljenja. Ipak, svi se slažu u jednom. Kada je ovoj zaboravljenoj i osiromašenoj općini trebala bilo kakva značajnija financijska pomoć od Sisačko- moslavačke županije i države, uglavnom je nisu dobivali. Kažu, da ako se jedan proizvodni pogon ugasi u Dvoru, to u Sisku i Zagrebu nikoga ne zanima, a za ovu sredinu to je prava katastrofa. Nitko se toga ni ne sjeti, a sada, kad treba locirati odlagalište, sve oči s Markova trga uprte su u Dvor. Napokon se ulaže u ovaj kraj, ali – ulaže se nuklearni otpad.

Pero Drageljević iz Matijevića smatra da je odlaganje ovakvog otpada sto posto sigurno, već bi on bio odložen u Zagrebu ili negdje drugdje. Boji se da će otrovi otići u zrak i u zemlju, da će se otrovati izvori pitke vode i vodotokovi.

- Možda je to odlaganje čak i bezopasno za ljude i okolinu, ali nitko nam to nije do sada objasnio pa nas je strah, kaže Pero Drageljević.

Kako je predviđeno odlagalište na Trgovskoj gori tek nekoliko kilometara udaljeno od Novog Grada u BiH, jasno je da su i njegovi građani u dobroj mjeri iznenađeni i zabrinuti. No nije ostalo na tome. Već nakon prvih informacija koje su stigle, stanovništvo se mobiliziralo, posebno mlado, i na nekoliko mjesta u gradu potpisuje se peticija protiv odlagališta na Trgovskoj gori, od kojega ovaj gradić u BiH dijeli samo rijeka Una. Za tili čas odštampane su majice u kojima volonteri objašnjavaju građanima o čemu se radi. Volonteri također nude liste za ostavljanje potpisa protiv odlaganja otpada. U gradu ima nekoliko nevladinih organizacija koji se bave zaštitom životne okoline i potencijalno odlagalište na Trgovskoj gori sve ih je ujedinilo. Među prvima, svoj potpis na peticiju stavila je agilna gradonačelnica Novog Grada, nekadašnjeg Bosanskog Novog, Snježana Rajilić.

- Brine nas ovo što se događa u našoj neposrednoj blizini. Za studiju koja je u Zagrebu rađena prije petnaestak godina, vezano uz eventualno odlagalište opasnog otpada na Trgovskoj gori, uziman je u obzir samo broj stanovnika u Hrvatskoj, koji na tom području ne smije biti veći od 80 ljudi po kvadratnom kilometru. O broju stanovnika s ove strane Une nitko se nije interesirao, a svega smo par kilometara od predviđenog odlagališta. Nije među nama Kineski zid, već rijeka koja nas više spaja nego razdvaja. Trideset tisuća stanovnika Novoga Grada i okolnih sela jednostavno su zanemareni, kao da nas nema. Zašto je to tako, ne znam objasniti, ali upravo zbog toga vjerodostojnost spomenute studije je upitna, kaže gradonačelnica.

Sazvat će ovih dana sastanak gradonačelnika i općinskih načelnika cijeloga sliva rijeke Une, dakle, Bihaća, Cazina, Dvora, Kostajnice jedne i druge, Gline i ostalih, jer u ovoj priči, kako naglašava, nema nikakve politike niti stranke.

- Riječ je o demokratskoj borbi za boljitak i sigurniju budućnost svih nas, objašnjava gradonačelnica Snježana Rajilić.

Džemil Ćurić iz Novog Grada, koji je gotovo cijeli radni vijek proveo radeći u Komunalnom poduzeću, kaže da na ovim prostorima još uvijek nismo usavršili niti odlaganje običnog kućnog otpada, pa i oko toga imamo previše problema.

- Odlaganje nuklearnog otpada vrlo je ozbiljna stvar i ne znam kako će to uspjeti u našem susjedstvu, u Hrvatskoj. Znam samo da eventualne pogreške i posljedice neće zaobići nas, stanovnike Novog Grada. Ponekad mi se čini da nas na ovom prostoru oko Une, Hrvate, Srbe i Muslimane žele naprosto dokrajčiti pored svih naših nevolja. Čini mi se da Hrvatska već polako plaća danak ulasku u Europsku uniju, a što tek nas čeka, možda je bolje da i neznamo, kaže Džemil Ćurić.

Trideset tisuća stanovnika Novoga Grada i okolice su zanemareni, kao da nas nema. Upravo zbog toga vjerodostojnost studije je upitna - gradonačelnica Novoga Grada Snježana Rajilić

Prije pola stoljeća, karlovački botaničar, profesor Vladimir Peršin, vodio je studente na Trgovsku goru kako bi na licu mjesta upoznali bogati biljni svijet ove šumovite uzvisine.

- Ovo što sam čuo, zaprepastilo me je. Onoga tko zastupa tezu da se tamo odlaže opasni otpad, treba dovesti, upravo sad, u proljeće, na taj predivan prostor. Mislim da će biljni i životinjski svijet biti ugrožen i nikada ne bih dozvolio da se tamo odlaže opasni otpad, kaže Peršin.

Neposredno pred zaključenje ovog broja Novosti, na adresu načelnika Općine Dvor, Nikole Arbutine, stiglo je pismo osam nevladinih udruga s područja Sisačko – moslavačke županije u kojem izražavaju žestoko protivljenje namjeri da se državni centar za zbrinjavanje radioaktivnog otpada, izgradi na Trgovskoj Gori.

Podsjećaju na peticiju iz 2003. kada je više od 16 tisuća građana jasno reklo ‘ne’ ovoj lokaciji, te smatraju da do danas još uvijek nisu provedena prava istraživanja, te zahtijevaju da se javno objavi studija utjecaja na okoliš planiranog odlagališta.

Gradonačelnik Petrinje, Darinko Dumbović iz HNS-a, stranke koja je u vladajućoj koaliciji i koja zapravo predlaže Trgovsku Goru kao odlagalište, također se oštro tome protivi: - Na Banovini nam ne treba nuklearna bomba, bilo je dosta bombi u Domovinskom ratu, poručuje Dumbović.

Na obroncima Trgovske gore, U Novom Gradu, ušće je rijeke Sane u Unu, a od davnina ove dvije rijeke osnovna su značajka ovih prostora i poveznica među narodima. Osvajanjem i dolaskom na svoje istočne granice Carstva, stari Rimljani bili su zadivljeni bistrinom i čistoćom dviju rijeka. Dadoše im imena koja se nisu promijenila do današnjeg dana. Una na latinskom znači Prva, a Sana znači Zdrava. Baš kako i jeste. Da li će tako ostati, prema svemu sudeći odlučit će neki činovnici, svejedno je da li u Zagrebu ili Briselu. A Unu i Sanu nikada nisu ni vidjeli.

Holy: Slovenci se tukli za ovakvo odlagalište

Saborska zastupnica i predsjednica ORaH-a Mirela Holy kaže da se otpad predviđen za skladištenje na Trgovskoj gori, ovoga trenutka odlaže u Institutu Ruđer Bošković, dakle u centru Zagreba. Radi se o istrošenim medicinskim uređajima, gromobranima, određenim radioaktivnim emulzijama koje se koriste u tehnološkim procesima, iskorištenim medicinskim i drugim rukavicama. Dakle, ne radi se o gorivim ćelijama, pa je opasnost od radijacije minimalna.

- Nedopustivo je da Hrvatska još uvijek nema službeno odlagalište takvog otpada. Što se tiče nuklearke Krško, vjerujem da će se u našem odlagalištu pohranjivati i dio materijala iz Krškog, kombinezoni i slično. To je i normalno, jer smo mi suvlasnici nuklearke. Kad su Slovenci tražili lokaciju za odlaganje takvog otpada, koju mi danas tražimo, njihove općine su se zbog toga tukle koja će je dobiti, jer će jedinica lokalne samouprave kod koje je odlagalište, na godišnjoj razini dobivati oko 5 milijuna eura. Nadalje, mislim da je republika Hrvatska jako loše javno predstavila ovaj problem, nije radila s ljudima i odaslala informacije o sigurnosti, visokim standardima koji se moraju poštovati i o tome što će se odlagati. To nije još ni dan danas doprlo do stanovništva, objašnjava Holy.