Novosti

Društvo

Bilježnica Robija K.: Kako je moj dida proslavio Prvi maja

Murac je pitao: ‘Šta ste se zbunili?’ Barba Tonino je rekao: ‘Pa iskrcali smo se u Split, čoviče, a ono nigdi proslave Prvi maja, nigdi crvenih bandira, nigdi radosne pisme radnika i proletera, niko ne nosi crvene garifule, nema Obale maršala Tita, nema Ulice žrtava fašizma, a plus svega pandur nosi šahovnicu na tikvi! Šta bi ti pomislija, majketi?’

61x2ci73yw2os210ny9vvujqw9v

(foto Hrvoje Jelavić/PIXSELL)

Moj dida i njegov frend barba Tonino su dolazili sa Šolte u Split. Oni dva su se u luki iskrcali sa trajekta. Dida i barba Tonino su bili obučeni u popeglane modre veštite. Plus su imali bile košulje i kularine. Plus su im bile ulaštrane postole. Plus su im u gornjim žepima od jaketa bili zataknuti crveni garifuli.

Dida i barba Tonino su pičili nogu prid nogu priko luke. Onda su oni vidili barbu u pandurskoj uniformi i dogibali su do njega. Moj dida je njemu rekao: ‘Skužajte, šjor murac, jel nan možete reć di je centralna proslava Prvi maja?’ Murac je pitao: ‘Čega?’ Dida je rekao: ‘Prvi maja!’ Murac je gledao sa lakšom zbunjozom. Onda je on slegnijo sa ramenima: ‘To van stvarno ne bi zna reć!’ Barba Tonino je okrenijo se prema didi i rekao je: ‘Prvi put čujen za murca koji ne zna di je proslava Prvi maja!’ Murac je uletijo: ‘Ne znan ni da uopće postoji proslava Prvi maja!’ Barba Tonino je nagnijo se prema njemu i rekao je: ‘Tiše malo, mladiću! Budeš li to naglas govorija, jošćete izbacit iz partije!’

Barba iz pandurije je blejio u njih sa tupajom. Dida je njemu rekao: ‘Znamo da je proslava tu negdi u gradu! Al ne znamo tribamo li sad skrenit livo, priko Obale maršala Tita, ilišmo ić desno, uz Ulicu žrtava fašizma?’ Murac je najprvo zinijo sa ustima. Onda je on rekao: ‘Žalin slučaj, tu van stvarno ne mogu pomoć!’ Barba Tonino je pitao: ‘A zašto nemoš?’ Murac je rekao: ‘Zato šta ovo livo nije Obala maršala Tita, a ono desno nije Ulica žrtava fašizma!’ Dida je dignijo ombrve i rekao je: ‘U pičku materinu, Tonino! Nismo ni došli u Split, a već smo se izgubili!’

Barba Tonino je rekao: ‘Ako je ovo uopće Split!’ Dida je rekao: ‘O čemu ti pričaš, čoviče? Zašto ne bi bija Split?’ Barba Tonino je nagnijo se prema didi. Onda je on njemu šapnijo na uvo: ‘Pogleaj malo šta ovi pandur ima na kapi!’ Dida je pogledao i kriknijo je: ‘U, jebate!’

Murac je dalje piljio u njih da čudilom. Moj dida je isprsijo se prema njemu i rekao je: ‘Alo, mladiću, a di ti je petokraka?’ Murac je pitao: ‘Koja petokraka?’ Dida je rekao: ‘Kako koja, klipsone?! Pa jel ne vidiš da ti je na kapi šahovnica?’ Murac je raširijo ruke: ‘Nego šta će drugo bit nego šahovnica?’ Sad su dida i barba Tonino sa težim šokom piljili u murca. Onda je dida svom forcom viknijo: ‘Tonino, jebate irud! Pa ovi je ustaša!’ Barba Tonino je rekao: ‘A šta ti ja drugo govorin!’ Dida je rekao: ‘U pičku mile deve, Tonino, falili smo trajekt! Išli smo se pribacit sa Šolte u Split, a doplovili smo u NDH!’

Onda su za po ure moj dida i barba Tonino bili u pandurijskoj stanici. Njih su stavili da čekaju u neku kamcelariju. Oni su sidili na katrigama i gledali su u zid. Na zidu je visila šahovnica. Barba Tonino je didi rekao: ‘Jel vidiš ti ovo, prika?’ Dida je rekao: ‘Vidin, Tonino, vidin!’

Onda je za još po ure u kamcelariju ugibao neki murac u civilu. On je mrgudno sijo za stol i listao je papire. Onda je murac dignijo glavu i rekao je: ‘Da čujen, gospodo! Kako se očitujete o optužbama?’ Barba Tonino je pitao: ‘Kakvin optužbama?’ Murac je rekao: ‘Aj, aj, nemojte se pravit blesavi! U zapisniku piše da ste govorili da je ovo NDH, a onda ste i nazočnog redarstvenika nazvali ustašom!’ Dida je rekao: ‘Ja? Nema šanse! Pa meni je ta rič skroz nepoznata!’ Murac je pitao: ‘Ne znate šta je to ustaša?’ Dida je rekao: ‘Ne znan šta je to redarstvenik!’

Onda je murac sklopijo papire i rekao je: ‘Ovako ćemo! Budete li mi i dalje glumili naivce, lipo ću vas zdekovat u pritvor dok van se pamet ne prosvitli! Jel može tako?’ Onda je barba Tonino rekao: ‘Čekajte malo, šjor murac, vidite da smo mi dva ljudi u godinama! Normalno da smo se malo zbunili!’ Murac je pitao: ‘Šta ste se zbunili?’ Barba Tonino je rekao: ‘Pa iskrcali smo se u Split, čoviče, a ono nigdi proslave Prvi maja, nigdi crvenih bandira, nigdi radosne pisme radnika i proletera, niko ne nosi crvene garifule, nema Obale maršala Tita, nema Ulice žrtava fašizma, a plus svega pandur nosi šahovnicu na tikvi! Šta bi ti pomislija, majketi?’ Murac je rekao: ‘Pomislija bi da je sve normalno!’ Dida je rekao: ‘E viš, a ja san pomislija da smo se Tonino i ja na Šolti ukrcali na trajekt, a onda se iskrcali iz vremeplova!’

Barba iz pandurije je zavalijo se u katrigu i nakeserijo se. Onda je on pitao: ‘A jel vas ti vremeplov bacija prema unaprid ili prema unazad?’ Moj dida je rekao: ‘Ja bi reka prema unazad! Ustaše i NDH su stvar daleke prošlosti!’ Murac je nagnijo se prema naprid i rekao je: ‘E viš, tu ste se malo zajebali! Dopičili ste sa trajektom drito u sadašnjost! Samo šta ste izgleda na Šolti prespavali jedno kvarat stoljeća! A u tih kvarat stoljeća mi smo odjebali komunizam, zgazili radničku klasu, privatizirali društvenu imovinu i stvorili nezavisnu hrvacku državu!’ Barba Tonino je rekao: ‘Nemoj me jebat? Jel to znači da je umra Đuro Pucar Stari?’ Murac je zabuljio se u njega sa zblentozom na kvadrat.

Onda je moj dida nagnijo se prema murcu i rekao je: ‘Meni se isto čini, prika, da ti malo prebrzo zaključuješ! Ja bi reka da je ovo ipak daleka prošlost!’ Barba Tonino je rekao: ‘I ja isto! Jer ako ovo nije prošlost, zašto bi se ja sad ćutija ka mladić? Zašto bi se osjeća ka mladi komunista?’ Dida je rekao: ‘I ja isto! A ka mladi komunista, nema šanse da se ja zateknen u ustaškoj stanici bez četri štapina dinamita ispod jakete!’ Barba Tonino je rekao: ‘I ja isto!’ Onda su dida i barba Tonino raskopčali jakete od modrih veštita. Njima su za pojasom od gaća bili zataknuti štapi dinamita. Murac je poskočijo iz katrige i viknijo je: ‘Koji je ovo klinac, jebate?! Šta sad ovo znači?!’ Barba Tonino je rekao: ‘Znači da svi letimo u pičku materinu!’ Dida je viknijo: ‘Alah je velik!’

Onda je barba Tonino drmnijo mog didu po ramenu i rekao je: ‘Aj probudi se! Trajekt se već armiža u luki!’ Dida je trgnijo se i promumljao je: ‘Molin? Šta se dešava?’ Barba Tonino je rekao: ‘Budi se, čoviče! Uplovija je trajekt, stigli smo u Split!’ Dida je pitao: ‘Jesi siguran da je to Split?’

Robi K. (IIIa)

Tekst prenosimo s Peščanika

Društvo

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više