Novosti

Intervju

Boban Batrićević: Đukanovićevoj vladavini mora doći kraj

Nažalost, od 1989. u Crnoj Gori nijesmo imali veću smjenu političkih elita. Zato je suštinski važno naći pravu alternativu, onu koja ne dolazi s ulice, da za koju deceniju ne bude ‘i poslije Mila Milo’

1g9e2n4jgkbt2kg6zdv55yua2zw

Boban Batrićević

Ispalimo u startu onu izlizanu floskulu jer za nju ipak ima mjesta – tresla se brda, rodio se miš. Ona najbolje opisuje ono što se dešavalo za vrijeme protesta u Podgorici protiv vlasti Mila Đukanovića. I ne samo to, nego se čini da je postignut kontraefekat. O svemu smo porazgovarali sa crnogorskim istoričarem Bobanom Batrićevićem.

Kako sagledavate rezultate protesta? Koliko su oni iznenađujući, a koliko očekivani?

Ako se pogledaju medijski istupi organizatora, način izvještavanja pojedinih medija i ako se u obzir uzme kompletna klima koja u Crnoj Gori vlada od trenutka prve policijske akcije (kad su zbog isteka dozvole uklonjeni šatori i bina Demokratskog fronta), onoliko nasilja nije iznenađujuće. Problem čitavih protesta bilo je nepostojanje jasnog stava organizatora – što poslije? Tako da možemo reći da je neuspjeh DF-a bio očekivan jer njihova akcija nije imala podršku većine opozicije, niti su protesti bili dobro osmišljeni i koordinisani.

Snaga građanskog bunta

Šta je, po vama, veći problem u Crnoj Gori, vlast Mila Đukanovića ili ovakva opozicija, ako se te dvije stvari mogu razdvajati?

Naravno da je ovo prvo veći problem. Nesmjenjivost vlasti, razne afere i zloupotrebe predstavnika vlasti koje su dokazane, nerasvijetljena ubistva i generalno velika kriza svijesti i morala u Crnoj Gori, predstavljaju talog dvadesetsedmogodišnje vladavine jedne partije. Nije bilo političke promaje koja bi mogla osvježiti naš sistem. Isto važi i za veliki dio crnogorskih opozicionih političara, koji vode toliko ratova sa Đukanovićem, a ne mogu dobiti nijednu bitku. Nažalost, od 1989. godine nijesmo imali veću smjenu političkih elita.

Demokratski front je ideološki i ikonografski antizapadni i nacionalistički te kao takav odgovara ruskim interesima. Međutim, njihovi su protesti kasnije doživjeli jednu vrstu građanske dimenzije, jer su se nezadovoljni građani okupili kako bi iskazali protivljenje akcijama policije

Koliko je mudra odluka drugih opozicionih čelnika da ne učestvuju u protestu? Šta stoji iza toga?

Kako god pristalice protesta to tumačili, mislim da je odluka o neizlaženju tri najvažnija opoziciona subjekta, Demosa, Demokrata i građanskog pokreta URA, bila veoma pametna. Crna Gora je u važnom trenutku integrativnog procesa sa Zapadom i svaka veća nestabilnost mogla bi da uspori ta nastojanja. Iza toga vjerovatno stoji želja za dijalogom, jer su za demokratsku smjenu vlasti potrebne široka opoziciona osnova svih partija, jasna i konstruktivna platforma te garancija da bi svaka politička akcija prema DPS-u bila nenasilna i građanska. To se od protesta koje je organizovao DF nije moglo očekivati.

Posljednje sa čim se DF pokušava odbraniti je da su izgrednici koji su napali policiju ubačeni. Da li to imalo može popraviti sliku samog DF-a?

To samo pokazuje neozbiljnost DF-a i njegovih lidera. Zamislite da organizujete utakmicu visokog rizika tipa Srbija – Albanija i da u trenutku kad vidite da vam rezultat ne ide na ruku a masa se uskomešala, vi kao organizator kažete: ‘Ako za deset minuta sudija ne svira kraj, mi za dalje posljedice ne snosimo nikakvu odgovornost.’ Što bi nastalo poslije toga? E, to je bio slučaj sa protestima u Crnoj Gori. Uzmimo da je vlast i ubacila izgrednike, ipak ostaje pitanje zašto je organizator dozvolio njihovu inkluziju u masu, jer su po zakonu dužni da organizuju redarsku službu koja bi kontrolisala demonstrante. Mit o Udbi kao sudbi kod nas i dalje ima svoj prolaz.

Postoji li nešto što se naziva građanska Crna Gora i ako postoji, ima li kakvu političku artikulaciju?

Protesti su pokazali da postoji i da snaga građanskog bunta raste. Za sada nemaju veću političku artikulaciju ni isprofilisanog lidera, ali je njihova snaga na društvenim mrežama ogromna. Solidarisanjem sa nekolicinom žrtava policijskih akcija mladi ljudi i buntovnici oslobodili su neviđenu energiju građanskog aktivizma. Ne bi bilo dobro da se ona ugasi, samo je treba usmjeravati u dobrom pravcu, jer je Crnoj Gori takav način borbe protiv sistema falio.

Iza protesta stoji Rusija

Šta mislite da je bio osnovni motiv protesta i vjerujete li u teorije da su oni izazvani u Srbiji ili Rusiji?

Moram naglasiti da je ovo moj lični stav: više je nego logična teza da iza ovih protesta DF-a stoji Rusija, koja na svaki način pokušava da zaustavi integrativne procese Crne Gore, izazove dublju političku krizu i destabilizaciju društva. Mislim da zvaničnoj Srbiji zbog rješavanja drugih pitanja nije u interesu da se bavi Crnom Gorom, već je to prije ideološki izazov za razne polufašistoidne desničarske krugove iz Srbije koji i dalje sanjaju o ‘srpskoj Sparti’ i ‘ujedinjenju vaskolikog srpstva’. Suština je da je DF ideološki i ikonografski generalno antizapadni i nacionalistički te kao takav odgovara ruskim interesima. Međutim, mora se naglasiti da su nakon razbijanja prvih protesta njihovi protesti doživjeli jednu vrstu građanske dimenzije, jer su se nezadovoljni građani okupili kako bi iskazali protivljenje akcijama policije.

Da li bi se ovo što se u posljednje vrijeme dešava u Crnoj Gori moglo opisati kao nastavak referenduma za odcjepljenje koje dio prosrpski orijentiranih građana Crne Gore, ali i većina građana Srbije, nikada nije prihvatila?

Ne, nikako. Referendum je završena priča. Ovo je politička kriza koja je isključivo povezana sa očekivanjem pozivnice za ulazak Crne Gore u NATO. Sve ostalo su ekskursi. I ranije je bilo razloga za ekonomsko-socijalne proteste, pa opozicija nije preduzimala vaninstitucionalne mjere borbe.

Da li je nakon svega vlast dodatno ojačana ili su ovo prvi znaci njenog mogućeg kraja?

Bojim se da će nakon ovakvog promašaja DF-a Đukanović učvrstiti vlast i, nažalost, izaći kao jedini faktor stabilnosti u očima međunarodne javnosti.

Ima li života poslije Mila i ako ima, imate li ikakvu viziju kako on izgleda?

Prije bih imao odgovor na pitanje ima li života poslije smrti nego na ovo. Ali naravno da mora imati, njegovoj vladavini mora doći kraj. Zato je suštinski važno naći pravu alternativu, onu koja ne dolazi s ulice, da za koju deceniju ne bude ‘i poslije Mila Milo’.

Intervju

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više