Novosti

Intervju

Borivoj Dovniković Bordo: Nagrada SNV-a puno mi znači

Plaketa ‘Nikola Tesla’ nije priznanje za uže, umjetničko područje, nego za općeniti društveni doprinos; ono je ocjena mog djelovanja u širenju ugleda kulture srpskog naroda u Hrvatskoj i regiji

Jmo6zpluxpxjxi32rcqoj0no36y

Borivoj Dovniković Bordo (foto Jovica Drobnjak)

Među nagrađenima na ovogodišnjem božićnom prijemu SNV-a bio je i poznati likovni umjetnik, režiser, animator i karikaturist Borivoj Dovniković Bordo, kojem je pripalo priznanje ‘Nikola Tesla’ za izuzetan doprinos unapređenju položaja i očuvanju identiteta Srba u Hrvatskoj.

- Ova mi plaketa znači više nego većina drugih, domaćih i međunarodnih nagrada. Jer to nije profesionalno priznanje za uže, umjetničko područje, nego za općeniti društveni doprinos; ono je ocjena mog djelovanja u širenju ugleda kulture srpskog naroda u Hrvatskoj i regiji, kroz postignuća u likovnim umjetnostima i aktivnosti u SKD-u Prosvjeta i SNV-u - kaže.

Od nagrada do zapećka

Iz vašega je životopisa razvidno da ste prisutni i cijenjeni u svijetu, no u Hrvatskoj ste od 1990. dosta dugo bili u zapećku?

Objašnjenje je jednostavno, ali nije vidljivo na prvi pogled. Lijepo ste rekli da sam u zapećku, jer ne mogu reći da se moja umjetnička dostignuća ovdje ne priznaju: imam niz nagrada i priznanja, na primjer nagradu za životno djelo rodnog Osijeka, životnu nagradu hrvatskih filmskih kritičara, nagradu ASIFA Hrvatske, nagradu ‘Vladimir Nazor’… No istovremeno me se od 1991. uporno izolira u društvenim aktivnostima, u brizi oko Animafesta i sudjelovanju u filmskim školama. Na Akademiji dramske umjetnosti otpočetka me ne trebaju kao predavača, a dosad me generacijama studenata animacije nisu predstavili kao pionira te umjetnosti, priznatog pripadnika zagrebačke škole, jednog od osnivača i dugogodišnjeg voditelja Animafesta, animatora koji je mnoge uveo u taj svijet i autora knjige ‘Škola crtanog filma’, koja je već trideset godina službeni priručnik Filmske akademije u Pragu. Kako drugačije to nazvati nego zapećkom… Unatoč tome, od 1991. intenzivno sam djelovao na bezbrojnim animacijskim priredbama, festivalima i forumima u svijetu – svaki put, naravno, pod hrvatskom zastavom.

Ipak, jesu li vam film ‘Bordo – vječna stripovska mladost’ i brojne nagrade satisfakcija?

Taj dokumentarni film redatelja Bernardina Modrića i producenta Veljka Krulčića jedno je od značajnih priznanja mome radu na području stripa, ali ne može biti dovoljna satisfakcija za ukupan odnos prema meni. U stripu ne samo da sam dobio velika priznanja, poput nagrade ‘Andrija Maurović’ za životni doprinos razvoju hrvatskog stripa i sličnog priznanja vinkovačkog Foruma hrvatskog stripa, nego su posljednjih godina objavljene brojne knjige s mojim stripovima nastalima od 1950-ih godina do danas.

Kakav je položaj karikature u današnjoj Hrvatskoj?

Nažalost, nije samo kod nas slučaj da karikatura u medijima gubi značenje. Prošla su vremena kad smo imali specijalizirane listove za humor i karikaturu: ‘Kerempuh’, ‘Paradoks’, beogradski ‘Jež’, ljubljansku ‘Pavlihu’… Pa i u listovima u kojima još ima karikature za mene nema mjesta. Od 1991. karikature su mi objavljivala samo glasila Srba u Hrvatskoj, ‘Hrvatska ljevica’ i izdavačka kuća Razlog pokojnog Stipe Šuvara. Dva mjeseca karikature mi je objavljivao ‘Vjesnik’, dok mu je urednik bio Igor Mandić. Razlog je objavio moj album karikatura iz 1990-ih, koje su se kritički osvrtale na negativnosti unutrašnje i vanjske politike nove Hrvatske, no on nije reklamiran, nije se mogao naći u svim knjižarama, nije ga bilo u nijednom izlogu i o njemu nitko nije napisao stručni osvrt. A volio bih da netko pokuša javno ocijeniti moje tadašnje karikature. Sada karikature objavljujem samo u ‘Novostima’, a odnedavno portal Autograf objavljuje moje stare, ali još aktualne karikature iz ‘Novosti’ i ‘Prosvjetinog’ časopisa. Moji stripovi i ilustracije dio su srpskoga dječjeg mjesečnika ‘Bijela pčela’ od 1994. Ostali su me već ‘zaboravili’ – otišao čovjek u mirovinu…

Gostovanja u Kini

Zagrebačka škola i danas ima veliki ugled u svijetu?

Neosporno, renome zagrebačke škole veći je u svijetu nego kod kuće. Dokaz je kontinuirani interes za naše autorske filmove iz tog doba; pogotovo od 2000. naši su stariji autori često pozivani u žirije značajnih svjetskih filmskih festivala, na forume o animaciji, filmske škole i animacijske studije. U posljednjih petnaestak godina često su me pozivali u Koreju, Iran, Japan i Kinu. Sve su te zemlje posvetile veliku pažnju i dale financijsku podršku razvoju filmske animacije. U Kini, u kojoj sam 16 puta gostovao u više gradova, imaju ne samo velike studije nego i posebne univerzitete na kojima studenti uče animaciju i ostale srodne discipline – na koledžu u gradu Changchunu animaciju studira 4000 mladih. Kako bi se još više razvili, pozivaju svjetska autorska i producentska imena da im prenesu dragocjena iskustva. Kao autoru zagrebačke škole, ondje su mi nakon niza gostovanja dodijelili naslov gostujućeg profesora, ali i savjetnika za razvoj animacije u pokrajini Jilin, koja ima 28 milijuna stanovnika.

Član ste zagrebačkog VSNM-a: koliko ljudi iz svijeta kulture i umjetnosti mogu ojačati rad srpske zajednice?

U Hrvatskoj je oduvijek bilo Srba natprosječnog značenja: sada ih, nakon burnih prošlih događaja, ima manje, ali još uvijek dovoljno da pomognu razvoju svoga naroda. Nažalost, mnogi ne nalaze razloga da nam se pridruže: poznajem mladog Srbina, talentiranog umjetnika, koji ne zna ćirilicu!

Kako ocjenjujete doprinos SKD-a Prosvjeta očuvanju kulturnog identiteta Srba u Hrvatskoj?

S obzirom na to da je Prosvjeta zapravo jedino službeno kulturno udruženje Srba u Hrvatskoj, njezina djelatnost u dovoljnoj mjeri ispunjava historijske zadatke. Treba odlučnije poraditi na jeziku kojim se Srbi službeno mogu služiti u Hrvatskoj, a da to ne bude slijepo praćenje novoga hrvatskoga standardnog jezika, koji se uporno želi udaljiti od zajedničkoga, hrvatsko-srpskog jezika, s bogatom kulturnom prošlošću.

Kad se osvrnete iza sebe, smatrate li da ste učinili sve što ste željeli?

Zahvaljujući određenim historijskim uslovima u svojoj karijeri, u svim bitnim trenucima mogao sam iskazati svoj talent i sklonosti. Zadovoljan sam svojim postignućima, bilo bi neskromno željeti nešto preko toga. No očekujem da do kraja života i dalje budem podjednako aktivan u svom stvaralaštvu i širenju iskustva.

Kompjutori su olakšali produkciju

Što mislite o novom animiranom filmu u Hrvatskoj?

Zahvaljujući svjetskom ugledu zagrebačke škole animiranoga filma država nastavlja s financijskom podrškom autorskoj animaciji po sistemu natječaja, kao i za igrani i dokumentarni film. Zagrebačka škola, koja je postojala do 1991., djelovala je uglavnom unutar velikih kapaciteta Zagreb filma, no tada se u filmskoj produkciji pojavljuje kompjutor, a u hrvatskom društvu kapitalistički sistem. Digitalna tehnika omogućila je nastanak niza manjih studija izvan Zagreb filma, pa i izvan Zagreba. Zato se ovdašnja animacija, s autorima iz Zagreba, Rijeke, Splita, Osijeka, Karlovca…, i treba nazivati hrvatskom animacijom. Nove mlade autorske snage, sljedbenici stare garde, svojim su animiranim filmovima stekle međunarodni ugled. Tome je svakako pridonijela i činjenica da su kompjuteri, u odnosu na klasičnu proizvodnju, uvelike olakšali produkciju, ali i slanje kopija u svijet. Dramatično je rašireno stvaranje animiranih filmova, a potom i međunarodnih festivala animacije, pa je danas daleko lakše doći do nagrada nego prije pedesetak godina, kad je bilo veoma malo festivala, pogotovo onih specijaliziranih za animirani film.

Intervju

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više