Podjelom nagrada i priznanja završilo je 25. izdanje Svjetskog festivala animiranog filma - Animafest Zagreb tokom kojeg je publika imala priliku pogledati preko 300 filmova i brojne popratne programe. Grand Prix za najbolji kratkometražni film osvojio je ‘Ne možemo živjeti bez kozmosa’ Konstantina Bronzita, a za dugometražni ‘Dječak i svijet’ Alêa Abreua. Najbolji hrvatski film je ‘Život s Hermanom H. Rottom’ Chintis Lundgren, koja je prilikom dodjele naglasila da je, s obzirom na činjenicu da je taj film već drugi put dobio nagradu u Hrvatskoj, očito dobro prikrila činjenicu da je zapravo Estonka. Nagradu publike dobili su kratkometražni ‘Priča o medvjedu’ Gabriela Osorioa i dugometražni ‘Pjesma mora’ Tomma Moorea, a žiri je dodijelio još mnogo poticajnih nagrada. Tim povodom razgovarali smo s umjetničkim direktorom Animafesta Danielom Šuljićem.

- Prilično sam zadovoljan posljednjim izdanjem festivala jer je bilo vrlo raznolikih programa, predavanja, došlo je dosta autora i svi su kao i uvijek zadovoljni gradom i festivalom. Teško bih se mogao na nešto požaliti, kaže Šuljić.

Ovo izdanje festivala donijelo je brojne novitete: spajanje dugometražnih i kratkometražnih filmova, pomaknuto trajanje od utorka do nedjelje. Jeste li zadovoljni njihovom provedbom u praksi?

Na festivalskom vijeću ćemo analizirati završeno izdanje, ali mislim da je ipak bolje da festival traje od ponedjeljka do subote jer nedjeljom svi idu kućama. Što se spajanja kratkih i dugih filmova tiče, nismo znali kako će ljudi reagirati na to, ali sve je prošlo u redu. Stvar je analize koliko je bilo publike, iako su producentice rekle da je posjeta bila čak i veća nego lani. Morao bih prigovoriti nekim hrvatskim animatorima jer ih na programima koje smo napravili za njih nije bilo.

Kakva će biti sudbine filmova srednjeg metra koji su prikazani u odvojenom terminu?

To je u svijetu filma i animacije i dalje problematičan format. Drukčije se gledaju filmovi do 12 minuta od filmova dužih od tog vremena i nepravedno je uspoređivati filmove od četiri s onima od 20 minuta. Nekad davno, to ćete se sjećati, postojale su kategorije filmova po minutama - do pet, do 12 i do 30. Rješenje bi bilo da se uvedu vremenske kategorije s najboljima u svojoj kategoriji. Ali kako imamo dosta nagrada, ne treba pretjerivati i uvoditi dodatne nagrade da ne bi došlo do inflacije.

Bili ste član selektorskih komisija. U kojoj mjeri su odluke žirija iznenađujuće za vas kao selektora i ljubitelja animacije?

Svatko ima svoj ukus, a kako su u selekcijskim komisijama bile po tri osobe, imali smo različita mišljenja. Kad smo uveli sistem da svaki član daje svoju specijalnu nagradu, dobili smo itekako jak i dobar spisak filmova. Možemo privatno raspravljati što se meni kao gledatelju više ili manje sviđa, ali selektori su rekli svoj sud, a žiri svoj.

Koliko se festival zbog rasprostranjenosti svojih manifestacija stopio u tkivo grada?

On je od samih početaka bio stopljen s gradskim tkivom. Nekad je to bilo lakše jer u ovo doba godine nije bilo toliko manifestacija i festivala. Grad nam neki put izlazi u susret, neki put ne može zbog zakona i propisa koji su napisani kako su napisani, a neki put gradske službe međusobno ne komuniciraju pa imamo problem. Zadnjih nekoliko godina festival je primjetniji nego ikad, od zastava na Jelačićevom trgu i info šešira na Cvjetnom trgu, do projekcija na otvorenom u parku Zrinjevac.

Koliko se pažnje pridaje upoznavanju školaraca s animacijom?

Na to polažemo puno pažnje. U suradnji sa školama, učenicima i njihovim učiteljima i učiteljicama djecu dovodimo na predstave dječjeg natjecateljskog programa, a festival se održava i u više kvartova te nekim kulturnim centrima. Za projekciju na otvorenom odabrali smo film ‘Alisa u zemlji čuda’ koji mogu pratiti odrasli i djeca. To je film za različite uzraste.

Vidim da su u ovom izdanju predstavljeni brojni filmovi s političkim porukama. Koliko je animacija pogodna platforma za izražavanja političkih stavova?

Animacija je otvorena za kritiku društva od njenih začetaka. Nažalost, još uvijek nekim ljudima moramo objašnjavati da animacija nije samo za djecu. Takvih ima i u Zagrebu, ali s obzirom na Animafest i Zagrebačku školu crtanog filma, ovdje je dosta građana svjesno da je animacija ipak namijenjena i ozbiljnim ljudima. Uostalom, kad je Hrvatska prije dvije godine ulazila u EU, imali smo tematski program politike koji je bio dobro primljen.