Ovogodišnje izdanje Subversive Film Festivala nudilo je prije svega vrhunski kinotečni program, što je i inače česti forte te manifestacije. Trojici relativno nedavno preminulih klasika svjetske kinematografije – Jacquesu Rivetteu, Ettoreu Scoli i Andrzeju Żuławskom – priređene su miniretrospektive, među kojima je posebno značajna bila ona Żuławskog jer njegove je filmove na bivšim jugoslavenskim prostorima dosad bilo gotovo nemoguće vidjeti u kinima, a češće nisu bili ni na televizijskim programima. Kad se doda da je hommageu trojici velikana priključen i dvodijelni dokumentarac glasovite Claire Denis "Jacques Rivette – čuvar" i da je poseban program posvećen još jednom bardu, Pieru Paolu Pasoliniju (prikazan je niz njegovih manje znanih i rjeđe viđanih dokumentarnih radova), onda je jasno da je već samim retro dijelom svoje ovogodišnje ponude, za koji je zaslužna Dina Pokrajac, Subversive ispunio očekivanja.
Atraktivan je bio i glavni natjecateljski program dugometražnih igranih filmova, ponajprije za gledatelje koje zanima erotski aspekt egzistencije i/ili imaju povišeni interes za (arapski) svijet sjeverne Afrike. Iako su ponuđeni i filmovi koji su premijerno prikazani u Cannesu, Veneciji i Berlinu, čini se da je selektor Dragan Rubeša kao glavne poslastice zamislio, ostavivši ih za sam kraj glavnog programa, "Preplanulost" Argyrisa Papadimitropoulosa i "Baden Baden" Rachel Lang, dva filma lišena aureole najvećih festivala.
Premda stiže iz Grčke, "Preplanulost" nije izdanak potentnog grčkog "čudnog" vala koji predvodi Yorgos Lanthimos, nego razmjerno konvencionalno ispričana drama o liječniku na otoku koji ljeti postaje omiljena turistička destinacija partijanera iz raznih krajeva svijeta. Sredovječni, relativno neugledni doktor sprijatelji se sa skupinom mladih i lijepih turista te zaljubi u krasnu sunarodnjakinju Annu, krivo protumačivši njezino neobavezno koketiranje i ne shvaćajući da je za nju i njezino društvo on tek prolazna zabava. Emocionalno nedostatno inteligentan naposljetku se prepušta samoponižavanju, da bi ga infantilna agresivnost odvela prema pokušaju osvete. Likovi i odnosi "Preplanulosti" načelno nisu nezanimljivi, glumci su dobri, ali dramaturgija ima podosta praznog hoda i očitih viškova, a konkretizacija psihološke motivacije protagonista vrlo je tanka. Kad se tome doda sterilan stil (usprkos mnoštvu lijepih, najčešće golih muških i ženskih tijela i niza seksualnih kontakata), nije čudno da Papadimitropoulosov film ostavlja pretežno razočaravajući dojam.
"Baden Baden", dugometražni debi afirmirane francuske autorice kratkih filmova Rachel Lang, ugodnije je iskustvo. Kroz niz uglavnom kratkih i vrlo kratkih scena odijeljenih naglim rezovima Lang prati svoju mladu protagonisticu (njezina stalna glumica Salomé Richard) u odnosu s bolesnom bakom, dvojicom mladića koji joj se sviđaju i još jednim sjevernoafričkog porijekla s kojim bi također nešto htjela, kao i priučenim vodoinstalaterom koji joj pomaže preurediti bakinu kupaonicu, a tu su i članovi njezine obitelji i anglofona seksi prijateljica. Nizom naizgled vrlo slabo povezanih fragmenata, vješto baratajući labavom, rastresenom naracijom i dramaturgijom te uspješno se oslanjajući na intrigantan spoj istovremene običnosti i osebujnosti svoje darovite glavne glumice, autorica naposljetku kreira strukturu koja rezultira svježom heterogenošću, erotskim odnosima kao slutnjama i puninom glavnog lika. Za dražesni dvojac Rachel Lang – Salomé Richard još bi se itekako moglo čuti u godinama što dolaze.
