Novosti

Politika

Диjaлoг пoд мус

Вучићeв пoзив нa диjaлoг o Koсoву услиjeдиo je oдмaх пo пoврaтку из Вaшингтoнa и сусрeтa с Majкoм Пeнсoм, штo je пoбудилo сумњу дa je у тo крeнуo пo aмeричкoм диктaту

C1pg6p1cwew6t804oc65k8a9bce

Aлeксaндaр Вучић и пoтпрeдсjeдник СAД-a Majк Пeнс

Američki ambasador u Srbiji Kajl Skot među prvima je dao svoj prilog raspravi o Kosovu koju je početkom prošloga tjedna inicirao srpski predsjednik Aleksandar Vučić. Prethodno se ogradivši da će EU presuditi hoće li nepriznavanje Kosova biti nepremostiva prepreka Srbiji za članstvo u Uniji, Skot je u intervjuu beogradskoj ‘Politici’ ipak zaključio: ‘Znamo da unutar same EU postoji nekoliko zemalja koje također ne priznaju nezavisnost Kosova. I zato bi me iznenadilo da to postane uvjet ulaska Srbije u Europsku uniju. Ono što je Brisel zahtijevao, a Kosovo i Srbija prihvatili, jeste koncept normalizacije međusobnih odnosa i nadam se da ćemo uskoro vidjeti napredak briselskog dijaloga.’

Nakon početnog zamaha, briselski je dijalog već neko vrijeme u ćorsokaku, a pošto je serija izvanrednih i redovnih izbora u Srbiji i na Kosovu završila, EU i SAD očekuju da Beograd i Priština nastave provoditi preuzete obaveze i svoje odnose dodatno normaliziraju jer izbori više ne mogu biti izgovor za otaljavanje tog posla. Kako dio briselskih obaveza ne mogu realizirati bez promjene pojedinih dijelova Ustava, vlasti u Beogradu u postupak ustavnih promjena nisu htjele krenuti po sistemu iz vedra neba pa u rebra, nego je predsjednik Vučić pozvao sve u Srbiji na raspravu o Kosovu, čiji je minimalni cilj, očito, ustavnim promjenama omogućiti realizaciju Briselskog sporazuma, a konačni je dovoljno maglovit da u raspravi o njemu mogu cvjetati stotine cvjetova.

Premda Azem Vlasi iz Prištine poručuje da je Vučić otvaranjem rasprave učinio prvi korak ka priznavanju realnosti, odnosno nezavisnosti Kosova, srpskom predsjedniku, ali i mnogima drugima u Srbiji, važno je bilo da uvjere javnost da dijalog o Kosovu nije njegovo priznanje, pa i onda kad se razgovara o brisanju ustavnih odredbi koje obavezuju vlast da se kao pijana plota drži maksime da je Kosovo Srbija. Zato je izjava ambasadora Skota više nego znakovita, iako zapravo potvrđuje ono što se i prije znalo, a to je da je Kosovu na putu do punog međunarodnog priznanja sada daleko veća prepreka protivljenje nemalog broja manje ili više utjecajnih zemalja EU-a i UN-a nego što su to srpske ustavne odredbe. Može Srbija koliko sutra priznati Kosovo, a da ono još dugo ne bude član UN-a jer se tome zarad svojih interesa protive Kina i Rusija, ali i pet članica EU-a predvođenih Španjolskom koje se plaše da bi im se slaganje s kosovskim presedanom moglo vratiti kao bumerang u njihovu hrvanju s pojedinim secesionističkim manjinama u svojim državama.

Vučićeva rasprava o Kosovu u suštini će se, barem u dogledno vrijeme, svesti na traženje načina kako da srpska vlast realizira svoj dio posla koji je Briselu i Vašingtonu obećala odraditi, a da joj rejting među biračima ostane neokrznut ili prođe s manjim ogrebotinama. Istraživači javnog mnijenja procjenjuju da otvaranje dijaloga o Kosovu Vučiću, njegovom SNS-u i njihovim koalicijskim partnerima neće naštetiti, osim ako se ne pretvori u raspravu o priznanju Kosova jer bi im u tom slučaju ‘patriotski’ dio njihova biračkog tijela uglavnom okrenuo leđa, između ostalog i zato što su ga i sami godinama unatrag odgajali na paroli da je Kosovo srce Srbije. Uz malu pomoć američkog ambasadora Skota, ta je opasnost zasad gurnuta u stranu, što je za nastavak briselskog procesa važno jer je Vučićev poziv na dijalog o Kosovu uslijedio odmah nakon što se vratio iz Vašingtona i susreo s potpredsjednikom Majkom Pensom, što je pobudilo sumnju da je u tu priču krenuo po američkom diktatu.

Unatoč skidanju tog kamena s Vučićeva vrata, dijalog o Kosovu, sveden na provođenje Briselskog sporazuma, neće ići glatko. S jedne strane zbog načina na koji se počeo voditi jer su predsjednik Vučić i njegovi trabanti odmah nakon što su ga otvorili krenuli cipelariti sve svoje neistomišljenike i kritičare koji su posumnjali u njegove dobre namjere ili su odbili njegovu ponudu tvrdeći da ne žele biti njegov smokvin list sad kad mora pokusati ono što je zajedno s partnerima godinama zakuhavao u srpskoj politici o Kosovu. Taj dio prepreka Vučić će vjerojatno lako savladati jer ih je u nadigravanju sa svojim političkim oponentima i do sada rušio kao kegle na kuglani, ponajprije zato što njegovi politički protivnici i kad znaju što neće uraditi, u pravilu ne znaju što bi htjeli i što mogu kao alternativu ponuditi biračima.

No više će se pomučiti kako bi kroz raspravu dobio podršku za nastavak briselskog dijaloga i za realizaciju onoga što je u njemu do sada dogovoreno, a dobar dio čega je prekriven velovima tajni i srpska javnost ne zna što se sve tu krije. Nije teško pretpostaviti da bi se Vučićevoj vlasti na putu mogle naći zamke u koje će upadati kao što je, izgleda, ovih dana upala zbog trotjednog štrajka radnika u kragujevačkom Fijatu. Jer ono što je na prvi pogled izgledalo kao štrajk potplaćenih radnika uperen protiv stranih investitora koji im na živo deru kožu, polako se razgolićuje kao složenija priča koja svoje uporište ima u modelu privlačenja stranih ulagača po svaku cijenu i u konkretnom desetogodišnjem ugovoru s Fijatom u kojemu su se srpske vlasti obavezala na berićetno subvencioniranje talijansko-američkog investitora, pa i u dijelu socijalnih naknada na plaće koje se isplaćuju radnicima. Zbog toga i najmanje povećanje plaća u kragujevačkom Fijatu povlači rast iznosa subvencija koje se iz budžeta uplaćuju za socijalne naknade na plaće zaposlenih, pa su se u dijelu javnosti pojavile sumnje da su štrajk udruženim snagama pokrenuli sindikati i poslovodstvo kragujevačkog Fijata kako bi Vladu Srbije natjerali da poveća iznos proračunskog novca kojim subvencionira plaće Fijatovih radnika, ali i kako bi je već sada natjerali da pristane na produžetak barem dijela desetogodišnjeg ugovora koji istječe sljedeće godine da bi Fijat nastavio raditi u Srbiji pod istim ili gotovo istim uvjetima, a po kojima se u njegove prihode iz proračunske pipe slijevaju znatne količine novca poreznih obveznika. Te sumnje dodatno uvjerljivima čini naprasno prekidanje štrajka, iako su radnici dobili manje povećanje plaća od onoga koje su ultimativno tražili i onoga koje im je ponudilo Fijatovo poslovodstvo, ali su zato ishodili novi trogodišnji kolektivni ugovor kojim se Vlada Srbije vjerojatno obavezala da će radničke plaće umjesto još jednu godinu subvencionirati barem još dvije godine pride.

Tajnost ugovora s Fijatom, koja se protegla i na novi kolektivni ugovor, nikome u Srbiji izvan kruga vlasti i Fijatovih vlasnika ne omogućava da izračuna puni iznos kojim porezni obveznici plaćaju proizvodnju automobila u Kragujevcu, pa se analogno može pretpostavljati da i tajni Briselski sporazumi kriju zamke slične onima koje su se mogle nazrijeti u danima štrajka radnika Fijata. Zato se i rasprava o Kosovu počela voditi u šiframa jer na stol nisu stavljene sve karte koje se kriju u špilu Briselskog sporazuma. No kao što je štrajk Fijatovih radnika počeo razotkrivati dio tajni iz ugovora pod kojima je Srbija sačuvala i obnovila kragujevačku autoindustriju, i rasprava o Kosovu izbit će iz briselskog rukava barem pokoju kartu koja se u njemu skriva, jer se život na Kosovu i u srpsko-albanskim odnosima mora nastaviti u boljim i stabilnijim uvjetima od dosadašnjih, kao što je s dodatnom transfuzijom proračunskog novca nastavio pulsirati i u kragujevačkom Fijatu, pa i po cijenu koju su srpski porezni obveznici nastavili plaćati, iako ne znaju koliko ona ukupno iznosi.

Politika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više