Novosti

Društvo

Дoбивeнa биткa зa истину

Случaj Jуришић гoвoри o дoбивeнoj битки, aли рaт зa пуну истину o свeму штa сe дoгaђaлo нa Брчaнскoj Maлти 15. мaja 1992. вaљa нaстaвити. Oдгoвoри су вaжни збoг пoрoдицa жртaвa, збoг прaвдe, кaжe Синaн Aлић

Tdy7dvcogn6zmohzu1vx20dh2vi

Aпeлaциjски суд у Бeoгрaду прaвoснaжнo je oслoбoдиo Илиjу Јуришићa oптужби зa рaтни злoчин

Početkom decembra 2015. na beogradskom Apelacijskom sudu održano je posljednje saslušanje u žalbenom procesu pokrenutom nakon odluke Odjeljenja za ratne zločine Višeg suda u Beogradu od 2. decembra 2013. kojom je Ilija Jurišić ‘oglašen krivim zbog izvršenja krivičnog dela upotrebe nedozvoljenih sredstava borbe i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 12 godina’. Riječ je o slučaju poznatom kao ‘Tuzlanska kolona’ koji je i definitivno, barem što se tiče Srbije i Ilije Jurišića, završen na radost obrane, jer je Apelacijski sud 25. decembra donio oslobađajuću odluku, što je potvrdio 4. marta ove godine.

Mukotrpan proces trajao je od maja 2007. kad je Ilija Jurišić uhapšen, nakon čega ga je Okružni sud osudio na 12 godina, a Apelacijski sud je presudu poništio i vratio na ponovno suđenje. Jurišić se do tog momenta nalazio u zatvoru i nakon tri i pol godine konačno je pušten na slobodu. I na ponovljenom suđenju Viši sud je osudio Jurišića, a Apelacijski je, nakon uložene žalbe obrane, ponovno presudu poništio i ovoga puta konačno Jurišića oslobodio svake krivice. Tokom procesa Jurišić nije davao izjave medijima. Oglasio se nakon odluke Apelacijskog suda na konferenciji za novinare u Tuzli.

- Naravno da sam obradovan odlukom Apelacionog suda, koja je skratila moju muku u maratonskom sudskom procesu, gdje se pokušalo bez argumenata i činjenica skrnaviti istinu i onemogućiti mi da branim svoju nevinost. Posljednja odluka me nije iznenadila jer je Apelacioni sud već jednom, kad me oslobodio pritvora, donio sličnu odluku - kazao je Jurišić za ‘Novosti’.

Od samog početka iza njega je stala Fondacija Istina, pravda, pomirenje, čiji je predsjednik Sinan Alić dolazio gotovo na svako ročište i svesrdno pomagao obrani.

- Kad sam pročitao presudu i njeno objašnjenje, shvatio sam da Apelacioni sud nije odstupio ni milimetra od stavova iznesenih u ranijoj fazi. To je vratilo nadu u pravdu - kaže Alić.

Jurišićev advokat Đorđe Dozet ističe da je i prije smatrao da su ljudi iz Apelacijskog vijeća ‘vrhunski profesionalci koje ne zanima ništa izvan krivično-pravnog aspekta konkretnog krivičnog postupka’. Kao presudno izdvaja vještačenje vještaka vojne struke Milete Stojkovića i vještaka za informacijske tehnologije Slobodana Jovičića, ‘jer su to dokazi koje je veće odlučilo izvesti neposrednim saslušanjem. To je znak da od njih zavisi ceo predmet, a oni su samo potvrdili tezu odbrane, a ne optužbe’. A teza je, ukratko, da je naređenje ‘na vatru odgovoriti vatrom’, kojim je Tužiteljstvo za ratne zločine teretilo Iliju Jurišića kao dokaz da je on naredio napad na kolonu vojnika JNA koja se povlačila iz kasarne Husinska buna 15. maja 1992., bila naredba od malog značaja.

- U sudnici se nije pojavio nijedan svjedok koji bi mogao bilo šta ružno kazati o Jurišiću. Apelacioni sud je konstatovao da sumnje nisu dovoljan razlog da se neko može osuditi. One moraju biti potkrijepljene dokazima, nekim svjedocima, a svega toga tokom gotovo devetogodišnjeg procesa nije bilo - govori Alić.

Ilija Jurišić ističe ulogu advokata Dozeta za kojeg kaže da je bio krajnje profesionalan.

- Ne mogu a da ne spomenem i Stevana Protića i Vanju Dozeta koji su na određeni način svoje advokatsko umijeće utkali u moju odbranu. Mislim da su presudno na odluku Apelacionog suda utjecali kvalitetan rad moje odbrane i velika profesionalnost postupajućeg sudskog vijeća - ocjenjuje Jurišić.

Alić se kritički osvrnuo na rad srpskog Tužiteljstva za ratne zločine i Milana Petrovića, tada zamjenika glavnog tužitelja, a sada vršitelja dužnosti glavnog tužitelja, nakon odlaska Vladimira Vukčevića u mirovinu. Petrović je zastupao tužbu u slučaju Jurišić, a Alić spominje neke od njegovih gafova.

- U sudnicu je kao svjedoka doveo čovjeka koji se u njegovoj optužnici nalazi na spisku mrtvih. Nije ni trepnuo na tu činjenici, kao ni na prvoj raspravi kad je sudu, umjesto snimaka Brčanske Malte, dostavio snimke sarajevske Dobrovoljačke; kad je u sudnicu doveo čovjeka da svjedoči o Tuzlanskoj koloni, a svjedok pred sudom izjavio da nikad u životu nije bio u Tuzli; kad je tvrdio da postoji dogovor između JNA i rukovodstva BiH o izvlačenje efektiva te vojske, a nikad sudu nije priložio taj dokument; kad je tvrdio da je postajao dogovor između gradskih vlasti Tuzle i kasarne Husinska buna o izvlačenju, a komandant te kasarne, nečasni oficir Mile Dubajić, ne trepnuvši na sudu izjavi: ‘Ja sam donio odluku o vremenu i pravcu izvlačenja…’ Toliko je njegovih propusta da se to ne može tumačiti drugačije nego da je imao snažnu političku podršku u pokušaju da se odgovornost za pogibiju 53 građanina BiH potraži na nekoj drugoj strani - ocjenjuje Alić.

- Duboko sam ubijeđen da je ovim činom Apelacioni sud u Beogradu koliko-toliko sačuvao obraz pravosudnom sistemu Srbije. Da neko ne pomisli da dijelim lekcije drugima, ništa bolja situacija nije ni u BiH. Za svu golgotu kroz koju je prošao Ilija Jurišić okrivljujem i pravosudne institucije BiH. One su predmet koji srpska javnost prepoznaje kao ‘Tuzlanska kolona’, a u BiH kao ‘Brčanska Malta’, iz Haga primili 2004. i od tada ga držali u ladici. To se dogodilo za vrijeme mandata tužitelja Marinka Jurčevića. Na taj su način ostavili prostor Vladimiru Vukčeviću i, naravno, on je iskoristio pruženu priliku. Tek nakon toga je Tužilaštvo BiH taj predmet izvadilo iz ladice i to najviše zbog pritiska javnosti, a onda je ponovno vraćen u ladicu. Vidjet ćemo šta će se događati u vremenu koje je pred nama. Beograd je obustavio istragu protiv dvojice osumnjičenih (Enver Delibegović i Budimir Nikolić), ali ostali su još Selim Bešlagić i Meša Bajrić. Sarajevska istraga obuhvatila je 12 imena. Mnogi od njih danas nisu među živima. Niko od njih nema pismenu potvrdu da je istraga protiv njih obustavljena - govori Alić.

Ovim činom završen je samo dio priče, one koja govori o nepostojanju krivice Ilije Jurišića. A da li će itko odgovarati za smrt više od 50 vojnika JNA?

- Želja mi je da se ovaj nemio slučaj dovede do kraja, jer bi to bila satisfakcija oštećenima i na jednoj i na drugoj strani, a meni nova radost zbog istine - kaže nam Ilija Jurišić.

Sinan Alić dodaje da će Fondacija inzistirati na odgovornosti za pogibiju 53 čovjeka.

- Slučaj Jurišić govori o dobivenoj bitki, ali rat za punu istinu o svemu šta se događalo na Brčanskoj Malti 15. maja 1992. valja nastaviti. Odgovore moramo dobiti zbog porodica žrtava, zbog pravde. Ako neko ozbiljno analizira ogromnu dokumentaciju koju je ponudio beogradski proces Iliji Jurišiću, pa i dokumente od kojih je Tužilaštvo za ratne zločine Srbije bježalo kao đavo od krsta, lako će prepoznati ličnost prema kojoj treba usmjeriti istražne radnje. Tu se krije ključni igrač, a protiv njega i još nekolicine oficira JNA Fondacija je 2008. podnijela krivičnu prijavu Tužilaštvu BiH. Riječ je o Miletu Dubajiću, tadašnjem komandantu kasarne Husinska buna u Tuzli. Beščašće tog oficira najbolje ilustruje njegov odgovor u sudnici kad je na pitanje advokata da li zna koliko je ljudi bilo u koloni koju izmješta iz grada, lakonski odgovorio: ‘Pa ja ne znam ni koliki sam račun u kafani jučer platio!’ Sramno da ne može biti sramnije - kaže Alić.

Društvo

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više