Novosti

Društvo

Dom zločinaca Beograda

Promocija Krajišnikove knjige u Domu omladine Beograda pokrenula je ljude iz civilnog sektora da ustanu u odbranu Doma. Događaj ipak nije bio sprečen, ali su zato fasovali aktivisti

Exq6jls796gh67wfa83cjywxnyy

Aktivisti Inicijative mladih za ljudska prava ispred DOB-a

Nastanak paraliterature tekao je paralelno sa nastankom paradržave Srbije. Odnosno, najpre je nastala paradržava, a onda su glavni akteri ratnih procesa, političari i zločinci, postali deo establišmenta. Retki među njima su završili u Hagu, mnogi nisu, niti će, dok su neki odslužili svoje umanjene kazne i vratili se kući, u svoju paradržavu gde im je sve dostupno i dozvoljeno. Oni danas važe za slobodne ljude sa specijalnim statusom i povlasticama. Svakako je najvažniji među njima Vojislav Šešelj, koji je rodonačelnik paraliterature i paravojski. Moglo bi se reći da je on brendirao paraliteraturu koja ide ruku pod ruku sa zločinima i etničkim čišćenjima nesrpskog stanovništva. Zato je on danas treće kotiran politički lider u paradržavi. Ispred njega su samo parapolitičari Ivica Dačić i Aleksandar Vučić, koji su takođe zaslužni za sve što danas imamo. A imamo prilično: Milana Nedića i Dražu Mihailovića kao antifašiste, generale povratnike iz Haga kao uvažene članove društva, imamo novi posthumni život Slobodana Miloševića u javnosti, kao i paraliteraturu koja cveta na svakom koraku. Pišu je ljudi poput Veselina Šljivančanina, Milana Lukića, Duška Tadića, Biljane Plavšić, Momčila Krajišnika.

Prostor za promociju ovakvih knjiga nikada nije bilo teško pronaći. Veliko razumevanje za paraliteraturu Milana Lukića, jednog od najvećih ratnih zločinaca iz Bosne, imao je Bratislav Petković, bivši ministar kulture, danas savetnik predsednika Srbije Tomislava Nikolića. On je ne samo ustupio svoj prostor za promociju Lukićeve knjige, već je i sam učestvovao u njenoj promociji. Lukićevu knjigu ‘Ispovest haškog sužnja’, inače, objavila je Srpska radikalna stranka 2011. godine, dok je njen lider još uvek bio u Hagu. Bilo je sasvim logično da jedan ministar kulture iz Srpske napredne stranke Tomislava Nikolića obezbedi njenu promociju i plasman. Danas, međutim, više nije problem takve knjige promovisati u Beogradu i na mestima koja su decenijama odolevala naletima paraformacija. Jedno takvo mesto je i Dom omladine Beograda, koji je 15. aprila poslužio kao scena za promociju Krajišnikove knjige ‘Kako se rađala Republika Srpska’.

Dve aktivistkinje krenule su da duvaju u pištaljke kada je ratni zločinac počeo da govori. Usledio je brutalan odgovor članova Samostalnog DSS-a, koji su ih najvulgarnije vređali, čupali za kosu i na kraju izbacili. Tom šikaniranju su se pridružili i ljudi iz publike

Dom omladine Beograda (DOB) je gradska institucija o kojoj odlučuje Skupština Grada. Tamo se kadroviraju direktori, tamo se odobrava program ove ustanove kulture. Poslednjih šezdeset godina, DOB je bio važan punkt generisanja urbane rok kulture, mesto najbolje knjižare u gradu, prostor delovanja i stvaranja alternativne kulture. Sa dolaskom naprednjaka na vlast, mnoge gradske institucije kulture dobile su nove direktore koji su rukovođenje ovim ustanovama usmerili ka afirmaciji vrednosti ove partije, koja se deklarativno zalaže za Evropsku uniju, ali u suštini nikada nije napustila stari nacionalističko-represivni program koji je utemeljio Šešelj pri osnivanju svoje Radikalne stranke. Već sama najava ovog skandaloznog čina pokrenula je ljude iz civilnog sektora da organizovano ustanu u odbranu DOB-a. Šest nevladinih organizacija (Žene u crnom, Fond za humanitarno pravo, Inicijativa mladih za ljudska prava, Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji, Komitet pravnika za ljudska prava i Savez antifašista Srbije) potpisalo je zajedničko saopštenje povodom najave ovog događaja, pozivajući gradske vlasti da otkažu najavljenu promociju. ‘O kakvoj kulturi i obrazovanju mladim ljudima bi trebalo da govori ratni zločinac Momčilo Krajišnik, osuđen za istrebljenje, ubistva, progone na političkoj, rasnoj ili verskoj osnovi, deportacije i nečovečno postupanje, kao i zločine protiv čovečnosti?’ stajalo je u saopštenju. Događaj nije bio sprečen, ali su zato bili sprečeni aktivisti Inicijative mladih za ljudska prava da sa transparentima na kojima je pisalo ‘Dom zločinaca Beograda’ iskažu svoje protivljenje ovakvom uzurpiranju institucije kulture.

Međutim, nije lako suprotstaviti se paradržavi u čijoj režiji je cela stvar izvedena. Naime, ispostavilo se da je Krajišnikovu promociju organizovala Samostalna demokratska stranka Srbije, koja je u koaliciji sa SNS-om u Skupštini grada Beograda. Njen lider Andreja Mladenović je zamenik gradonačelnika, nekadašnji glasnogovornik DSS-a Vojislava Koštunice, koji se raspao 2015, kada je došlo do nesuglasica oko toga da li treba otkazati podršku partiji premijera Aleksandra Vučića. Zamenik gradonačelnika Mladenović je zdušno podržao SNS, otcepio deo stranke i nastavio dalje ka Evropskoj uniji. Deo tog seta vrednosti je i propoved Momčila Krajišnika, nekadašnjeg predsednika Skupštine Republike Srpske, koji je pred Haškim tribunalom osuđen na dvadeset godina zbog zločina protiv čovečnosti, koji su počinjeni u vreme rata u Bosni. Zanimljivo je angažovanje zamenika gradonačelnika Beograda i njegove stranke oko promocije Krajišnikove knjige. Kada su se aktivisti Inicijative mladih pojavili sa transparentima, sam Andreja Mladenović je naredio obezbeđenju da im se zabrani ulaz u DOB. Ipak, dve aktivistkinje, koje su pre početka ušle u salu gde se održavala promocija, krenule su da duvaju u pištaljke kada je ratni zločinac počeo da govori. Usledio je brutalan odgovor članova Samostalnog DSS-a, koji su ih najvulgarnije vređali, čupali za kosu i na kraju izbacili napolje iz sale. Tom šikaniranju su se pridružili i ljudi iz publike, koji su željno iščekivali Krajišnikovo izlaganje. Mediji su ovaj događaj tretirali kao ‘incident na promociji knjige’, dok su samu promociju videli kao najnormalniji deo kulturne ponude Doma omladine Beograda. Tu se našla i policija koja je legitimisala aktiviste na malom Platou Milana Mladenovića, koji je otvoren ispred same zgrade DOB-a 2011. godine.

Danas se na tom mestu odvija jedan od paradoksa Vučićeve vlasti. Dok proganjani aktivisti na Platou Milana Mladenovića, rok muzičara koji se otvoreno suprotstavio politici rata Slobodana Miloševića, a prema tome i svim eksponentima takve politike kakav je bio Momčilo Krajišnik, pokušavaju da probude javnost držeći svoje transparente, dotle se u samom DOB-u događa promocija zločina, uz zdušnu podršku paradržave, koja se hvali sprovođenjem evropskih reformi.

Društvo

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više