>

novosti logo

Piše Tena Erceg

Donald od Arabije

Trumpov posjet Rijadu shvaćen je kao poziv na mobilizaciju konzervativnih sunitskih vlada protiv Irana, koje su na tu zemlju udarile posredno, nametnuvši njezinom savezniku Kataru diplomatsku blokadu

Prvi predsjednički posjet Donalda Trumpa nekoj stranoj zemlji bio je onaj Saudijskoj Arabiji u drugoj polovici svibnja. Nakon što je tom prilikom sa saudijskim dužnosnicima zaključio pola bilijuna dolara vrijedne vojne i trgovinske dogovore, te dogovorio američku obrambenu koordinaciju s Vijećem zaljevske suradnje, Trump je pozvao na ‘jedinstvo arapskih nacija protiv ekstremizma’, na što su Saudijci, rekao je kasnije, ‘uperili prstom u Katar kao u najvećeg financijera terorizma’ u regiji.

Zbog blokade luka otežan je transport glavnog katarskog izvoznog proizvoda, ukapljenog plina, zahvaljujući čijim rezervama Katar ima najveći svjetski bdp po glavi stanovnika

Katar, poznato je, svojevrsna je šifra za Iran, saudijskog regionalnog rivala i najveću šijitsku zemlju na svijetu, jer je on jedina zaljevska država koja svojom netipičnom vanjskom politikom propagira suradnju, umjesto antagonizma, s Iranom. Trumpov posjet Rijadu stoga je shvaćen kao svojevrsna mobilizacija konzervativnih sunitskih vlada protiv Irana, čime je do kraja smrvljeno i ono malo dobre volje koja se bila pojavila kada su 2015. godine, u vrijeme predsjednika Baracka Obame, zapadne zemlje s Iranom potpisale sporazum o nuklearnom razoružanju te zemlje.

Tjedan dana kasnije, uoči iranskih parlamentarnih izbora, u zgradi tamošnjeg parlamenta i u onoj u kojoj je smještena grobnica ajatolaha Ruholaha Homeinija u Teheranu, dogodio se prvi ozbiljan teroristički napad u toj zemlji u nekoliko desetljeća. U višesatnoj pucnjavi iz automatskog oružja, bacanju granata i detoniranju samoubilačkog pojasa poginulo je 17 civila i šest napadača, a ozlijeđeno je 52 ljudi. Odgovornost je preuzela Islamska država, a u naknadnim akcijama uhapšeno je nekoliko desetaka ljudi, među kojima i najmanje petorica iranskih Kurda.

Intenzivniju prisutnost Islamske države u iranskim regijama koje graniče s Irakom iranske tajne službe bilježe od 2014. godine, no smatra se da je Islamska država, kao nositeljica radikalnog sunitskog islamizma, još 2007. namjeravala udariti na Iran zbog podrške koju je njegova vlada pružala onoj iračkoj, u kojoj su dominirali šijiti. Tada još uvijek utjecajna Al Kaida, s Osamom bin Ladenom na čelu, takav napad smatrala je neoportunim i shodno tome ga sprječavala, sve do razlaza s ISIL-om 2014. godine.

Iranske institucije, a naročito Revolucionarna garda, ideološkim izvorom ovog i drugih terorističkih napada otvoreno su proglasile Saudijsku Arabiju, kolijevku vehabizma kakvog ognjem i mačem diljem regije širi Islamska država. Donald Trump s druge strane planeta dolio je ulje na vatru izjavom da je za teroristički napad u Teheranu kriva ‘njegova vlastita zla politika’.

Dva dana prije terorističkog napada u Teheranu, unatoč tome što su se Trumpu zavjetovali na jedinstvo, politički predstavnici Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE), Bahreina, Egipta, Jemena, Libije i Maldiva prekinuli su, bez ikakvog vjerodostojnog povoda, diplomatske odnose s Katarom. Vlasti spomenutih država izbacile su iz zemlje katarske diplomatske predstavnike i državljane, zatvorile za katarski prijevoz sve luke, zračni prostor i jedinu njegovu kopnenu granicu, onu sa Saudijskom Arabijom. Na crne liste stavljene su brojne organizacije i pojedinci, među kojima su poslovni ljudi, političari i članovi kraljevske obitelji, ali i vođa Muslimanske braće, Egipćanin Jusuf al Karadavi. Bahrein i UAE donijeli su i zakone kojima se bilo kakvo javno ‘pokazivanje simpatija’ prema Kataru proglašava kaznenim djelom, a Saudijska Arabija zabranila je, usred svetog muslimanskog mjeseca ramazana, katarskim državljanima ulazak u Veliku džamiju u Meki.

Diplomatska blokada za Katar počela je predstavljati egzistencijalnu prijetnju već tjedan dana kasnije, nakon čega je Iran poslao pet teretnih aviona punih hrane, što Saudijci sada tumače kao samo još jedan dokaz neprijateljske urote tih dviju zemalja. Zbog zatvaranja zračnog prostora već je počela patiti katarska industrija avionskog prijevoza, kao i ona građevinska, koja se trenutačno zahuktava izgradnjom golemih infrastrukturnih projekata za Svjetsko nogometno prvenstvo 2022. Ne može uvoziti ni materijal ni radnike, a ni hranu, jer Katar čak 40 posto hrane uvozi preko sada zapečaćene kopnene granice sa Saudijskom Arabijom. Otežan je i normalan transport glavnog katarskog izvoznog proizvoda, ukapljenog plina, zahvaljujući čijim rezervama – najvećima u svijetu – Katar ima i najveći svjetski BDP po glavi stanovnika. Otegne li se ovakav pritisak u zemlji bi moglo doći do humanitarne krize, a posljedično i jačanja unutrašnjeg pritiska na kraljevsku obitelj.

Iz Amerike su, sada već prilično uobičajeno, na arapsku diplomatsku krizu počele pristizati kontradiktorne reakcije, pa je Donald Trump izjavljivao da Katar zaslužuje blokadu jer je ta zemlja ‘povijesni sponzor terorizma na visokom nivou’, dok su u isto vrijeme državni tajnik Rex Tillerson i predstavnici vojske pozivali na smirivanje tenzija.

U Kataru se, naime, nalazi američka vojna baza Al Udeid sa 10.000 vojnika, koja služi kao zapovjedni centar za američke operacije u Iraku, Afganistanu i one protiv Islamske države. Katarski emir Tamim bin Hamad al Tani dosad je prilično uspješno balansirao ambiciju da bude u dobrim odnosima i sa SAD-om i s Iranom, s kojim dijeli naftna i plinska pučinska polja. Koliko god mali, Katar je tvrdoglavi trn u oku Saudijskoj Arabiji jer izaziva njezinu dominaciju suradnjom sa šijitskim Iranom, podržavanjem palestinskog Hamasa i libanonskog, također šijitskog, Hezbolaha, te naročito Muslimanske braće, jedine sunitske organizacije koja svojom snagom i rasprostranjenošću donekle može parirati saudijskom vehabizmu.

Kako u britanskom ‘Independentu’ piše Robert Fisk, katarska vlada ima, čini se, velike ambicije i u poslijeratnoj Siriji, čiju će svaku buduću vladu držati u šaci ogromnim dugovima koje je zbog rata nagomilao režim Bašara al Asada. Ni sam antikatarski blok, piše Fisk, nije toliko kompaktan kakav bi Saudijci željeli da bude, s obzirom na to da Kuvajt pokušava djelovati kao medijator između dviju strana, Dubai se zbog velikog broja iranskih državljana eksplicitno ne izjašnjava, dok je Oman donedavno čak izvodio zajedničke vojne vježbe s Iranom. S blokadom nisu sretne ni evropske države, s čijim se predstavnicima katarski ministar vanjskih poslova Mohamed Abdel Rahman al Tani susretao ovih dana, kako bi ih uvjerio da je blokada koju su mu nametnuli susjedi nepravedna i neutemeljena.

1/1