Deset godina nakon dugometražnog igranog ostvarenja "Šuti", Lukas Nola, koji je preminuo krajem 2022., snimio je "Escort", posljednji film svog, u okvirima hrvatske kinematografije, ekstraordinarnog opusa. Opusa u kojem je prvo bio postmodernistički žanrovac, pa visoki modernist, ali uvijek samosvjesni stilist osobito zainteresiran za erotsko i bizarno.
Središnji lik "Escorta" je Miro (Živko Anočić), uspješan poslovni čovjek u sretnom braku s lijepom suprugom (Hrvojka Begović) s kojom ima dvoje djece i koju nikad nije prevario. No po završetku alkoholom natopljene i kokainom začinjene hotelske proslave, Miro završi s escort damom (Lena Medar) koju su mu u sobu naručili prijatelji (Igor Kovač i Hrvoje Barišić). Iznenađen, ali ne toliko da bi odbio usluge atraktivne djevojke, Miro se prepušta dugoj seksualnoj seansi, što uključuje i nove porcije alkohola i kokaina, no kad se nakon svega probudi, otmjenu prostitutku pronalazi besvjesnu.
Uzbuni recepcionara (Krešimir Mikić), koji ga po povratku iz njegove sobe obavijesti da je djevojka mrtva i potom uvjeri da je čitavu stvar najbolje zataškati. Miro se vraća u mondenu obiteljsku kuću na osami i uskoro pod tušem vodi ljubav sa suprugom, misleći da se sve vraća u normalu. No recepcionar i domar (Nikša Butijer) koji je pomogao u zataškavanju pojave se na njegovim kućnim vratima tražeći "malu uslugu", a Miro će shvatiti da moralno poskliznuće sa sobom vuče neugodne posljedice. Uz pomoć prijatelja suprotstavlja se bizarnom hotelskom paru, i taman kad se učinilo da se ovaj put normala zaista uspostavila, slijedi novo poglavlje opskurnosti, sada pojačane do maksimuma.
Prvi, hotelski dio filma, njegov je forte. Osobito se to odnosi na dugu, elaboriranu i vrlo erotiziranu seksualnu sekvencu u kojoj hrabrom i suverenom izvedbom briljira mlada Lena Medar (prethodno je imala jednu od glavnih uloga u dugometražnoj no budget produkciji "Zagrebački ekvinocij" Svebora Mihaela Jelića). Sekvenca je to koja svojim rafinmanom može prizvati Briana De Palmu i svakako ulazi u antologiju prezentacije seksualnih odnosa u hrvatskom filmu. Središnji, nazovimo ga iznuđivački dio uratka manje je dojmljiv, ali nudi dosta solidnog crnog humora, ponajviše vezanog za lik domareva nećaka kojeg Miro zaposli na svom novom projektu kako bi se odužio za uslugu zataškavanja iz hotela (nećaka odlično utjelovljuje i tumači Paško Vukasović u maloj, ali možda najpamtljivijoj glumačkoj epizodi filma).
Središnji segment završava obračunom s iznuđivačkim duom, a ono što slijedi najproblematičniji je sastojak "Escorta". Riječ je o dugoj somnambulnoj sekvenci seoske zabave snimane u mobitelskom formatu slike, nekovrsnoj "balkanskoj" verziji onirizma Davida Lyncha, Nolina omiljena autora, koja može podsjetiti i na fantazmagorije Gaspara Noéa. Prvi problem je krajnje upitna motivacija lika Mire da prihvati poziv recepcionara i domara na zabavu – jest da je Miro dobroćudan i ponešto naivan i povodljiv, ali ne preko nekih, ne baš široko postavljenih okvira; također, kad zaista treba, ne manjka mu odlučnosti.
Stoga iz psihe njegova lika i dotadašnjeg odnosa prema iznuđivačima nikako ne proizlazi da bi prihvatio njihov poziv, i ta neuvjerljivost jako bode oči. Najmanje jednako velik problem je inzistiranje na izobličenosti perspektive iz koje se bilježe završna zbivanja, na sumanutosti koja naposljetku rezultira dojmom o autorskom iživljavanju.
Nesumnjivo, "Escort" spada u rijetke ptice hrvatske kinematografije, od dugometražnih radova iz perioda državne nezavisnosti relativni su mu srodnici samo filmovi Ivana Livakovića, i tu osebujnost unutar kinematografije kojoj je idiosinkratičnost uglavnom strana treba cijeniti. No to nikako ne znači da je riječ o filmu iznadprosječne kvalitete, premda je za autora Nolina profila bolje da je opus završio na taj način – ne pretjerano kvalitetno, ali zanimljivo.
