Javni razgovor ‘Drugi rat’, održan na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti u suradnji SNV-a i riječkog HNK-a čiji je intendant Oliver Frljić, ostao je u sjeni protesta nasilnika iz redova desničarskih stranaka, navijača Armade i branitelja, koji je kulminirao napadom na grupu aktivista iz Zagreba. Ta je grupa vrijeđana po nacionalnoj i rodnoj osnovi, uz zalijevanje vodom i pivom, pljuvanje i pokazivanje genitalija, a u fizičkom napadu lakše su povrijeđeni jedan aktivist i novinar Hrvoje Šimičević, koji je izvještavao o riječkim zbivanjima. Snimatelja koga je angažirao SNV, također nevladinog aktivista, samo su brze noge spasile od šaka razjarenih navijača i bačenih pivskih krigli.

Sat vremena prije početka razgovora, pred zgradom HNK-a pojavio se šef Autohtone – Hrvatske stranke prava Dražen Keleminec, koji je sa svojim pobočnicima i razvijenim hrvatskim zastavama s prvim bijelim poljem megafonom izvikivao klasični repertoar uvreda na račun svih koji su se drznuli imati drugačije stavove o ratu i stradanju od onih pravaških.

- Ovo je četničko-komunistički skup, gonite se u Srbiju, ovo je hrvatsko a ne srpsko kazalište, ovdje su došli autobusi iz Bačke Palanke, Apatina, Kragujevca, Niša… – vikao je Keleminec, psovkama dočekujući neke od važnijih gostiju, kao što su Vesna Teršelič i Milorad Pupovac, ne zaboravivši izvrijeđati i Frljića.

I dok je dvjestotinjak ljudi, koji su dolaskom u HNK htjeli dati podršku i izraziti saosjećanje žrtvama ratnih stradanja, slušalo pomoćnika ministra branitelja Bojana Glavaševića i iskaze pet žena, dotle je policija, što temeljna, što interventna, morala braniti vrata od navale demonstranata koji su vikali ‘Otvori vrata’, ‘Mi Hrvati ne pijemo vina, samo krvi četnika iz Knina’ i ‘Ustaški se barjak vije za slobodu i za dom’. Do kraja programa u HNK-u njihov se broj smanjio, ali ih je ostalo dovoljno da publika ostane zadržana u zgradi i da je se polako izvodi na više izlaza.

Demonstranti, kojih je tada bilo nekoliko desetina, većinu su dočekali uvredama, ali je policija na tom prostoru sprečavala bliski kontakt, iako ne i bacanje upaljača. Nakon napada na grupu aktivista koji su na početku Korza čekali autobus za Zagreb, policija je uzela iskaze napadnutih. Na osnovu snimljenog materijala ustanovili su da su neki od napadača njihovi stari znanci. Jesu li i oni među desetoricom koji su evidentirani zbog naročito drskog i nepristojnog ponašanja, tuče, svađe i vike ili među sedmoricom onih koji su kršili Zakon o suzbijanju diskriminacije, te što će značiti osuda napada od strane Hrvatskog novinarskog društva i ministra kulture Berislava Šipuša, pokazat će naredni dani.

- Napad je bio logična posljedica višetjednog političko-medijskog uranjanja u nacionalizam - kaže za ‘Novosti’ Hrvoje Šimičević, ističući da su takozvani lijevi i desni centar još jednom pokazali suglasje po pitanju sentimenata prema domovini.

- Ovi prvi zbog predizborne računice vjeruju da može postojati nešto poput umjerenog nacionalizma, odnosno drvene haubice. U trenutku kada Milanovićeva vlada, na gotovo seksualno oduševljenje većine mainstream medija, u centru glavnoga grada otvoreno slavi duh militarizma fetišiziranjem mašina za ubijanje, dok se na službenoj proslavi ‘Oluje’ u Kninu u više navrata verbalno likvidiraju Srbi, bez reakcija izvršne politike koja se ulizuje desnici, bilo je samo pitanje dana kada će fašističko krilo hrvatskog patriotizma s riječi prijeći na djela - dodaje Šimičević.

- Iskoristili su odsutnost policije i nasrnuli na ljude koji su išli u kazalište. Sav verbalni repertoar koji su, prije udaranja, upućivali uglednim intelektualkama i feminističkim aktivistkinjama bio je, zapravo, sukus svega što se već duže vrijeme može čitati na portalima Dnevno.hr i sličnima ili čuti u emisiji ‘Bujica’. Ono što sam imao priliku čuti na ‘kontroverznoj’ tribini u Rijeci, potresne ispovijedi civilnih žrtava rata, u normalnim je državama tema za mainstream medije, pogotovo kada imaju neposredan povod poput obljetnice ‘Oluje’. No u državi poput Hrvatske time se bave jedino angažirani i prezreni pojedinci poput Frljića, dok mainstream mediji, svi odreda reprezentanti jeftinog domoljublja, to prešućuju i aktivno sudjeluju u falsificiranju iskaza. Žao mi je da je napad na nas dijelom marginalizirao priče žena u HNK-u. Čini se kako su nacionalisti dobili više prostora od osoba čije su priče ultimativno upozorenje što se dešava kada ta bolest postane dijagnoza na kolektivnom tijelu - zaključuje Šimičević.

Snimatelj, koji je želio ostati anoniman, a napadnut je jer je snimao huligansko iživljavanje, ocijenio je da je policija napravila propust jer je dozvolila da se publika razmili po Rijeci, a nisu postavili službene osobe koje bi odvratile napadače.

- Policija je dozvolila sudionicima prosvjeda da dođu pred sama vrata kazališta. Nisu napravili sigurnosni koridor i nisu pazili na sigurnost, iako je bilo najavljeno da će se dogoditi to što se dogodilo - rekao je, ističući da su huškački dio posla odradile neke dnevne tiskovine i portali.

- Očekujem da policija podnese prijavu za pokušaj ubojstva, jer nitko ne gađa kriglom od kile nekoga u glavu osim s namjerom da ubije. Pričekat ću kako će okvalificirati događaje i onda ću, slijedom njihove reakcije, i ja postupiti. Ovo ne smatram slučajnim propustom, nego porukom Frljiću i svima koji se usude drukčije gledati na događaje da to mogu samo unutar četiri zida - dodaje napadnuti snimatelj.

Povjesničar Dragan Markovina ističe da je nasilje u Rijeci najavljivano mjesecima, otkako se Frljić pojavio u gradu.

- Po onome što čitam na portalima, čak i dio liberalne riječke javnosti zamjera Frljiću i krivi ga za incidente u gradu koji je, kao, do sada bio miran. Ako društvo nije u stanju ni u gradu koji se doživljava liberalnim otrpjeti bilo kakvu vrstu drugog sjećanja i drukčijeg viđenja, onda je to problem - ističe Markovina. I on je ocijenio djelovanje policije kao problem.

- Dopustiti da skupina divljaka koristi ustaške pozdrave i prijeti, to je suludo. Umjesto da izoliraju nasilnike, oni u geto trpaju ljude koji žele razgovarati o prošlosti - dodaje Markovina.

Za komentar smo upitali i intendanta HNK-a Olivera Frljića.

- Mislim da sve ono što se događalo u medijskom prostoru i pogrom koji se dogodio najbolje govore sami za sebe, tu se nema što dodati i oduzeti. Imao sam iluzije da je društvo napredovalo u posljednjih 25 godina, ali su devedesete ipak naše krajnje stanje. Zanimljivo je da nitko iz državnog vrha nije našao za shodno da komentira nasilje; po njima, to vjerojatno nije vrijedno komentara - rekao je Frljić.