Već dvadeset godina, iz mjeseca u mjesec, iz Rijeke leti Bijela pčela, list za svu djecu kojeg izdaje Pododbor Srpskog kulturnog društva Prosvjeta, a koji je sa godinama postao svojevrstan ponos i simbol kompletnog Društva. U olovnim vremenima devedesetih, nekadašnja novinarka i urednica Radio Rijeke Tatjana Olujić Musić (1940 – 2013.) okupila je ekipu i pokrenula list za svu djecu kojeg je Bijelom pčelom krstio Jovan Savičin Prica.
- Bijela pčela predstavlja ljudsko biće oba spola, i to kao petog potomka. Kad iz obilja plemena - košnice, temeljne ljudske zajednice, poleti bijela pčela, znači da ta košnica traje suncem i životom, zdravljem i ljepotom. Sadržajem iznad zla, jezikom tolerancije, poštovanja drugoga i drugačijega, jezikom humanosti, Bijela pčela je neugasiva iskra života koja svjetlošću spaja prošlost, sadašnjost i budućnost, govori o simbolici Bijele pčele njen kum Jovan Savičin Prica.
Poštovana i voljena u Hrvatskoj, ali i izvan njenih granica, Bijela pčela je tokom svog leta osvajala nagradu grada Rijeke 2005., nagradu Sime Cucića 2011., Zmajevu nagradu 2012., i Povelju SKD Prosvjeta 2014. godine, sve za popularizaciju književnosti za djecu i razvoj njihove kreativnosti. Svojim bogatim, raznovrsnim edukativno-zabavnim sadržajem, Bijela pčela nije samo list za svu djecu, već i za cijelu obitelj, za sve, koji su bez obzira na godine, očuvali u sebi dijete. Mnogi su sa Bijelom pčelom stasavali u ljude i danas sa svojom djecom prelistavaju časopis svog djetinjstva kao da je vrijeme među njenim koricama stalo. U svojoj vrijednoj riječkoj košnici, Bijela pčela okuplja ne samo Riječane Ljerku Radojčić, Đuru Budisavljevića, Ivu Musića, Dragišu Laptoševića, Jovana Savičina Pricu, Dušanku Starčević, Vukomana Radosavljevića, Ratka Relića, nego i suradnike iz svih krajeva bivše Jugoslavije.
Među koricama Bijele pčele već 20 godina stanuju poznati likovi Čipko i djed Filip koje piše i crta legenda animiranog filma i karikature Borivoj Dovniković Bordo, zatim leti veseli Zuzuko beogradskog ilustratora Zdravka Zupana. Tu su i stripovi Azbuka beogradskog profesora na Akademiji primijenjenih umjetnosti Zdravka Mićanovića. Među stranicama Bijele pčele kriju se i priče iz putne torbe beogradskog slikara Milutina Dedića, razglednice Milene Dražić, kvizovi beogradskog književnika Uroša Petrovića, izbor likovnih i književnih djela, običaja i vjerovanja, mozgalice za veliki odmor, prilozi iz ekologije, reportaže o djeci i dječjim aktivnostima iz Hrvatske, ali i regiona.
Zatim su tu bogati, kreativni dječji radovi i naravno obavezno učenje ćiriličnih slova. Prava je to mala škola znanja, igre i mudrosti na pedesetak stranica novina, sufinanciranih sredstvima Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske te Ministarstva kulture i informisanja Republike Srbije.
- Bijela pčela je onaj tko ima svoje korijene, svoj identitet. Ovo je potvrda da doista postoji identitet mašte, kreativnosti i beskrajnog prostora stvaranja za svu djecu, rekao je likovni urednik Borislav Božić na otvorenju izložbe naslovnica Bijele pčele u riječkom HKD-u. Rođendan Bijele pčele svojim dolaskom uveličala je i osamdesetogodišnja princeza Jelisaveta Karađorđević koja je s osmjehom na licu razgovarala sa najmlađima. Specijalno na rođendan Bijele pčele stigao je i autobus njenih čitalaca iz Istočne Slavonije, učenika koji pohađaju nastavu na srpskom jeziku i na čijim klupama Bijela pčela redovno ima svoje mjesto.
Na najljepši mogući način, pjesmom i anđeoskim, dječjim glasovima, Bijeloj pčeli rođendan su došao čestitati dječji hor Horislavci iz Beograda, čiji članovi su pred punom dvoranom HKD-a pod dirigentskom palicom Draška Jankovića pjevali ne samo dječje pjesme nego i one Zdravka Čolića, Gibonnia, Partibrejkersa, Parnog Valjka, Marine Perazić… Gostima su se na sceni pridružili dječji hor domaćina, Mali Riječani i Morčići. Ujedinjeni otpjevali su i pjesmu 'Kad bi svi ljudi na svijetu' i okupljenoj publici poklonili koncert dječjih glasova za pamćenje. Da jubilej Bijele pčele sadrži savršenu analogiju sa ljudskim životom i predstavlja rođendan stečenog znanja i iskustva, ali i širom otvorena vrata u budućnost, ustvrdio je predsjednik SKD Prosvjeta Čedomir Višnjić govoreći o 'vrijednoj riječkoj košnici koja proizvodi Bijelu pčelu' i istakao neizbježno sjećanje na pokretačicu lista Tatjanu Olujić Musić koja je preminula prošle godine.
- Moramo zahvaliti pokretaču i dobrom duhu Bijele pčele Tanji. I moram reći da na ovom skupu zaista nedostaje. Bilo je hrabro 1994. godine pokretati u Hrvatskoj list za srpsku djecu, ali također list za svu djecu, ali na ćirilici. Bilo je to i ostalo do danas naše najljepše i najvrednije suprotstavljanje duhu onog vremena, naglasio je Višnjić.
- Časopis kojem je od prvog dana izvor očuvanje energije, pripadanja i prava na slobodu, prikupljanje sunčevih zraka i mjesečevog sjaja naše nacionalne kulture, cilj je bio i ostao usmjeriti ljubav, znanje i ljudskost onoliko koliko smo je uspjeli očuvati mi odrasli prema djeci. Našim su generacijama nekada novine sa lošim kolorima i na lošoj novinskoj hartiji bile važne, ali ni danas se taj osjećaj svoga časopisa u svojoj školskoj torbi nikako ne može podcijeniti. Bijela pčela je dobar način da se premoste mnoge naše realne provalije, rekao je Višnjić o doprinosu Bijele pčele u očuvanju identiteta Srba u Hrvatskoj tokom teških vremena devedesetih, godinama povratka i danas kada još uvijek učenici srpske nacionalnosti po C modelu nemaju adekvatne udžbenike za nastavu srpskog jezika i kulture nego se služe tekstovima i materijalima koji se nalaze među koricama Bijele pčele.
Za dug i uspješan, beskrajan hod, bezbrižan let i razigranost dječje mašte predsjednik Društva podijelio je i zahvalnice prvom timu pčela radilica, najzaslužnijima za ovaj jubilej Bijele pčele. Uz želje da i dalje i bolje lete. Mnogaja leta.
