U Beogradu, poslije dugogodišnje borbe sa bolešću, 28. oktobra preminuo je Rade Matijaš (68), predsjednik Demokratske inicijative Knin, potpredsjednik Asocijacije izbjegličkih i drugih udruženja Srba iz Hrvatske, dugogodišnji novinar i dopisnik ‘Večernjih novosti’ iz Knina sve do 1995. godine. Dopisnik ‘Borbe’ postao je osamdesetih godina, a potom je preuzeo mjesto šefa dopisništva ‘Novosti’ u ovom gradu 1985. godine.

Svoju vezu sa zavičajem nikad nije prekidao. Nakon odlaska u Beograd, bio je među osnivačima različitih udruženja Krajišnika, svojim znanjem i iskustvom čuvajući uspomenu i dokaze o nekadašnjem životu. I nakon nemilih događaja iz Oluje 1995. godine nastavio je jednako voljeti Zagoru i Bukovicu, te nastavio organizirati manifestaciju ‘Sijela tromeđe’ u rodnoj Strmici kraj Knina koju je osmišljavao tokom cijele godine.

‘Bez ljudi, sve je samo mrtvo slovo na papiru’, često je govorio Matijaš pričajući o sudbini ovdašnjih sredina, ali je snagom volje, brojnim idejama i nesebičnom podrškom drugim ljudima, pokušavao stvari promijeniti svojim društvenim angažmanom, onoliko koliko je mogao kao izbjeglica u Beogradu. Bio je čest gost skupština Srpskog narodnog vijeća i u stalnom kontaktu s predstavnicima Srba iz Hrvatske, prvenstveno sa Slobodanom Uzelcem i Miloradom Pupovcem.

Osim ‘Sijela tromeđe‘ bio je i organizator priredbe ‘Krušedolska zvona’ i drugih kulturnih programa koji su se održavali u izbjeglištvu sa ciljem očuvanja nacionalnog i kulturnog identiteta prognanih Srba. Povodom Matijaševe smrti u Udruženju novinara Srbije održana je komemoracija na kojoj je nekadašnji glavni i odgovorni urednik Večernjih novosti Rade Brajović istaknuo da je ‘odlazak Radeta veliki i nenadoknadiv gubitak. Bio je čovjek velikog znanja, optimizma, lucidnosti i veliki borac. Bio je duša od čovjeka, pravi prijatelj, brinuo o porodici, poznanicima, uvijek spreman da svima pruži pomoć.’

Sa novinarskom legendom Knina tužni skup se oprostio pjesmom ‘Kad oblaci krenu sa mora’, koju je znao da naruči na ‘Sijelu tromeđe’. Kako Matijaš nikad nije zaboravio svoju Strmicu i Knin i kako je bio čest gost svog zavičaja nakon egzodusa, posljednja želja bila je da mu vječno počivalište ne bude Beograd, nego njegova rodna Bukovica, gdje je proveo svoju mladost i najveći dio života. Rade Matijaš sahranjen je posljednjeg oktobarskog dana, u svojoj rodnoj Strmici.