BBC je nedavno odlučio povući odluku o suspenziji bivšeg nogometaša i voditelja sportskog programa Garyja Linekera zbog tweetova u kojima kritizira migracijsku politiku britanske vlade. Podsjetimo, vladin plan da stavlja u detenciju i deportira migrante koji u zemlju stižu brodovima Lineker je opisao kao "neizmjerno okrutnu politiku prema najranjivijim ljudima, a koja koristi jezik koji se ne razlikuje od onoga koji je koristila Njemačka 1930-ih godina".
Nakon što su se voditelji mnogih popularnih sportskih emisija u znak solidarnosti s Linekerom odbili pojaviti na poslu, BBC je bio prisiljen nekoliko dana emitirati ograničen sportski program. Lineker se vratio na ekrane, a zbog ubilačkih migracijskih politika izbjeglice i migranti na obalama i kopnu Europe i dalje svakodnevno ginu. Ima među njima i sportaša i sportašica. Spomenut ćemo ovdje samo jednu, ne da je izdvajamo, nego da barem s jednim životom nakratko zastanemo.
Film vrtimo na nedavni brodolom na jugu Italije. Šahida Raza u kasnim je dvadesetim godinama života. Pakistanska je profesionalna hokejašica i nogometašica pakistanske reprezentacije, a na dalek put kreće sa željom da se u nekoj od europskih zemalja zaposli i osigura medicinsku skrb za svog trogodišnjeg sina Hasana. Hasan ima invaliditet zbog kojeg ne može govoriti niti se kretati bez tuđe pomoći.
Šahida dolazi iz manjinske zajednice Hazara, često proganjane i mete napada naoružanih skupina, što je mnoge njene pripadnike natjeralo da traže azil u inozemstvu. I njen je plan u Europi prvo zatražiti azil, a zatim dovesti sina. Iako je profesionalna sportašica i predstavljala je Pakistan na nekoliko međunarodnih natjecanja (u Singapuru, Tajlandu, Hong Kongu, Iranu), od svoga rada ne može živjeti, naročito nakon što je pakistanska vlada odlučila ukinuti sponzorstva za velik dio sportskih kolektiva.
Šahida živi u predgrađu Quette, grada punog izbjeglica iz Afganistana. Smješten blizu granice s Afganistanom, Quetta je jedini grad u zemlji s preko milijun stanovnika koji žive na velikoj nadmorskoj visini, a poznat je i kao "voćni vrt Pakistana". Šahida Pakistan napušta prelazeći jugozapadnu granicu zemlje s Iranom. Putuje potom u Tursku. Četiri mjeseca provodi na putu, a onda se napokon na turskoj obali uspijeva ukrcati na drveni čamac prema Italiji. Među dvjestotinjak putnika još je ljudi iz Pakistana, ali i iz Afganistana, Somalije, Sirije. Ostatak putovanja Šahida može brojati u danima, na prste jedne ruke – četiri dana čamac plovi prema jugu Italije. Pozivom se javlja sestri Sadiji, govori joj da se plaši da joj se nešto loše dogodi na otvorenom moru. Ipak je više od svega uzbuđena, ne može vjerovati da je toliko blizu Italije. Zatim se poziv prekida, a Šahidu sestra više ne može dobiti.
Sunce jedva da je izašlo u nedjelju ujutro kada ribari na obali grada Cutra otkrivaju prva tijela. Drveni čamac udario je u noći o stijene u uzburkanom moru. "Ona je bila jedina hraniteljica obitelji. Rekla mi je da će sina Hasana, čim dobije posao, dovesti kod sebe", kratko agenciji Reuters komentira Šahidina suigračica, hokejašica Summaya Kainat. Bijeli ljesovi idućih se dana redaju u gradskoj sportskoj dvorani. Među sedamdesetak leševa, od kojih su više od pola maloljetnici i maloljetnice, leži i tijelo Šahide Raze. Šahid ili Šahida, ime je popularno u mnogim zemljama u kojima je muslimanskog stanovništva. Na arapskom se tom riječju najčešće zaziva i odzdravlja mučenike, ali izvorno je značenje riječi "svjedok".
Tekst je izvorno objavljen u prilogu Novosti Nada - društvenom magazinu Srpskog demokratskog foruma
