Iako su nacrti novih Zakona o zdravstvenoj zaštiti i obaveznom zdravstvenom osiguranju koje je predložio ministar zdravlja Siniša Varga u startu naišli na protivljenje zdravstvenih radnika i dijela javnosti, to neće biti dovoljno da se spriječi njihovo eventualno usvajanje po hitnoj saborskoj proceduri, već prije ljetne stanke, kako je to najavio ministar.

Varga se, to je sada sasvim jasno, iz ne baš jasnih razloga, žuri formalizirati privatizaciju javnog zdravstva jer njegove reforme koje je predstavio u javnosti oslanjaju se na komercijalni, tržišni koncept javnog zdravstva.

To se prije svega očituje u privatizaciji primarne zdravstvene zaštite koja bi završila u rukama liječnika koncesionara. Oni, prema Vargi, imaju bolje opremljene ordinacije i mogu bolje obavljati ultrazvučni pregled, EKG, ili spirometriju čime bi se skratile bolničke liste čekanja. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO) pak, dijelom bi trebalo postati trgovačko društvo, odnosno sklapao bi ugovore s privatnim trgovačkim društvima, a na njegovom čelu, kao i u bolničkim ustanovama u Nacionalnom registru pružatelja zdravstvene zaštite, umjesto ravnatelja bili bi postavljani direktori i menadžeri. Kako Zakon o ustanovama u što spadaju HZZO i bolnice ne poznaje institut direktora, nego isključivo ravnatelja, proizlazi da ministarstvo već u osnovnim odredbama i pojmovima privatizira zdravstveni sustav. Također, hitni plan ministra Varge uključuje i financijske nagrade za 300-400 najboljih liječnika u javnom sektoru što je, prema novinarki Nataši Škaričić koja dugi niz godina prati probleme u zdravstvu, van svake pameti i nastavak je izrazite stratifikacije u zdravstvenom sektoru.

Ona je već upozorila da je u Nacrtu Prijedloga Zakona o zdravstvenoj zaštiti koji pred najavljenu javnu raspravu običnim smrtnicima još nije dostupan, izbačen dio u kojem stoji da ‘Republika Hrvatska osigurava sredstva za investicijsko ulaganje i investicijsko i tekuće održavanje zdravstvenih ustanova osim u onima kojima su osnivači županije odnosno gradovi a nalaze se na području od posebne državne skrbi’. To znači da će Hrvatska postati jedina zemlja na svijetu koja će dugove zdravstva brisati iz ukupnog proračunskog deficita i zdravstvo prepustiti komercijalnom konceptu. O tome što bi Vargine reforme konkretno značile za pacijente, u njegovim nacrtima nema ni slova, kaže Nataša Škaričić.

- Razina dodjele materijalnih prava korisnicima ovisi o makroalokaciji, odnosu države prema financiranju zdravstva u odnosu na druga javna dobra i mezoalokaciji, odnosu države prema financiranju različitih entiteta unutar zdravstva. Vargini zakoni, prema onome što ja sada čitam, a nitko nadležan ih ne demantira, kažu da država više neće ulagati u infrastrukturu i sanaciju gubitaka zdravstvenih ustanova, a da će one, skupa s HZZO-om, dijelom postati trgovačka društva sposobna da brinu sama o sebi li da propadnu – kaže Škaričić.

Također, u zakonima stoji da HZZO ima pravo samostalno odlučivati o raskidu ugovora s postojećim bolnicama i potpisivanju ugovora s novim bolnicama, pri čemu će se jedan dio resursa alocirati u medicinski turizam kao profitabilnu djelatnost. Nadalje, HZZO bi imao pravo samostalno odlučivati o opsegu i vrsti zdravstvenih usluga koje će biti obuhvaćene univerzalnim zdravstvenim osiguranjem.

- Ako je naše zdravstvo u minusu koji država opsesivno i nasilno želi riješiti, ako je rješenje u tome da se država više ne petlja u obnovu ustanova i sanaciju njihovih gubitaka, ako će se dio resursa usmjeriti u komercijalne djelatnosti, je li i teoretski moguće da ne dođe do isključenja određenog dijela populacije iz prava na jednakost u pristupu zdravstvenoj zaštiti? Bojim se da nije, a da ćemo razmjere toga tek otkriti. I zbog toga ove zakone hitno treba zaustaviti – smatra Škaričić.

Dražen Gorjanski, autor nekoliko knjiga o zdravstvu, ponovno upozorava da su stvarni problemi hrvatskog zdravstva necjelovitost te velik, skup i nedjelotvoran bolnički sustav.

- Analiza vlasništva u javnom zdravstvu pokazuje da u njemu već vlada monopol privatnih ustanova i trgovačkih društava, to jest javno zdravstvo u svom vlasništvu gotovo da nema ni jednu važnu ustanovu ili djelatnost, već sve kupuje od privatnika. Također u sustavu je 7 tisuća pripadnika nepotrebnog nemedicinskog osoblja koje nas godišnje košta između 750 milijuna i jedne milijarde kuna – kaže Gorjanski.

Znakovito je i da nitko od saborskih zastupnika ne reagira na privatizaciju javnog zdravstva: HDZ koji prijeti dolaskom na vlast, vjerojatno bi samo završio ono što bi Varga započeo. Otužna je činjenica, smatra Gorjanski da do sada ni jedna stranka nije ozbiljno, argumentirano i čvrsto stala u obranu javnog zdravstva.

- Da li je riječ o neznanju ili možda o dogovorenoj privatizaciji ostaje nam vidjeti. Bude li se to ostvarilo pozivanje ministra Varge na Andriju Štampara bit će to najneukusniji cinizam koji se mogao čuti tijekom cijele povijesti hrvatskog zdravstva – kaže Gorjanski.

Prema mišljenju Nataše Škaričić, Varga traži hitnu proceduru jer se nastoji održati u ministarskom sedlu, a dovoljno je politički nepismen da misli da to može pokušati na ovaj način.

- Vjerojatno znate da se od početka mandata, pa sve do prije mjesec dana, bavio sanacijom svog skandaloznog ponašanja i triju ozbiljnih procesa koje je protiv njega pokrenulo Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa. Također, ovoj je Vladi u interesu da te zakone uvali u hitni postupak, jer bi svaka široka stručna rasprava nužno dovela do toga da oni padaju i to bi sigurno bio novi politički poraz premijera Zorana Milanovića. No, javnost za to ne smije biti briga. Ovo je prekrupna strukturna promjena da bi se mogla ‘sfušati’ u dva mjeseca, da ne velim da ovakvi zakoni uopće ne smiju proći jer će do temelja uništiti socijalnu državu – zaključuje Škaričić.