Splitski gradonačelnik Ivo Baldasar nije eksces u SDP-u. Eksces je, čini se, riječki gradonačelnik Vojko Obersnel, jedini čovjek sa stavom između 15 vodećih SDP-ovaca koje smo zamolili da komentiraju činjenicu da je Baldasar u petak, 10. travnja, na dan uspostave fašističke NDH, uputio službeno gradsko izaslanstvo koje je položilo vijenac pod spomenik IX. bojni HOS-a nazvanoj po ustaškom zapovjedniku Rafaelu Bobanu.
‘Svatko tko se danas u Hrvatskoj bavi politikom trebao bi znati da simbolika našu zemlju jako trese, katkad čak i jače od gospodarske krize. Ignorirati tu činjenicu nije samo neozbiljno, nego i potpuno neodgovorno prema svim građanima, a pogotovo prema mladim ljudima kojima na ovaj i slične načine povijesne činjenice ubacujemo u šejker, stvaramo miš-maš fašizma i antifašizma, užasno gorak koktel od kojeg ćemo se posve potrovati, ako već i nismo. I usput se pravimo da sve to nije baš bitno. A itekako je bitno’, napisao je Obersnel u odgovoru za ‘Novosti’, pa direktno prozvao svog splitskog kolegu:
Na ovaj način povijesne činjenice ubacujemo u šejker, stvaramo miš-maš fašizma i antifašizma, užasno gorak koktel od kojeg ćemo se posve potrovati, poručuje Vojko Obersnel
‘Postavljati 10. travnja vijence na spomenik koji nosi naziv Rafael vitez Boban nabijeno je strašnom simbolikom fašističke tvorevine NDH. Tko tvrdi da nije tako, taj je ili naivac ili se pravi da je naivac. A ja smatram da odgovorni gradonačelnik, pogotovo gradonačelnik SDP-ove provenijencije, u ovakvim temama sebi ne može dopustiti naivnost, previd i neznanje. Još manje si treba dopustiti da ide niz dlaku onima koji i naziv i datum biraju potpuno svjesni što čine. Plesati u ovoj temi negdje između danas više nije moguće i nije dopustivo. Takve relativizacije dobra i zla i mirenje nepomirljivog već su nas previše koštale. Poginuli hrvatski branitelji u Domovinskom se ratu nisu borili ni za Rafaela viteza Bobana, ni za obnavljanje svečanog obilježavanja 10. travnja. Svi oni koji danas tim datumima i imenima provociraju javnost zapravo nanose uvredu svim žrtvama Domovinskog rata. Nažalost, kolega Baldasar pokušava relativizirati tu činjenicu, ali to nije moguće.’
Međutim, Vojko Obersnel, iako je prvi čovjek jednog velikog grada i gradskog SDP-a, nije član stranačkog vodstva, nijednog SDP-ovog višeg tijela. A kompletan vrh SDP-a, na čelu s predsjednikom stranke i hrvatskim premijerom Zoranom Milanovićem, koji je baš toga petka obilazio Split u Baldasarovom društvu ne kazavši ništa o gradonačelnikovom sramotnom postupku, odbio je komentirati taj događaj. Milanović i njegovih četvero stranačkih potpredsjednika, Rajko Ostojić, Milanka Opačić, Gordan Maras i Zlatko Komadina, ne samo da nisu o tome proteklih dana zucnuli ni riječi, nego su se oglušili i kada su dobili naš izravni zahtjev za komentar. Zašutio je i Josip Leko, predsjednik Hrvatskog sabora i predsjednik Glavnog odbora SDP-a, šute članovi SDP-ova predsjedništva Željko Jovanović, Davor Bernardić, Biljana Borzan i Arsen Bauk, a Branko Grčić, Neven Mimica i Tonino Picula preko svojih glasnogovornika izmotavaju se obavezama. Jedini iz vrha stranke koji je nekakav odgovor poslao, član SDP-ova predsjedništva i potpredsjednik Vlade Ranko Ostojić, napisao nam je tek da nema komentara i da je objašnjenja dao sam gradonačelnik Baldasar.
Da vidimo koja su njegova objašnjenja. Nakon što je lani podigao spomenik postrojbi koja od svog osnutka do današnjeg dana veliča ustaštvo, dao je objašnjenje da su HOS-ovci koji su se borili u sastavu HV-a bili antifašisti, pa svojim šejkerom ukaljao i Dan pobjede nad fašizmom koji je odabrao za otkrivanje spomenika poklonicima Ante Pavelića. Nije ga pokolebalo to što je u siječnju ove godine na površinu spomenika izvirila njegova suština – uklesani ustaški pozdrav koji je policija na pritisak javnosti otucala u poznatoj noćnoj akciji. Prošlog je tjedna, nakon što je poslao izaslanstvo da pod taj spomenik položi vijenac Grada Splita, dao objašnjenje da njega datum ne interesira, da je on odao počast braniteljima na dan koji su oni izabrali i da je koincidencija to što su NDH i bojna ‘Rafael vitez Boban’ osnovane na isti dan. To su dakle ta priglupa objašnjenja koja su prihvatljiva vrhu SDP-a, premijeru ove zemlje, predsjedniku njenog parlamenta, njenim ministrima, saborskim zastupnicima, europarlamentarcima, pa i jednom evropskom povjereniku, ljudima čiji stav o činjenici da se na ulicama drugog najvećeg hrvatskog grada pod pokroviteljstvom gradonačelnika otvoreno veliča ustaštvo glasi: ‘Nemam komentara.’
Zbog onih koji nisu upućeni u ratni put bojne ‘Rafael vitez Boban’, proslavljene progonom splitskih Srba i otimanjem njihovih stanova, najviše baš u Boškovićevoj ulici u kojoj joj je Baldasar podigao spomenik, valja reći da nije nikakva koincidencija što ta postrojba i NDH zajedno slave rođendan. Bojna je zapravo osnovana u studenome 1991. godine, a 10. travnja izabran je kao dan postrojbe iz istih razloga kao i njeno ustaško ime, njena ustaška parola i njene ustaške uniforme, uostalom, cijeli je HOS nazvan po imenu Pavelićeve službene vojske. Dovoljno je na YouTubeu potražiti video njihove ‘veličanstvene proslave 10. travnja’ iz ratne 1995. godine i pogledati kako se zapovjednik bojne, pukovnik Marko Skejo, onaj s kojim je Baldasar otkrivao spomenik, toga dana vozio u crnom mercedesu iz 1940-ih kao ustaški časnik, dok je za njim splitskim ulicama, pjevajući ustaške koračnice, marširala naoružana postrojba njegovih crnokošuljaša s ustaškim kapama. Osobito su dojmljivi trenuci u kojima vođa kolone triput uzvikuje: ‘Za dom!’ a postrojba triput uglas uzvraća: ‘Spremni!’ Vođa kolone zatim triput pita: ‘Za koga?’ a postrojba triput uzvraća: ‘Za poglavnika!’ Vođa nastavlja: ‘Što smo mi?’ Postrojba viče: ‘Ustaše!’ Vođa: ‘Što smo mi?’ Postrojba: ‘Ustaše!’ Vođa: ‘Što smo mi?’ Postrojba: ‘Ustaše!’
Skejina ustaška postrojba, koju je Franjo Tuđman koristio za utjerivanje straha građanima Splita i kao takvu inkorporirao u redovni sastav Hrvatske vojske, nakon rata bila je povučena sa splitskih ulica i njeni su pripadnici, ignorirani od vlasti i medija, osamljeno svetkovali 10. travnja na gradskom groblju Lovrinac sve dok se nije pojavila vlast dovoljno besramna da im podigne spomenik, proglasi ih antifašistima i obaspe gradskim vijencima. Bila je to SDP-ova gradska vlast, prešutno podržana od strane SDP-ovog državnog vrha.
- SDP usiljenim maršem klizi svjesno prema izbornoj propasti i neka svjetonazorska razlika je ono posljednje čega bi se oni mogli uhvatiti, ali ni tu nemaju nikakvog stava. Jedna je dimenzija problema da SDP ima čovjeka koji je istovremeno gradonačelnik i predsjednik stranke u gradu, a koji je ili ozbiljno kognitivno limitiran ili nas svjesno izvrgava ruglu kao građane Splita humanističkih nazora. Naprosto je nemoguće da, ako ima išta u glavi, ne zna što znači čin polaganja vijenca Grada Splita na ustaški spomenik na dan osnutka NDH. Druga je dimenzija generalni odnos Hrvatske i Zagreba prema onome što je njima očito provincija - kaže nam splitski povjesničar Dragan Markovina i pojašnjava:
- Smiješno je da se premijer i predsjednik partije koji je u puno navrata pokazao razinu civilizacijske svijesti ponaša kao da Split nije u Hrvatskoj, kao da mu gradonačelnik ne stavlja vijenac na ustaški spomenik i kao da on istovremeno ne boravi u tom gradu, i to 50 metara od mjesta gdje se spomenik nalazi. Ako on ne osjeća potrebu da se na ijedan način na to kritički osvrne, i to s pozicije predsjednika Vlade i predsjednika stranke, onda on pokazuje metropolitanski prezir prema Splitu i Dalmaciji, kao i izraziti nedostatak svijesti o tome što će takav čin značiti među SDP-ovim biračima.
Ovog ponedjeljka, tri dana nakon što je poslao vijenac pod spomenik ustaškoj postrojbi, Ivo Baldasar pojavio se kao domaćin u splitskom HNK-u na obilježavanju 70. godišnjice Narodne vlade Hrvatske, osnovane u Splitu 13. travnja 1945. Organizator svečanosti bio je Grad Split u suradnji s Udrugom antifašista i antifašističkih boraca Splita, a pokrovitelji predsjednik Sabora Josip Leko i predsjednik Vlade Zoran Milanović, koji je kao svojeg izaslanika uputio Ranka Ostojića. Tamo su gradonačelnik i potpredsjednik Vlade držali govore u slavu antifašističkog Splita i antifašističke borbe, a Ostojić je branio Baldasara govoreći da njegov potez ne može zasjeniti njegov antifašistički stav, nakon čega je umjesto osude gradonačelnika osudio one kojima taj isti gradonačelnik diže spomenik i šalje vijence. Za Ostojića su pripadnici Skejine ustaške postrojbe također bili borci protiv fašizma, jer on je osudio, kako je rekao, dio splitskih branitelja koji su ‘iskoristili smrt ljudi koji su se borili protiv te iste fašističke opasnosti i stavili je u kontekst 10. travnja i poražene tvorevine NDH’. Zatim je uslijedio njegov govor u kojem je antifašističku borbu iz Drugog svjetskog rata branio odabranim državotvornim citatima Franje Tuđmana, čovjeka koji je svojim nacionalizmom poricao suštinu svakog antifašizma.
I to je, otprilike, taj šejker, taj miš-maš, ta relativizacija, to mirenje nepomirljivog, taj ples između i taj gorki koktel koji je u izjavi za ‘Novosti’ Vojko Obersnel nazvao otrovom od kojeg ćemo se posve potrovati. Gradonačelnik Rijeke, u čijem je HNK-u antifašizam danas živ i zdrav, za razliku od skrpane lešine prikazane na splitskoj pozornici, napisao je to o svojem splitskom kolegi ne znajući, ali vjerojatno sluteći da će njegov glas u SDP-u ostati usamljen, jer Tuđmanov šejker danas u rukama drži Zoran Milanović, prvi čovjek hrvatske falsifikracije.
Ako Milanović ne osjeća potrebu da se na ijedan način na to kritički osvrne kao predsjednik Vlade i stranke, onda on pokazuje metropolitanski prezir prema Splitu i Dalmaciji, kaže Dragan Markovina
- Na jednoj strani imamo desnicu ujedinjenu oko svetog cilja dolaska na vlast, koja jasno zna da želi potencirani nacionalizam iz 1990-ih bez formalnih Tuđmanovih ograda. Na drugoj strani imamo jednu stranku liberalne orijentacije s ljudima koji govore suhim birokratskim jezikom nemajući nikakvu viziju, kulturu i svjetonazor koji bi suprotstavili desnici - kaže Dragan Markovina.
Na lokalnoj, splitskoj političkoj sceni, SDP-ov gradonačelnik Baldasar, nemajući većinu u gradskom vijeću, pomaže se uslugama nezavisnih lista don Ivana Grubišića, Željka Keruma i njegovih otpadnika, trgujući sinekurama i gradskim resursima. Između njih i HDZ-a, nezavisna lista ‘Za pametne ljude i pametan grad’ Marijane Puljak predstavlja se kao umjerena građanska opozicija koja se ne želi baviti ideološkim temama. Puljak ni na koji način nije reagirala na Baldasarov potez od prošlog petka, a kada smo je nazvali, kazala nam je da je to ne zanima i tek se nakon određenog inzistiranja izjasnila da ne bi radila ono što radi Baldasar i da nikakve vijence ne treba postavljati na 10. travnja. Takav raspored lokalnih snaga omogućio je Baldasarovom SDP-u da u koaliciji s HNS-om komotno i bez ikakve kritike monopolizira politički prostor ljevice te da se svojom politikom kompromisa s krajnjom desnicom izruguje građanima Splita koji su 1990-ih pretrpjeli teror Skejine ustaške postrojbe i ljudima koji su poput splitskog aktivista Tončija Majića stavljali glavu u torbu pružajući im otpor. Taj monopol omogućuje mu da u ovisnosti drži splitski savez boraca koji je šutke prešao preko 10. travnja i poslušno se, nemajući drugog političkog pokrovitelja, stavio u službu Baldasarovog ispraznog slavljenja antifašizma u Drugom svjetskom ratu.
Stvar je u tome da splitski gradonačelnik nije u stanju biti antifašist danas, kada hrvatska desnica ponovno divlja. Njega, očekivano, nije bilo na nedavnoj promociji knjige o tjedniku ‘Feral Tribune’, čija je splitska redakcija bila žarište antifašističkog otpora u posljednjem ratu. Ratni put Ive Baldasara, kao što je poznato, bio je put 1991. iz Splita u Italiju i natrag u Split 1998. godine. Neki su ga zbog toga prozivali da je dezerter, a neki u tome vide korijen njegovog kompleksa prema onima koji su, makar sebe nazivali ustašama, za to vrijeme ratovali u sastavu Hrvatske vojske. Istina je nešto drugo, naime to da je Ivo Baldasar, zajedno s kompletnim vrhom svoje stranke, dezertirao iz antifašističke borbe.
