Iz serije tekstova o dekanu zagrebačkog Filozofskog fakulteta Vlatku Previšiću dali smo bez puno sumnje naslutiti kako je taj pedagog zapao u ozbiljno, pa, recimo to tako, stanje. No, sudeći prema vijestima u posljednjih tjedan dana, problem se intenzivira toliko da već nikakva zabrinutost nad dekanovom sudbinom, realno, nije pretjerana. Podsjećamo, sve je počelo kad je Previšić pretprošle godine skupa s funkcijom preuzeo od Damira Borasa i misiju začinjanja tijesne kolaboracije FF-a s Katoličkim bogoslovnim fakultetom u Zagrebu.
Novi dekan prihvatio se svete zadaće toliko odgovorno i seriozno da je na putu do njena ostvarenja više puta pogazio razne proceduralne i druge skrupule. Nije ga pritom omeo podsmijeh koji je izazvao u skeptičnoj javnosti, kao ni otpor sve većeg broja kolega mu nastavnika, pa niti masovni studentski bunt kojim je naoko iz čista mira oživljena energija nalik onoj iz blokade fakulteta 2009. godine, kad su se studenti zalagali za javno financirano obrazovanje i, općenito, protiv komercijalizacije sektora.
I gotovo da bi se današnja studentska generacija trebala usrdno zahvaliti Vlatku Previšiću za pruženu šansu – on je doslovno isforsirao taj naraštaj kao zreli politički faktor. Oni su prilično samosvojno odgovorili, i to zavidnom mobilizacijskom sposobnošću te ustrajnošću da mu ne dopuste dobrohotno zavijanje ustanove u popovsko crno.
Nakon višekratnog udaranja glavom u zid njihova suverenog stajališta, brižni Previšić je na kocku bezrezervno isturio odnose s kolegama u fakultetskom vijeću va banque. Poput prekaljenog impresarija, međutim, i od toga je skupa – inače, razmjerno krotkih učenjaka - ovaj nepokolebljivi pregalac uspješno formirao borbenu jedinicu odgovornih javnih intelektualaca na braniku općeg interesa, sekularne države i ostalih progresivnih društvenih vrijednosti.
I kad su prošlog četvrtka tako krenuli raspravljati o njegovu razrješenju, samozatajni se naš pedagoški radnik impulzivno povukao iz dvorane, dok su ga slijedili samo odani dvorjani iz uprave. Za njima je svejedno ostalo dovoljno akademske čeljadi za kvorum, pa je taj predmet zadržan na dnevnom redu za iduću prigodu, mada nije sasvim jasno što bi to točno na koncu imalo značiti, niti kada. Filozofski brod pod zastavom autonomne sveučilišne zajednice dotegljen je nekako do potkraj srpnja i prioritetnog nam ferragosta, pa se neizvjesni nastavak plovidbe očekuje tek potkraj ljeta.
Nije jasno ni tko će tad zauzimati komandni most, ali svi simptomi ukazuju da Vlatko Previšić još nije spreman na iskrcaj. O tome nas ovih dana obavještava Robert Faber, stručni suradnik Filozofskog fakulteta, a u članku na portalu H-Alter. Previšić je još proljetos, doznajemo iz napetog i duhovitog štiva, poradio na produženju svog radnog odnosa, iako mu ističe rok i dospijeva propisani trenutak za umirovljenje. Nema veze što je time pogazio neke zakonske regule, jer onaj tko želi raditi - rekli bi naši liberali - naći će si posla.
Što će se novoga zbiti u rujnu? Hoće li Vlatko Previšić iznaći novi originalni vid borbe za dosadašnje i ine ovlasti? Hoće li ga zapjenjeni oponenti doista svrgnuti i naposljetku uputiti na zavod za penziju? Hoće li hodnicima u Lučićevoj iznova carevati samovolja samoorganiziranih? Ili će ponovno uvjerljivo trijumfirati vrline meštra neviđenih obrata i frapantnih taktičkih rješenja? Puno je pitanja, a za odgovore ćemo se očito ipak strpjeti do početka nove sezone ove uzbudljive drame s elementima rasne bolničke sapunice.
