Društvene mreže već godinama imaju važnu ulogu u organizaciji društvenih pokreta i mobilizaciji javnosti. Naročito mlađe generacije sve manje vjeruju mejnstrim medijima i političarima, radije se okreću alternativnim izvorima informisanja i više vjeruju jedni drugima nego onom što im se plasira, a što je nerijetko u interesu moćnika i korporacija umjesto u interesu javnosti. Od arapskog proljeća, preko velikih protesta u parku Gezi u Istanbulu i aktivnosti pokreta Black Lives Matter, do protesta u Iranu nakon ubistva Mahse Amini, društveni mediji su doveli do masovnog organizovanja miliona ljudi koji na ulicama gradova širom svijeta traže isto – političke promjene, mir i društvenu pravdu. To se najbolje vidi sada dok traju rat u Gazi i napadi koji poprimaju oblik zločina protiv čovječnosti, potencijalno i genocida.
Uslijed bombardovanja i restrikcija koje medijima nameću Izrael i Egipat, novinari nemaju pristup Gazi, pa su jedini koji izvještavaju o onom što se dešava ljudi koji proživljavaju pakao i koji u tim uslovima postaju ratni reporteri. Većina ih nikada to nije željela, ali su svjesni snage riječi i slike, kao i potrebe da dokumentuju zločine koji se dešavaju. Na Instagramu, platformi X, Facebooku, TikToku, ali i kanalima na Telegramu i WhatsAppu, ljudi u Gazi pokazuju ono što vide oko sebe: zbjeg, bombardovanje, život pod plastičnim improvizovanim šatorima nakon što su im domovi uništeni, bolnice u kojima se operacije obavljaju u razrušenim salama, bez struje, bolničke hodnike i sobe pune ranjenih, masakriranih, ubijenih... Snimke i fotografije prate komentari u kojima oni koji ih pišu ne kriju osjećanja, suze, bol, glad, strah. Uz to, one koji ih prate mole da ih ne zaborave, da pričaju o onom što im pokazuju i prenose dalje njihove poruke, slike i snimke.
Istovremeno, oni koji protestuju u različitim zemljama prikazuju realnost koju mejnstrim mediji uglavnom ignorišu, dok vlade nameću restrikcije za slobodu govora i organizovanja. Među profilima koji imaju najviše pratilaca je Jewish Voices for Peace sa preko milion pratilaca i redovnim izvještajima sa okupljanja, uglavnom u SAD-u.
No mnogi se žale na cenzuru i na to da njihovi postovi ili nemaju uobičajen broj pregleda ili da su privremeno ukinuti. Ovo se naročito dešava sa postovima aktivista sa Zapada, koji biraju i sjedišta velikih kompanija koje vode društvene mreže kao mjesta protesta. Ipak, Instagram je u protekla skoro dva mjeseca postao mreža na kojoj se odvija najviše aktivnosti. Do 7. oktobra Instagram su pretežno koristili influenseri, a sada služi za širenje informacija o Gazi i za mirovni aktivizam. Ova mreža, u vlasništvu Mete, postala je platforma za podjelu većine snimaka iz Gaze o užasima kojima su izloženi Palestinci. Instagram tvrdi da verifikuje profile ljudi koji izvještavaju iz Gaze tako što provjeravaju identitet i da li iza računa stoji prava osoba, što izvještajima daje kredibilitet. Jedino što u Meti priznaju je da cenzurišu postove koje mogu povezati direktno sa Hamasom.
Osmijeh su zamijenili umor i ljutnja – profil djevojke Bisan (Foto: Screenshot)
Putem nekoliko stotina profila, ljudi iz Gaze pokazuju nam svoju realnost, bez editovanja. U nekim slučajevima, kao što je grupa Eye on Palestine koja postoji već godinama, predstavnici Instagrama stupili su u kontakt sa moderatorima i uputili ih kako koristiti mrežu a da ne potpadnu pod cenzuru. Eye on Palestine na Instagramu sada ima skoro devet miliona pratilaca, a na svom kanalu na Telegramu više od pola miliona.
Dio medija se oslanja na ove izvještaje iz Gaze, ali samo rijetko oni na Zapadu, a kada to i rade, objavljuju snimke uz editovanje sadržaja. Govoreći za Al Jazeeru o važnosti društvenih medija u ovom trenutku, Marc Owen Jones, profesor na Univerzitetu Hamad bin Khalifa u Kataru, napominje da je činjenica da su snimci – needitovani, često teški za gledanje, praćeni komentarima onih koji proživljavaju ono o čemu izvještavaju – izuzetno vrijedni u borbi protiv "toksičnog i kaotičnog medijskog okruženja, koje je tako filtrirano. Toliko je teško za bilo koga da uđe sada u Gazu da su ovi novinari koji koriste Instagram postali jedini prozor u realnost kojoj svjedoče".
Novinarka Ayat Omar Khaddoura je 20. novembra objavila svoj posljednji video na Instagramu u kojem kaže kako su svi stanovnici Gaze već mrtvi i samo čekaju dan svoje egzekucije jer nema sigurnog mjesta. Ubijena je pored svoje bake i ostalih članova porodice u području Beit Lahia.
Profil @mortaz_azaiza ima preko 14,9 miliona pratilaca. Profesionalni fotograf, Mortaz se prije 7. oktobra uglavnom fokusirao na slike života, pune boja i ljudi sa osmijesima. Sada su njegove fotografije i video snimci puni bola. Desetog novembra objavio je svoju fotografiju u zbjegu, okružen masom ljudi koja se kreće sa sjevera prema jugu Gaze, uz nadu da će tamo biti sigurniji: "Preživjeti je nekada stresnije nego umrijeti! Mrtvi barem više ne osjećaju. Mi nemamo izbora, i u dane kada pokušavamo izabrati biramo da li da ostanemo i umremo ili da odemo i izgubimo svoje dostojanstvo i sve što smo sagradili u životu... Ja sam fotograf koji bi želio da bilježi ljepote koje moje oči mogu vidjeti, a ne genocid koji se dešava mom narodu."
Profil @byplestia, iza kojeg stoji mlada Plestia Alaqad, ima oko 3,9 miliona pratilaca. I ona je do 7. oktobra uglavnom postavljala slike prirode, o modi, putovanjima i imala tek nekoliko stotina pratilaca, uglavnom svoju porodicu i prijatelje. Radila je za firmu u ljudskim resursima. Dana 3. novembra odgovara na zahtjev primljen u komentarima i od tada objavljuje slike svog života prije rata i danas. "Život nikada nije bio normalan u Gazi, ali mi nedostaje ono što sam mislila da je normalno", piše u postu ispod slika.
Plestia Alaqad objavljuje slike svog života prije rata i danas (Foto: Screenshot)
@wizard_bisan1 je profil koji sada ima oko 2,4 miliona pratilaca. Iza profila je djevojka Bisan koja je do 7. oktobra bila influenserka koja je objavljivala za ne tako velik broj ljudi snimke i slike na kojima se vide ona i njene prijateljice na kafi, u šetnji, na putovanjima... Desetog oktobra snimila je sebe sa porodicom dok napuštaju dom. Tokom prvih dana u zbjegu, dok živi u šatoru, na snimcima još uvijek ima osmijeh, puna je riječi ohrabrenja i nade da će rat uskoro prestati, "kao i svaki napad do sada". Od kraja oktobra sve češće plače, vidi se da je umornija, mršavija, ali i ljuća. Javljanja nerijetko počinje rečenicom "Još uvijek smo živi", kao i mnogi drugi u Gazi.
@mohamed.h.masri danas ima skoro milion pratilaca na Instagramu. Ovaj profesionalni fotograf uglavnom se kreće Gazom u grupi drugih novinara, koji se praktički ne odvajaju jedni od drugih. Dijele hranu, zaštitnu opremu, pristup struji i svemu ostalom što im treba da bi nastavili izvještavati. Trinaestog novembra objavio je jedan od najbolnijih izvještaja i fotografiju na kojoj se vidi čovjek sleđa, na biciklu, i sa nevelikom kartonskom kutijom u ruci. "U Gazi se dešavaju stvari koje niko ne može ni zamisliti... Čovjek, nakon što je skupio ostatke sina iz mrtvačnice i stavio ih u ovu malu kartonsku kutiju, sjeo je na bicikl i nosi ih nekamo... Drugih načina za transportovanje tijela nema. Nema ni sahrana, i ovaj otac će sam sahraniti svoje dijete. Ovo je samo jedna tragedija u nizu."
Svjesni cenzure koja postoji u svijetu, naročito u zemljama Zapada, i hrabrosti svojih kolega u Gazi, 9. novembra oko hiljadu novinara iz cijelog svijeta (njihov se broj povećava iz dana u dan) objavilo je otvoreno pismo tražeći prekid vatre i sigurnost za one koji izvještavaju iz Palestine. "Zapadne medijske kuće imaju ogromnu korist od rada novinara u Gazi i potrebno je preduzeti hitne korake da se oni zaštite. Mi također smatramo zapadne medije odgovorim za dehumanizirajuću retoriku koja koristi opravdavanju etničkog čišćenja Palestinaca", stoji u pismu u kojem potpisnici pišu i o "dvostrukim standardima, mnoštvu netočnosti i zabluda" u tim medijima. "UN-ovi eksperti upozoravaju da su uvjereni da su Palestinci u velikom riziku od genocida, ali zapadni mediji se ustručavaju da ih citiraju i precizno opišu egzistencijalnu prijetnju koja se odvija u Gazi. Naš posao je da ukazujemo na odgovornost moćnika. U suprotnom, rizikujemo da postanemo saučesnici u genocidu... Urgentnost ovog trenutka ne može biti umanjena. Imperativ je da promijenimo kurs."
Glasovi i hrabrost ljudi u Gazi i svih onih koji protestuju u svijetu i traže mir, kao i mostovi koje grade putem društvenih mreža stvaraju prostor za nadu da je ta promjena moguća.
