Zdravku Uzelcu iz Donjeg Lapca desilo se nešto slično zapletima kafkijanskih romana. Kad je prije godinu dana bio na svadbi u mjesnom lovačkom domu, malo je više popio i plešući po stolu, rukom zakvačio gipsani hrvatski grb koji je pao na patos, a tom se prilikom otkrhnuo jedan komadić ove časne insignije.
Dva dana kasnije, Uzelac je bio na policiji pod optužbom za povredu ugleda Republike Hrvatske, jer je oštećenjem grb izvrgnuo ‘ruglu, preziru’, a bogami i ‘grubom omalovažavanju’.
Nakon čak četiri rasprave, Županijski sud u Karlovcu ovih je dana Uzelca oslobodio optužbe, ocijenivši da nije dokazano da je imao namjeru osramotiti rodnu zemlju i da nema dokaza da je namjerno srušio grb.
No do presude se Uzelac, koji već nekoliko godina živi i radi u Norveškoj, žešće napatio: svoje iskaze nije davao video linkom, nego je morao dolaziti iz Osla na rasprave na (doslovno) drugi kraj kontinenta. Da apsurd bude veći, Uzelca je prijavio osobno mladoženja, koji ga je pozvao na svadbu i koji također radi u Norveškoj. No taj se sudskim pozivima nije odazivao, pa je sud baratao njegovim iskazom nakon svadbe. Pozvani svjedoci nisu ništa vidjeli ili su tek o incidentu čuli iz druge ruke.
Sutkinja Sanda Janković našla je niz olakotnih okolnosti - suradnju i iskrenost optuženog, što nije bio dužan učiniti jer u Norveškoj koja nije članica EU ne važi evropski nalog za hapšenje, te da kazneno djelo nije dokazano. Ocijenila je da je Uzelac, rođen 1987., za vrijeme rata bio dijete te je služio Hrvatsku vojsku, s kompletnim hrvatskim grbom na kapi i na uniformi.
Uzelcu je svakako pomogla i činjenica da je njegov otac, dan nakon svadbe, predao u lovački dom novi grb, ali i tvrdnja okrivljenog da bi, da je imao stvarnu namjeru osramotiti grb, napravio krš od njega.
Ovako je sutkinja donijela jedinu ispravnu odluku - da Uzelca oslobodi optužbe. Bilo bi dobro da ostale komponente represivnog aparata, od policije do tužilaštava, donose isto tako logične i ispravne odluke: da ne zaprimaju i procesuiraju kojekakve slučajne situacije.
