Novosti

Politika

Гужвa у кумoвскoм врху

Србиja дaнaс ниje истa кao у вриjeмe кaдa je Шeшeљ из њe oтишao: њeгoви нeкaдa нajближи сурaдници у мeђуврeмeну су нaпустили рaдикaлскo jaтo и прeсвукли сe у нaпрeдњaкe и eврoпejцe

U774ktyrdaz2phvb2pgkm5wb0bo

Nakon gotovo 12 godina ‘haškog odsustva’, Vojislav Šešelj dolazi u Srbiju – danima je bila jedna od glavnih vijesti u svim medijima u Srbiji. Pritom, raspravljalo se najviše o tome pod kojim će uvjetima Šešelj boraviti na ‘privremenoj slobodi’, da li tih uvjeta ima ili nema, a tek su se rijetki prisjetili onoga zbog čega je četnički vojvoda i lider srpskih radikala svoju zemunsku adresu u veljači 2003. godine zamijenio onom u Ševeningenu, dakle ratnih zločina za koje je optužen.

Razlozi za njegovo puštanje na slobodu, barem formalno, njegovo su loše zdravstveno stanje i potrebno liječenje; njegovi drugovi radikali tvrde da se već duže vrijeme bori s karcinomom i da su metastaze već zahvatile jetru. No činjenica je da je vijeće Haškog suda u svojevrsnoj pat-poziciji nakon što je prihvaćeno izuzeće danskog suca Frederika Harhofa koji je prije otprilike godinu i pol elektronskom poštom na adrese 56 prijatelja i suradnika poslao pismo u kojem je ocijenio da su oslobađajuće presude hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču, bivšem načelniku Generalštaba Vojske Jugoslavije Momčilu Perišiću i bivšem šefu Službe državne sigurnosti Srbije Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću, plod politički motiviranog pritiska predsjednika Haškog suda Teodora Merona na kolege. Iako privatno, pismo su objavile jedne danske novine. Uslijedili su Harhofovo izuzeće i imenovanje novog suca kojem je – iako je već bilo najavljeno objavljivanje presude za listopad 2013. godine – neophodno vrijeme da pročita tone sudskog materijala i uđe u proces protiv Šešelja. On je pak zatražio da suđenje, zbog novog imena u sudskom vijeću, počne ispočetka, što je Haški sud odbio, a presude još nema i ne zna se kada će je biti.

Pokušaja da se Šešelja ranije pusti iz Ševeningena bilo je i prije, ali pod uvjetima koje propisuje Haški sud: da se ne bavi politikom, da se redovno javlja policiji i da bude u svojevrsnom kućnom pritvoru. On je sve to odbio, a zahtjeve suda je tada bilo teško opravdati. Prvo, suđenje je završeno i na Šešelja se ne može primijeniti ‘privremena sloboda’, kako je to uobičajeno u postupcima koji još traju, kućni pritvor inače ne spada u mjere koje se izriču haškim optuženicima, a i zabrana bavljenja politikom pada u vodu kada se zna da je to isto svojedobno bilo dozvoljeno na primjer Ramušu Haradinaju.

I ovoga puta je optuženi Šešelj odbio sve uvjete za svoje puštanje na slobodu i povratak u Srbiju. Neki su tabloidi objavili i to da je izjavio da neće u Beograd da se liječi, nego da se sveti; nitko dosad nije potvrdio da je to doista izjavio. U svakom slučaju, od svih uvjeta ostala su samo dva: da mu država Srbija ne izda novi pasoš (u vrijeme kada je otišao u Hag imao je pasoš SR Jugoslavije, koji više ne vrijedi) i da se vrati na izricanje presude.

Vlast se uglavnom nije potresla zbog najava Šešeljevog povratka. Bilo je tu raznih izjava, od premijerske Aleksandra Vučića da Šešelju želi dobro zdravlje, do Ivice Dačića da je riječ o ‘humanitarnom pitanju’, tek je ministar Aleksandar Vulin, inače političar izašao ispod skuta Mirjane Marković i njezine Jugoslavenske ljevice, zavapio da je puštanje Šešelja pokušaj destabilizacije vlasti u Srbiji i da iza svega stoji zavjera zemalja Evropske unije. Nenad Čanak, lider Lige socijaldemokrata Vojvodine, kaže pak da Srbija u koju se Šešelj vraća nije ista zemlja iz koje je otišao.

A otišao je, valja podsjetiti, dobrovoljno čim je (u veljači 2003.) objavljeno da je protiv njega podignuta optužnica, te poručio na odlasku da će biti ‘krvi do koljena’, što se i dan-danas tumači njegovim znanjem da će tih dana biti ubijen premijer Zoran Đinđić, s obzirom na to da je održavao veze s kriminalnim ‘zemunskim klanom’, s čijim je šefovima igrao šah. No da Srbija zaista nije ista danas kao u to vrijeme jasno je već iz činjenice da su njegovi nekada najbliži suradnici (s kojima je imao i kumovske veze), današnji predsjednik Tomislav Nikolić, premijer Aleksandar Vučić i predsjednica parlamenta Maja Gojković, otišli iz radikalskog jata, presvukli se u naprednjake i evropejce, te svoju bivšu Srpsku radikalnu stranku pomeli s političke scene, tako da ta partija na posljednjim parlamentarnim izborima nije uspjela prekoračiti izborni prag od pet posto glasova.

Od slijepog obožavanja Šešelja svi su oni pokušali em oprati svoje (neslavne) biografije, em su povremeno i udarali na Šešelja. Tako je Vučić na primjer sredinom 2010. godine na jednoj konferenciji za novinare ‘onoga iz Haga’ nazvao ‘monstrumom’ i ‘malim mišem koji hoće da naruši ugled SNS-a’, a ‘monstrumom’ ga je tih dana nazvao i Nikolić, uz tvrdnje da je Šešelj iz haškog pritvora naručio atentat na njega. Šešelj im nije ostao dužan, pa su se tako među 150 ‘njegovih’ knjiga uglavnom prostačkih naslova, koje je objavila njegova stranka, našli i naslovi ‘Sanaderova mačkica Aleksandar Vučić’ i ‘Haški denuncijant Tomislav Nikolić’, a u haškoj sudnici nije propuštao priliku da obojicu nazove izdajnicima i lažovima. Iz njegove vizure, oni to svakako jesu: dovoljno je prisjetiti se knjige ‘Engleski pederski isprdak Toni Bler’, jedne od onih kojima je upravo Vučić bio recenzent, da bi pred koji mjesec srdačno primio Blera u posjet, a čak se nagađalo da bi on mogao biti jedan od premijerovih savjetnika.

Za pitanja da li će povratak Šešelja u zemlju pomoći oporavak radikala još je rano, suglasni su ovih dana analitičari javnog mnijenja, koji procjenjuju da bi se dio onih koji su iz jata radikala pretrčali u naprednjake mogli vratiti starim ljubavima. Pitanje koje se postavlja jest i to da li je Šešelj ostao ‘zamrznut’ u 2003. godini ili je iz daljine shvatio koje su promjene nastale u zemlji u kojoj je kakve-takve normalnosti i optimizma bilo samo u one dvije i nešto kratke godine kada je njome kormilario Đinđić.

Sve to je u posljednjih nekoliko godina uništila neodgovorna politička garnitura, od Vojislava Koštunice do Borisa Tadića, da bi Vučić dao završni štih uništavajući sve (i svakoga) što se još uništiti može. U tom smislu, Šešelj se vraća u Srbiju svojih snova: radikalsku, samo manju od sanjane.

Politika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više