Andrej Plenković pomakao se u odnosu na prošli tjedan kad je riječ o sastavljanju parlamentarne većine i formiranju Vlade: mimo očekivanja, predsjednik HSS-a Krešo Beljak i još četvero saborskih zastupnika te stranke koji su izabrani na listama SDP-ove Narodne koalicije pozitivno su odgovorili na Plenkovićev poziv da se vrate u svoje ‘prirodno’ koalicijsko okrilje i dali mu potpise za formiranje Vlade, s tim da ne kane sudjelovati u budućoj vlasti. Radi se, naravno, o Beljakovom pokušaju da sačuva mjesto šefa Seljačke stranke. No Plenkovićev prvi izbor, barem deklarativno, i dalje je savez s Mostom i svih osmero zastupnika nacionalnih manjina, ali pregovori s Mostom još su daleko od finalizacije, naročito kad se uzmu u obzir glasovi da se u Bože Petrova ne vide znakovi smirivanja kadrovskih i programskih apetita, nego upravo suprotno – uvjeti i prohtjevi dodatno rastu. Petrov pomalo popušta u vezi s rokovima saborskog izglasavanja onih sedam Mostovih uvjeta ili jamstava, ali popušta zato što tehnički i zdravorazumski nije moguće usvojiti neke zakonske izmjene, koje Most zahtijeva, u roku od trideset dana po konstituiranju Sabora, a neki će prijedlozi vjerojatno trajno ostati neusvojeni. Petrov popušta i zato da bi jače mogao zatezati kad na red dođu pregovori o položajima u Vladi i Saboru. Predsjednik HDZ-a stoga će, nakon iznenadnog uspjeha s HSS-om, još otvorenije širiti pregovarački prostor prema HNS-u, koji ima devet mandata u Saboru, bez obzira na to što ni sam Plenković nije načistu je li spreman za takav politički iskorak. Tko zna, možda ga i predsjednik HNS-a Ivan Vrdoljak iznenadi poput Kreše Beljaka, premda zasad nije mudro vjerovati u taj scenarij.
Čelnici Mosta, i poslije Beljakovog obrata, drže se vrlo samouvjereno i potpuno ignoriraju Plenkovićeve manevre usmjerene prema eventualnom zaobilaženju Mosta u stvaranju većine i Vlade. Otkud ta samouvjerenost? Otud što znaju da je unutrašnja situacija u HDZ-u takva da teško može proći ikakva koalicijska kombinacija izuzev one s Mostom? Otud što znaju da je Plenkovićeva osuđenost na koaliciju s Mostom izravno povezana s akcijama i pritiskom glavnog izvora unutrašnjih nemira u HDZ-u, a to je Zlatko Hasanbegović, koji se javno nametnuo za vođu radikalnog, karamarkovskog krila stranke, krila brojčano nejakog, no ipak donekle utjecajnog?
U zastupničku grupaciju za koju se pretpostavlja da se okuplja oko Zlatka Hasanbegovića mogu se svrstati Bruna Esih, Stevo Culej, Miro Kovač, nezavisni Željko Glasnović, a možda i Petar Škorić, Ivan Penava…
Puno je činjenica koje kazuju da je Most uspostavio zakulisno i tiho, a možda i ne baš tiho, savezništvo ili koordinaciju političkog djelovanja s članom Predsjedništva HDZ-a i tehničkim ministrom kulture Zlatkom Hasanbegovićem te zastupničkom grupacijom za koju se pretpostavlja da se okuplja oko Hasanbegovića. U tu skupinu mogu se svrstati Bruna Esih, Stevo Culej, Miro Kovač, nezavisni Željko Glasnović, a možda i Petar Škorić, Ivan Penava… U svojim učestalim intervjuima i javnim istupima Hasanbegović se predstavlja najvećim zagovornikom koalicije s Mostom i čovjekom s najvećim stupnjem hvale i razumijevanja za sve Mostove dosadašnje i buduće političke ekshibicije: on nimalo ne sumnja da će HDZ i Most sklopiti dogovor, a drugim HDZ-ovim koalicijskim opcijama ne daje ni promil šanse za uspjeh. S druge strane, čelnici i zastupnici Mosta nikad nisu imali primjedbi na Hasanbegovićev lik i djelo, a ovih je dana mostovac Miro Bulj pritekao u pomoć Hasanbegoviću u javnoj razmjeni poruka sa saborskim zastupnikom SDSS-a Miloradom Pupovcem. Nakon što je Pupovac izjavio da SDSS ne kani sudjelovati u HDZ-ovoj parlamentarnoj većini ako Hasanbegović ostane na funkciji ministra kulture, tehnički ministar smjesta je uzvratio da Pupovac neće biti taj koji će krojiti kadrovski sastav Vlade, te da, uostalom, trojica zastupnika srpske manjine neće biti presudna za dostizanje saborske većine od 76 glasova, a potom se, ničim izazvan, uključio Bulj i poručio Pupovcu isto što i Hasanbegović: neće on, Pupovac, odlučivati o ministrima, a umjesto što se pokušava baviti kadroviranjem i ‘dodvoravanjem pripadnicima političke elite’, pri čemu se misli na Plenkovića, bilo bi mu bolje da bavi rješavanjem problema s kojima se suočavaju građani srpske nacionalnosti. Miro Bulj čovjek je za specijalne zadatke unutar Petrovljevog najbližeg kruga, on govori ono što mu se naloži i utoliko je njegovo javno oglašavanje vrlo relevantno. Nikakva je mogućnost da se Bulj sam dosjetio stati u Hasanbegovićevu obranu i da je sam smislio ono što je izjavio o Pupovcu: ima tko će misliti umjesto Bulja.
Plenković će još odvagnuti kojem će modelu suradnje pribjeći: hoće li sdss biti formalni dio vladajuće koalicije ili će se suradnja zaustaviti na sdss-ovoj parlamentarnoj podršci u zamjenu za veću Vladinu posvećenost rješavanju problema srpske nacionalne zajednice
Spone između Mosta i Hasanbegovića su ultrakonzervativna aktivistica Željka Markić i onaj dio katoličkog klera što ne odustaje od nakane da političkim, parapolitičkim i medijskim sredstvima pretvori hrvatsko društvo u poligon za proizvodnju poslušnih katolika i Hrvata, koji će odbaciti sekularizam, kritičko mišljenje i ostala civilizacijska dostignuća. Funkcija trenutačnog interesno-ideološkog savezništva Mosta i Hasanbegovićeve grupice jest u tome da se unaprijed podignu brane eventualnom Plenkovićevom prevelikom osamostaljivanju, odnosno ozbiljnijem redizajniranju HDZ-a u pogledu odnosa prema antifašizmu, kurikularnoj reformi, nacionalnim i drugim manjinama… Drugim riječima, da se spase ključne tekovine Karamarkove politike, kad već Karamarku nije bilo spasa. ‘Što god čitali po medijima, znajte da HDZ ima samo jednu politiku kad je riječ o nacionalnim manjima, a ta politika je ono što govore i rade ljudi koji sad sjede oko mene. Tako će i ostati’, kazao je Plenković manjinskim zastupnicima na prošlotjednom sastanku, a pored njega sjedili su Davor Ivo Stier, Gordan Jandroković, Ivana Maletić, Davor Božinović, Zdravko Marić i Goran Marić. Tako se šef HDZ-a ogradio od Zlatka Hasanbegovića i njegovog performansa što je trajao ispred stranačkog sjedišta za vrijeme tog prvog sastanka HDZ-ovih pregovarača i manjinskih poslanika: igrokaz tehničkog ministra sastojao se u neukusnom reklamiranju samoga sebe kao ultimativnog kandidata za ministra kulture i u verbalnom opstruiranju ulaska SDSS-a u vladajuću koaliciju, naročito opstruiranju mogućnosti da Milorad Pupovac uđe u Vladu. Vrhunac Hasanbegovićevog nastupa bila je slavodobitna objava okupljenim novinarima: ‘Pupovac ne želi biti potpredsjednik Vlade!’ U istom tonu Hasanbegović je nastavio i narednih dana, pritom najsveobuhvatnije u intervjuu ‘Večernjem listu’:
‘Po proceduri je potpuno jasno da budući mandatar predlaže ministre parlamentarnoj većini, a rezultati izbora, pogotovo preferencijalni glasovi, pokazuju da birači HDZ-a, na temelju čijih glasova će buduća Vlada biti formirana, nemaju ništa protiv toga da ostanem ministrom kulture. Oni očigledno smatraju da sam taj posao radio dobro. Još nisam sreo glasača HDZ-a koji ne želi da ja budem ministar kulture.’
‘Pupovac mi zapravo stavlja na teret ideološku hipoteku vezanu na neki način uz unutarhrvatske odnose i različita iščitavanja svih povijesnih kontroverzija u 20. stoljeću, što se zapravo ne bi trebalo očekivati od nekoga tko je prije svega predstavnik srpske zajednice u Hrvatskoj. Ovdje u biti imamo problem stanovite političke podvojenosti u kojoj se ne zna kada je Milorad Pupovac legitimni srpski politički prvak, a kada je neka vrsta neformalnoga ideologa hrvatske ljevice ili ukupnog arbitra hrvatske politike.’
Ovi izvaci iz Hasanbegovićevog intervjua ‘Večernjaku’ potvrđuju dva glavna pravca njegovog pritiska na Plenkovića, pritiska koji – iz vlastitih ili zajedničkih interesa – podupire Petrovljev Most. Prvi je pokušaj da sačuva ministarsku fotelju, koja mu je jako omilila, a kad mu to ne uspije, a neće uspjeti, slijedi uloga dežurnog disidenta, koji čeka svoju priliku, koji pritom nije sasvim usamljen u parlamentu i čije političke aktivnosti nisu baš marginalnog karaktera. Drugi i važniji pravac jest nastojanje da se parlamentarna većina, a pogotovo Vlada, sastave tako da SDSS ne bude važan i vidljiv partner ili da uopće ne bude partner, što priželjkuje i Most. Ovo je Hasanbegoviću važnije zbog toga što je, ipak, ostvarivije od produžetka ministarske karijere, a i dugoročno ima neusporedivo veći utjecaj na političku sudbinu tog ambicioznog i uobraženog povjesničara, čiji se dosadašnji politički i javni doprinos sastoji tek u bezobrazluku i cinizmu prema činjenicama, neistomišljenicima i vrijednostima na kojima počiva suvremena Europa. Na što bi se svelo polje Hasanbegovićevog političkog djelovanja kad bi HDZ sklopio koaliciju sa SDSS-om i kad bi, ne dao bog, netko iz te stranke zasjeo u Banskim dvorima? Što bi se u tom času dogodilo s Hasanbegovićevom vjerodostojnošću? Kako bi kod Velimira Bujanca nastupao Pupovčev koalicijski partner?
Sigurno je da će Andrej Plenković iz ove situacije pokušati izići bez ozbiljnijih ogrebotina, pri čemu je odluka HSS-a dar koji mu je pao s neba. To znači da u Vladi neće biti mjesta ni za Hasanbegovića, ni za nekoga iz SDSS-a, a Plenković će još odvagnuti kojem će modelu suradnje pribjeći kad je riječ o srpskim manjinskim zastupnicima: hoće li SDSS biti formalni dio vladajuće koalicije, čiji će ljudi biti na istaknutijim funkcijama u Saboru i na srednjim razinama izvršne vlasti, ili će se suradnja zaustaviti na SDSS-ovoj parlamentarnoj podršci u zamjenu za veću Vladinu posvećenost rješavanju problema srpske nacionalne zajednice i stabilniju potporu srpskim institucijama u Hrvatskoj. Odluči li se za ovu drugu varijantu, šef HDZ-a učinit će ustupak Hasanbegoviću i Mostu, i neće puno učiniti u ‘protjerivanju ekstremizma iz HDZ-a’, što je najavio u razgovoru za njemačku televiziju ARD: Hasanbegović mu je, uostalom, smjesta uzvratio da ‘ekstremizam u HDZ-u nikad nije postojao, kao ni u hrvatskoj politici općenito’. Odluči li se za držanje SDSS-ovih zastupnika na distanci, Plenković će pokazati da je još uvijek zarobljenik Karamarkove doktrine po kojoj je svojedobna HDZ-ova koalicija sa SDSS-om bila sramotna i ponižavajuća epizoda za najveću hrvatsku stranku.
