Novosti

Društvo

Хрвaтскa joш дaлeкo oд швeдскoг мoдeлa

Зaкoнскa рeгулaциja прoституциje: Чини сe дa je нajучинкoвитиjи нaчин бoрбe прoтив прoституциje тзв. швeдски мoдeл, кojи криминaлизирa свoдништвo и бoрдeлe, a oнe кojи сe бaвe прoституциjoм дeкриминaлизирa, пружajући им мoгућнoст излaзa и пoдршку

Xrzpjel45nopc5l9t08lr8v8ak8

Švedska je bila prva država koja je prostituciju tretirala kao kršenje ljudskih prava

S razvojem građanskog društva dolazi do snažne ekspanzije, ali i potrebe zakonske regulacije prostitucije, u konačnici negativne društvene pojave, počesto povezane s organiziranim kriminalom, posebice trgovanjem ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja. Globalni trend je banalizirati prostituciju i smatrati je normalnom djelatnošću za zabavu, kao i poslovnom industrijom u kojoj se obrće golemi profit.

Prema neslužbenim podacima – službenih nema, a i empirijskih je istraživanja malo – u Hrvatskoj se danas oko 6.000 osoba bavi prostitucijom. Korisnici seksualnih usluga uglavnom su ugledni građani, a ne oni s društvene margine. Prosječna dob korisnika je 40 godina, a uslugama se najčešće služe radi razbijanja seksualne monotonije, usamljenosti, postojanja seksualne devijantnosti, znatiželje i nedostatka seksualnih odnosa. Odvjetnica Autonomne ženske kuće Zagreb Sanja Bezbradica Jelavić nedavno je potvrdila ponižavajući tretman pravosudnog sustava spram žena uključenih u prostituciju: on ih, naime, ne priznaje kao žrtve, nego ih tretira kao kriminalke, a pritom klijenti i svodnici nikad ili rijetko postaju predmetom istražnih radnji i sudskih postupaka.

Za komentar smo zamolili i pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova Višnju Ljubičić, koja kaže da je u više navrata isticala kako je prostitucija jedan od oblika eksploatacije i diskriminacije žena – činjenica je da se prostituiraju uglavnom one, a korisnici su najčešće muškarci. Unatoč tome što ne postoji sustavno i kontinuirano praćenje osoba koje se prostituiraju i uvjeta u kojima rade, ističe da trgovina ljudima predstavlja kazneno djelo te bi policijski i pravosudni sustav trebao činiti sve da suzbije tu društveno štetnu pojavu. Dosad je bilo kažnjivo samo odavanje prostituciji, no prijedlog novog Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira predviđa prekršajnu odgovornost i za korisnike/ce usluga. No problematične su predložene kazne.

Hrvatski pravosudni sustav žene uključene u prostituciju tretira kao kriminalke, dok su klijenti i svodnici nikad ili rijetko predmet sudskih postupaka. Prijedlog novog Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira predviđa prekršajnu odgovornost i za korisnike/ce usluga

- Neprimjerenim i spornim smatram novčane kazne predviđene za to prekršajno djelo. Naime, usporede li se novčane i zatvorske kazne za sudionike u prodaji i kupnji seksualnih usluga te za pojedine oblike nasilničkog ponašanja u obitelji, ispada da su podjednake, pa i onda kada je riječ o članu obitelji koji ponovi nasilje, počini ga u nazočnosti djeteta, maloljetne osobe ili osobe s invaliditetom - kazala nam je Višnja Ljubičić.

Prema podacima Ravnateljstva policije, između 2012. i 2014. došlo je do pada prekršaja vezanih uz odavanje prostituciji: u 2012. ukupno ih je zabilježeno 289, koliko i optužnih prijedloga protiv 343 počinitelja i 13 maloljetnih osoba, dok je 2014. zabilježeno 170 prekršaja, uz 127 optužnih prijedloga i 43 prekršajna naloga protiv 170 počinitelja (maloljetnih počinitelja nije bilo). Prekršajno se, čini se, najviše kažnjavaju žene, a još nije zabilježen slučaj da s to desilo nekome ‘tko dopušta da se u njegovim prostorijama vrši bludničenje ili tko omogućuje ili na drugi način pomaže vršenju prostitucije’, kako je to zakonski definirano.

Iako je ‘prekršajna-neprisilna’ prostitucija u padu, po podacima Službe za strateško planiranje, analitiku i razvoj MUP-a u 2013. i 2014. za 10,8 posto porasla su kaznena djela protiv spolne slobode i ćudoređa te spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta. Isto tako, prijavljeno je 78 silovanja i 21 pokušaj silovanja. Prema podacima MUP-a za 2014., kojima raspolaže pravobraniteljica Ljubičić, žrtve kaznenog djela prostitucije isključivo su žene, njih 48. I u 87 posto slučajeva trgovanja ljudima žene su žrtve, a u 78 posto slučajeva bila je riječ o seksualnoj eksploataciji: konkretno, naglašava pravobraniteljica, od ukupnog broja žrtava trgovanja ljudima bilo je 29 žena i osam muškaraca. Kad se usporede podaci o prekršajnoj i kaznenoj odgovornosti, nužno se nameće i pitanje je li prostitucija s ulice prešla u dobro zaštićene klubove i privatne stanove, pri čemu je minimalan rizik da sudionici budu otkriveni.

Čini se da je najučinkovitiji način borbe protiv prostitucije tzv. švedski model, koji su usvojili Švedska, Island i Norveška: takav model kriminalizira svodništvo i bordele, a one koji se bave prostitucijom dekriminalizira, pružajući im mogućnost izlaza i podršku. Švedska je bila prva država u svijetu koja je prostituciju tretirala kao kršenje ljudskih prava. Koliko je poznato, ističe Višnja Ljubičić, taj je model doveo do stagnacije prostitucije, po načelu ‘nema potražnje – nema ponude’, pa bi ga možda najprikladnije bilo implementirati i u hrvatsko zakonodavstvo. U svakom slučaju, ima dosta razloga koji govore protiv legalizacije prostitucije kao zanimanja, a jedan od najupečatljivijih je da se time svodnici/ce dižu u rang poduzetnika/ca, smatra pravobraniteljica. Ipak, kaže, treba imati na umu da su u pojedinim zemljama, npr. Kanadi i Novom Zelandu, osobe koje se prostituiraju organizirane u udruženja i sindikate, pa se i tako bore za svoja prava, ponajprije ona na zdravstvenu zaštitu i zaštitu od nasilničkog ponašanja svodnika i korisnika.

Istraživanje koje je 2014. proveo Filozofski fakultet u Zagrebu pokazalo je zabrinjavajuće podatke o izloženosti nasilju žena koje se prostituiraju: više od polovice njih izjavilo je da su barem jednom u životu bile silovane, 40 posto da je netko od klijenata bio nasilan prema njima, 20 posto njih bilo je prisiljeno na spolni odnos, osam posto je potražilo liječničku pomoć nakon napada… Isto tako, valja napomenuti da neki europarlamentarci (iz redova zelenih) smatraju da je u legislativi nužno odvojiti prostituciju od dječje prostitucije, koja nikada ne može biti dobrovoljna.

- Kazneno djelo podvođenja djeteta rijetko se pojavljuje u sudskoj praksi, no to, naravno, ne znači da takvih nedjela u stvarnosti nema - kaže pravobraniteljica za djecu Ivana Milas Klarić, ilustrirajući svoje riječi podacima MUP-a po kojima je 2014. zabilježeno sedam prijava kaznenih djela podvođenja djeteta, a 2013. čak 32.

Posebno zabrinjavaju neotkriveni slučajevi takvog iskorištavanja djece, jer žrtve o tome najčešće ne govore, kao, uostalom, ni odrasli uključeni u dječju prostituciju.

Društvo

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više