>

novosti logo

Društvo Društvo

Hrvatska navodna armija

Hrvatska razmatra uvođenje ‘lakog temeljnog vojnog osposobljavanja mladih ljudi’: Ako Hrvatska i bude izložena nekim novim ugrozama, posve je izvjesno da im se ne bi mogli ozbiljno suprotstaviti mladi koje se samo koji tjedan tjeralo na nekakvu školu preživljavanja u prirodi, komentira Igor Tabak

Pošto su iz Ministarstva obrane objavili kako se bave ozbiljnom analizom i simulacijom prednosti i mana ponovnog uvođenja obaveznog vojnog roka, i službeno su otvorene nove vojne igre. U obavezujućem ih smislu nije bilo gotovo deset godina: zbog nezainteresiranosti mladih vojni se rok od 2008. služi samo na dobrovoljnoj osnovi i to u trajanju od svega 14 tjedana. Osim daljnjeg povećanja proračunskog izdvajanja za MORH (ono u ovoj godini iznosi 4,385 milijardi kuna ili 1,23 posto BDP-a), motivi za uvođenje obaveznog vojnog roka mogli bi se pronaći i u projekciji potencijalne ugroze nacionalne sigurnosti, koju plasira aktualna politika u suradnji s vojnim vrhom. Tome je nemali doprinos dala i predsjednica i vrhovna zapovjednica Oružanih snaga Kolinda Grabar-Kitarović, koja je ideju o općoj vojnoj obavezi promovirala još u svojoj predsjedničkoj kampanji. Na ruku joj ide i trenutačno sigurnosno stanje u regiji, prije svega u Srbiji i poslovično nestabilnoj BiH, gdje se hvale kupnjom vojne opreme i naoružanja: mozaik upotpunjuju nerijetko nesmotrene izjave političara iz susjedstva, koji počesto koriste ratnu terminologiju, ali i globalna situacija, prvenstveno migrantska kriza i terorističke prijetnje.

Nadam se da javnost neće nasjesti na retoriku straha i paranoje koju šire pojedini političari te da će odbaciti obavezni vojni rok kao lošu i opasnu ideju - kaže Julija Kranjec

Umjesto aktivne ekonomske i demografske politike te stvaranja tzv. društva znanja, promućurno se planira da mladi nakon upisa fakulteta i završene semestarske godine dio ljetnih praznika (najdulje mjesec dana, predviđeno je zasad) provedu na vojnoj obuci u ljetnim kampovima. Ta bi obuka za mladiće bila obavezna, a za djevojke dobrovoljna. Novčana naknada mladim novacima iznosila bi dvije tisuće kuna.

Premda svakodnevno svjedočimo migracijskom valu mladih, država očito živi u paralelnom svijetu: teško je povjerovati da bi se mladi umjesto potrage za poslom, pa makar i sezonskim, s radošću prihvatili sastavljanja i rastavljanja pušaka, pucanja i kopanja rovova na kojih plus 40 u hladu… Vjerojatnije je da će, ako Sabor usvoji prijedlog o obaveznom služenju vojnog roka, masovno, kao i do 2008., ulagati tzv. pravo na prigovor savjesti, omogućeno člankom 47 Ustava, ili će se odlučiti za civilno ročništvo.

Igor Tabak, vojni analitičar i urednik portala Obris.org, smatra da je obavezni vojni rok općenito teško uskladiv s društvom slobodnoga protoka radne snage i kapitala, pa se u prijedlozima koji se mogu čuti gubi osnovni vojni smisao te institucije – da širokim provođenjem osnovne vojne obuke pomogne popunjavanju djelatnih vojnih snaga i nacionalne vojne pričuve.

- Upravo izostanak dovoljne razine obuke za ovu osnovnu vojnu svrhu predstavlja najveći prigovor najavljenim prisilnim kampiranjima mladih muškaraca tijekom ljeta po Hrvatskoj. Ako Hrvatska i bude izložena nekim novim ugrozama, posve je, nažalost, izvjesno da im se ne bi mogli ozbiljno suprotstaviti mladi koje se samo koji tjedan tjeralo na nekakvu školu preživljavanja u prirodi - smatra Tabak.

Naš sugovornik nije usamljen u kritici: Centar za mirovne studije (CMS) već se u nekoliko navrata javno usprotivio ideji reaktivacije vojnog roka. Julija Kranjec, organizacijska voditeljica Centra, nedavno je imala priliku sudjelovati na prijemu ministra obrane Damira Krstičevića, koji je tom prilikom prezentirao i dio nove strategije nacionalne i domovinske sigurnosti, čija je izrada u tijeku. Krstičević inače kaže da nije namjera vratiti vojni rok, već da se razmatra projekt ‘lakog temeljnog vojnog osposobljavanja mladih ljudi’.

- Umjesto da se mladim ljudima koji sve češće napuštaju ovu zemlju ponude radna mjesta, kvalitetno i dostupno obrazovanje ili odgovarajuće stambene politike, nudi im se vojni rok. Ne treba ni spominjati da Hrvatska već godinama ne uspijeva modernizirati obrazovni sustav, pa priče o uvođenju vojnog roka zvuče još nakaradnije - kaže Kranjec.

Kako se naša sugovornica bavi i migracijskim politikama, upozorava na činjenicu da se uporno manipulira podacima oko izbjeglica i da se ljudi koji bježe od ratova i siromaštva sve češće prikazuju kao prijetnja nacionalnoj sigurnosti.

- Migracije se nikad nisu i nikad se neće riješiti vojnim rješenjima. Upravo suprotno, vojna rješenja su jedan od primarnih uzroka velikih migracija, čemu svakodnevno svjedočimo. Zbog toga se nadam da domaća javnost neće nasjesti na retoriku straha i paranoje koju šire pojedini političari te da će odbaciti obavezni vojni rok kao lošu i opasnu ideju. Pokušat ćemo mobilizirati što više građana i građanki, mladih i njihovih roditelja, baki i djedova, pa i branitelja, da se zajedno suprotstavimo toj ideji - dodaje Julija Kranjec.

Mladi nemaju bazičnu sigurnost oko posla, podizanja kredita, osnivanja obitelji, a nameće im se priča o vanjskim ugrozama. Naravno da će se onda spakirati za Irsku, a ne za vojsku - ističe Rada Borić

Službeni podaci o potencijalnoj ugrozi nacionalne sigurnosti i rata na vlastitom teritoriju zasad nisu nigdje prezentirani; puno se stoga nagađa, a nagađanja katkad znaju prijeći u histeriju. Hrvatska je članica NATO-a i u svome sastavu ima 16 hiljada profesionalnih vojnika koji bi trebali biti u stanju održavati svu vojnu infrastrukturu. Sociolog i profesor na zagrebačkom Filozofskom fakultetu Ozren Žunec, stručnjak za sociologiju rata, kaže za ‘Novosti’ da u Europi dolazi do određenih napetosti koje bi se kroz dulje vrijeme mogle projicirati kao ratna opasnost, ali nikako ne sada. Smatra da je opću vojnu obavezu logično uvesti samo onda ako postoji procjena da je rat moguć, a ta se procjena može donijeti.

- Ono što ja vidim jest to da Rusija želi sudjelovati u svjetskim politikama i staviti šapu na neka neuralgična mjesta na Bliskom istoku koja je u međuvremenu, od kraja hladnog rata, bila izgubila – to je sada Sirija. Nadalje, Rusija se i kod nas na Balkanu počela pomalo pojavljivati: imate Milorada Dodika, koji sutra može napraviti još jedan referendum. U Europi jačaju populističke, uvjetno rečeno desne stranke, koje idu k njenom razjedinjavanju. Imamo Brexit, Trumpa u Americi… cijela je lepeza sila koje nastoje razjediniti dosad relativno sjedinjeni svijet, pogotovo Europu. Tako da me zaista ne bi začudilo da netko razmišlja o tome da je rat u Europi opet moguć, naravno, ne baš sutra, ali možda kroz desetak godina - ističe Žunec.

Dodaje kako je posve irelevantno što on osobno misli o uvođenju opće vojne obaveze. Ne želi, kaže, svojim sugestijama mlade opteretiti obavezama na koje možda nisu spremni, a što se pokazalo i kad netom prije ukidanja opće vojne obaveze 2008. nitko zapravo nije želio služiti vojsku, svi su se uglavnom pozivali na prigovor savjesti.

- Da, otvaraju se desantne operacije na Zrću, to je jako pametno - ironično se osvrnuo na ideju o služenju vojnog roka u ljetnim kampovima.

Ipak, kad je o prigovoru savjesti riječ, treba biti oprezan pa primijetiti kako se to pravo već pokušavalo derogirati: članak 47 Ustava u pitanje je bio doveo predsjednik Hrvatskoga generalskog zbora Pavao Miljavac, kazavši kako treba razmisliti o kriterijima prigovora savjesti. Smatra da prigovor savjesti netko može imati iz vjerskih razloga, zbog bolesti ili zato što je član organizacije koja izričito proklamira pacifizam; ako pak netko samo ne želi gledati pušku, to nije razlog da je i ne zaduži; štoviše, kazao je, kad bi vidio o čemu se zapravo radi, možda bi je i zavolio… Složimo li se sa Žunecovim riječima da uvođenje vojne obaveze nije nikakva militarizacija društva jer bi u protivnom ono moralo funkcionirati poput vojske, Miljavčev bismo istup mogli okarakterizirati kao klasičan primjer mentalne ili sugestivne militarizacije društva i pojedinaca.

Bit će zanimljivo vidjeti hoće li prijedlog o uvođenju obaveznog vojnog roka naići na politički konsenzus svih stranaka. Kritike na račun njegovog uvođenja su stigle iz oporbenih stranaka te Radničke fronte i novopečene Nove ljevice, koji su tu ideju ocijenili krajnje nedopustivom. Iz obje stranke jasno navode da žele društvo koje će ulagati u obrazovanje i kulturu, a ne u avione i tenkove, da građane umjesto vojnim vještinama treba učiti miru i toleranciji. Iz Nove ljevice poručuju da je obavezni vojni rok velika besmislica i da sva sredstva za tu ideju, ako su uopće planirana, valja preusmjeriti u mirovne studije i obrazovanje građana. Potpredsjednica stranke Rada Borić za ‘Novosti’ kaže da tih mjesec dana obuke, tijekom koje bi se mladi učili pucati iz puške, zasigurno neće koristiti njihovu razumijevanju ratova i terorizma.

- Kad je 2008. ukinut obavezni vojni rok, za njega je u tom posljednjem stadiju bilo zainteresirano samo pedesetak novaka, a svi drugi su se pozvali na prigovor savjesti i služili u civilnoj službi. Sustav se dakle raspao. Kako je moguće da tada nije bilo zainteresiranih za služenje vojske, a sad bi se opet uvodio prisilni rok? Razmišlja li se doista o modernom ustroju vojske, onda tih mjesec dana neće ničemu poslužiti. Govorimo o politici vanjskih ugroza, a ne govorimo o politikama sigurnosti unutar zemlje, a to je da mladi čovjek ima sigurnost da mu netko neće po peti put produljiti ugovor o radu na određeno. Mladi nemaju bazičnu sigurnost oko posla, podizanja kredita, osnivanja obitelji, a nameće im se priča o vanjskim ugrozama. Naravno da će se onda spakirati za Irsku, a ne za vojsku - ističe Borić.

O mogućnosti šire javne rasprave o uvođenju obaveznoga vojnog roka mišljenja naših sugovornika su podijeljena. Dok Igor Tabak smatra da je ozbiljna javna rasprava nužna jer javnih rasprava o temama obrane i sigurnosti kronično nedostaje u Hrvatskoj, Ozren Žunec u njih više ne vjeruje. Smatra da je riječ o hrpi spinova, na koje je uludo trošiti bilo kakve argumente; umjesto toga, zalaže se za rasprave koje bi vodila nadležna tijela i stručnjaci, uz uvažavanje mišljenja građana iskazanih u anketama. A te su ankete već sada manipulativne, pa neki mainstream mediji, bez navođenja izvora, tvrde da je za vraćanje vojne obaveze od 52 do 54 posto građana, dok u isto vrijeme neki internetski portali objavljuju rezultate po kojima su građani debelo protiv obaveznog ročništva.

Suprotno nekim glasovima koji nam sugeriraju da smo nazadno društvo zato što smo ostali bez ljudi s minimumom vojničkih znanja, zato što imamo mlade koji se ne bi znali ponašati u slučaju ratnog stanja ili kakve druge katastrofe i zato što nekoliko generacija ne zna razlikovati pušku od pištolja a kamoli povući obarač, priznajmo da smo možda nazadni upravo stoga što je državi i mnogim pojedincima na rubu pameti danas gotovo nemoguće objasniti, citirajmo Krležu, da ‘u životu ljudskom ima drugih kategorija osim puščanih’, kao što su socijalna pravednost, solidarnost i - trajan mir.

1/2