Najveća izlaznost na parlamentarnim izborima u Hrvatskoj od 2000. godine i opća mobilizacija birača otišla je, bez pretjerane medijske popraćenosti, i u korist političkih predstavnika nacionalnih manjina. Pojedinačnim izborima na posebnim, manjinskim listićima, 34.819 birača opredijelilo se za glasanje u 12. izbornoj jedinici za manjinske predstavnike i predstavnice. Po prvi put nakon nekoliko godina i u manjinskoj političkoj utrci bilo je dinamično, a za neke do samog kraja i neizvjesno. Corrada Dussicha, dogradonačelnika Buja, dijelilo je samo 35 glasova od svrgavanja Furija Radina, predstavnika talijanske nacionalne manjine i nositelja titule najdugovječnijeg saborskog zastupnika. To, između ostalog, upućuje na činjenicu da ova scena nije monolitna, da i unutar nacionalnih manjina ima otpora i raznovrsnih artikulacija te da saborski mandati nisu unaprijed osigurani za pojedince, kako desnica voli tumačiti.
Najveća promjena ogleda se u smjeni zastupnika pet nacionalnih manjina – albanske, bošnjačke, crnogorske, makedonske i slovenske. Armin Hodžić, kandidat Nacionalne koordinacije Bošnjaka u Hrvatskoj, preuzeo je zastupanje od Ermine Lekaj Prljaskaj (Unija Albanaca u Hrvatskoj) s 3.355 prema 2.247 glasova. Hodžić je najavio da želi biti most suradnje između Hrvatske te Bosne i Hercegovine. Zalagat će se, rekao je, za unapređenje infrastrukture bošnjačkih organizacija, za izgradnju kulturnih i društvenih domova kao mjesta okupljanja, afirmiranja, očuvanja kulturnog i nacionalnog identiteta. Novi saborski zastupnik iz redova nacionalnih manjina ujedno je jedini parlamentarac mlađi od 30 godina.
Samostalna demokratska srpska stranka na ovim je izborima utvrdila nadmoć u svom segmentu. Milorad Pupovac, čelnik stranke, osvojio je 11.660 glasova, potpredsjednica Vlade Anja Šimpraga 10.842, a Dragana Jeckov 10.344. Srđan Milaković s liste DSS-a dobio je 2.189, a njegov stranački kolega Dragan Crnogorac 1.869 glasova. U odnosu na izbore prije četiri godine, Pupovac je dobio gotovo 1.000 glasova više, Jeckov 2.000, a Šimpraga 3.000 glasova više na mjestu tadašnjeg kandidata Borisa Miloševića.
Cjelokupno gledano, Srbi su u pojedinim županijama više posezali za rozim listićima nego na izborima 2020. U Vukovarsko-sremskoj županiji čak je 1.000 manjinskih listića zabilježeno više nego prije četiri godine. U Vukovaru je tada izbrojano 1.071 glasova za srpske opcije, dok ih je ovoga puta bilo 1.551. I u Osječko-baranjskoj županiji je slično: bilo je 2.339 rozih listića, a na prošlim izborima 1.645. Situacija se u tom pogledu samo malo poboljšala i u Šibensko-kninskoj županiji. Sada je 2.096 Dalmatinaca biralo svoje predstavnike, a 2020. njih 1.958. Interesantno je da je identičan broj glasača uzimao rozi listić u glavnom gradu sada i prije četiri godine – njih tek 336.
Općenito, pripadnici nacionalnih manjina u velikim gradovima radije biraju većinske liste. Tek se poneko odluči za rozi listić u gradskim sredinama. Letimičnim pregledom zagrebačkih biračkih mjesta u 12. izbornoj jedinici primjećuju se nule; mjestimično se nađe jedan ili dva glasa za manjinsku srpsku opciju. Od povjerenstva 12. izborne jedinice zatražili smo priopćenje o prigovorima na izborima 17. aprila. Kako navode u priopćenju, bilo je nekoliko prigovora koji su se odnosili na nepravilno izložene glasačke listiće za pripadnike nacionalnih manjina. Nisu bili raspoređeni po stolu, već su se držali u kovertama.
- Prigovore smo dobili preko članova našeg proširenog sastava i odnosili su se na dva biračka mjesta u Zagrebu, dva biračka mjesta u Rijeci i jedno u Bjelovaru. Nepravilnosti smo promptno uklonili, naloživši da se listići izvade iz koverti i rasporede po stolu - rekli su iz povjerenstva.
Zasigurno da ima nečeg subverzivnog u traženju manjinskog listića na biralištu izvan sredina gdje druge narodnosti pretežno žive i kreiraju politički kontekst. No s druge strane, iako socijalni pritisak može imati neku ulogu, moraju se uzeti u obzir opće političke okolnosti i dinamike koje utječu na taj izbor, govori Dragan Bagić s Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Tumači da birači, primjerice, srpske nacionalne manjine iz velikih gradova, u pojedinim izborima razmišljaju što je važnije za njih u tom trenutku – da li podržati opću političku opciju koja im je bliža zbog ukupnog ishoda izbornog procesa ili glasati za predstavnike svoje manjine.
- To je vrsta političkog stava, neke političke odluke koja se može mijenjati od izbora do izbora. Pogotovo kada je u pitanju srpska nacionalna manjina, kada imate zagarantirani ishod izbora, znate, više ili manje, da će to biti troje zastupnika SDSS-a. Onda je racionalno, ako imate još neke političke ciljeve i neke druge političke identitete, da pokušate utjecati na drugi ishod koji vam je važan. To je racionalni odabir koju birači u pojedinoj situaciji donose - govori Bagić.
Ovih dana je iznimno nategnut proces sastavljanja vladajuće većine. Činjenica je, govori Bagić, da je sudjelovanje SDSS-a u vlasti jedan od temeljnih prijepora za dogovor između HDZ-a i Domovinskog pokreta. On smatra da je ključno pitanje kako će to utjecati na unutarnju homogenost zastupnika nacionalnih manjina. Bilo bi dobro, poručuje, kada bi svi manjinski zastupnici ostali kompaktni i kada ne bi dopustili da ih se razbije, da se to biranje ove ili one manjine kao prihvatljive, odnosno njihovih političkih predstavnika, kao princip ne inaugurira.
- Naravno, pojedini predstavnici manjina svakako žele ostati blizu vlasti kako bi nastavili ostvarivati svoje programe. Oni su u ovoj fazi najavili da će ostati zajedno, ali pitanje je kako će to izgledati za koji tjedan ako doista HDZ i DP dođu blizu dogovora i ako im budu nedostajala dva zastupnika. Dobro je da su se manjine u ovoj prvoj fazi postizbornih događanja dogovorile i zauzele taj stav - smatra Bagić.
Zakonski su osigurana tri saborska mjesta za predstavnike Srba, dok ostale nacionalne manjine, njih 21, dijele pet zastupnika. I to je iz vizure desničarskog Domovinskog pokreta neprihvatljivo. U više javnih istupa nasrtali su na političku predstavljenost Srba, a u svom izbornom programu izrazili su želju da sruše izborni proces biranja nacionalnih manjina tako što bi i njihove liste smjestili na većinsku listu, pa kako im bude. Bagić primjećuje da Domovinski pokret ima vrlo neprincipijelan stav. Može se, kaže, racionalno problematizirati i raspravljati iz ustavno-pravne i političke perspektive pravo neke manjine koja ima nekoliko hiljada ljudi, pogotovo saborski zastupnici koji okupljaju više nacionalnih manjina koje nemaju puno veze jedna s drugom. Ali jedina manjina u Hrvatskoj koja treba posebnu zagarantiranu političku predstavljenost jest srpska, smatra.
- Upravo obrnuto od onoga što Domovinski pokret tvrdi. Za srpsku nacionalnu manjinu znamo da ima posebnu potrebu posebnog političkog predstavljanja i posebne zaštite političkih, društvenih, identitetskih i drugih prava. Jako je indikativno da se više ili manje cijeli program Domovinskog pokreta svodi na pitanje SDSS-a. Provlači se i argumentacija da je to stranka koja je proizašla iz rata, što nema nikakvog smisla - zaključuje Dragan Bagić.
