Današnji šezdesetogodišnjaci, koji su rođeni i odrasli u baranjskom selu Bolmanu, sjećaju se od najranije mladosti građevinskog kompleksa zvanog Dom kulture, koji je godinama bio nezavršen. Bolje rečeno, ne sjećaju se kako je Bolman izgledao prije nego što je izgrađen Dom kulture. A izgrađen je u ‘strogom’ centru Bolmana, s južne strane tada makadamskog druma, između pravoslavne Crkve svetih apostola Petra i Pavla, stare škole (danas devastirane), starog parohijskog doma (danas srušenog) i zgrade u kojoj je bio matični ured (danas zapuštene), preko puta Bojaninovog dućana (koji je i danas dućan, djelomično obnovljen).
Bolmanski Dom kulture ima oblik slova L. Istočno krilo, koje se proteže od glavne Ulice Save Kovačevića pa duž Ulice Miladina Popovića, sastoji se od ulazne prostorije i velike sale s pozornicom. Iznad ulazne prostorije je još jedna prostorija, u kojoj je nekad bio kino-projektor, s kojeg je danas pokojni Radomir ‘Fisar’ puštao filmove dok je Bolman još imao kino. Zapadno, jednospratno krilo, koje se proteže duž glavne ulice, ima više prostorija i u prizemlju i na spratu. U prizemlju su godinama bili dućan Trgovačkog poduzeća ‘Dunav’ iz Belog Manastira, u kome je poslovođa bio ‘Mile trgovac’, i pošta, u kojoj je radila ‘Anka poštin’ca’. Ta dva krila povezuje stepenište.
Na početku ovog članka spomenuti šezdesetogodišnjaci, a i neki drugi Bolmanci, sjećaju se mnogih školskih i drugih priredbi održanih u sali Doma kulture, a posebno kino-predstava, mladalačkih simpatija i prvih ljubavi vezanim za te predstave. Danas vjerovatno više nije moguće precizno utvrditi ko je zamislio takav Dom kulture, ko ga je projektovao i gradio, koliko je sve to koštalo i zašto je on godinama stajao nedovršen te kad je šta dovršavano, popravljano, prepravljano i preuređivano.
Ipak, ostalo je zabilježeno da je 12. maja 1985. godine, povodom proslave 40. godišnjice Bolmanske bitke (6-22. III. 1945), obnovljen bolmanski Dom kulture i tom prilikom je u njemu, na prvom spratu iznad trgovine, u prostoru od približno 120 kvadratnih metara, postavljen muzej pod nazivom Spomen-soba Bolmanske bitke. Projekt je realizovao Marinko Petrov, borac 7. vojvođanske brigade u vrijeme Bolmanske bitke, a kasnije zaposlen u Muzeju socijalističke revolucije Vojvodine (danas Muzej Vojvodine) u Novom Sadu.
U smutnim ratnim vremenima 1990-ih godina Dom je demoliran, a Spomen-soba devastirana. Općina Jagodnjak, prema svojim mogućnostima, popravljala je Dom više puta, sve do ove, 2016. godine, kad je – zahvaljujući Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova EU, kroz Program održivog razvoja lokalne zajednice - Općina Jagodnjak (OJ), Dom temeljito obnovljen do – neprepoznatljivosti. Obnovljeno je sve što se obnoviti moglo: elektroinstalacije, grijanje, vodovodne instalacije, stolarija, termička izolacija, strop, podovi, sala, bina, prostorije, sanitarni čvor, krečenje, farbanje… U te radove Ministarstvo je uložilo 692.000 kuna, a Općina Jagodnjak 77.000. Ako tome još dodamo da je 2015. godine, povodom 70. godišnjice Bolmanske bitke, ponovo uređena i Spomen-soba, možemo sa zadovoljstvom reći da se sad Bolmanci imaju čime ponositi.
Prethodnih godina obnovljena je i bolmanska crkva, osim ograde oko nje, pa bi neobaviješteni čitalac ovog članka mogao zaključiti da centar Bolmana izgleda baš – reprezentativno. Da, tako izgledaju Crkva i Dom, ali gotovo sve druge zgrade i kuće u centru Bolmana (a i u ostalim dijelovima) u vrlo jadnom su stanju. Bolman je ostao bez stanovništva, bez mladosti i vjerovatno bez budućnosti. Zato i ne iznenađuje naslov monografije o Bolmanu, izdate 2012. godine: ‘Bolman je bio Bolman’. Uostalom, usporedite sliku Doma i Crkve sa slikom stare škole i sve će vam biti jasno, a sablasno prazne i ruševne privatne kuće bolje da vam i ne pokazujemo…
