Pop-scena

Događaji su, srećom, otplavili Vlahu Orepića s ove stranice, na kojoj je tavorio prošlih sedmica, u unutrašnjost ‘Novosti’, pa se možemo posvetiti velikanima društva, njegovim stupovima, moralnim vertikalama. Poput katoličkog svećenstva. Ono je prošlog ponedjeljka, na Veliku Gospu, koja je ni kriva ni dužna neradni dan u Republici Hrvatskoj, opet izgovaralo desničarske političke poruke. Jer žega je, bliže se izbori, Crkva je tradicionalno krajnje desno, a ni faktor celibata nije loše zanemariti u potrazi za uzrocima svećeničke zlovolje. Uglavnom, dok ih sluša, nevjerni i u materiju slabo upućen građanin stječe dojam kako je Isus poučio učenike da idu svijetom i jebu mater komunistima, ljevičarima, pederima, alternativcima, ukratko svima koji ne glasaju za HDZ, pravaše i Most.

Zagrebački nadbiskup Josip Bozanić u Mariji Bistrici citirao je antikomunističku propovijed Alojzija Stepinca iz 1944. godine, jer dobrom našem blaženiku nije bilo mrsko, u času dok je jasenovački pogon udarnički radio, plašiti svijet onima koji se bore protiv ustaša. Marin Barišić, nadbiskup splitsko-makarski, u Sinju je piskutavo zazvao lustraciju, vrhbosanski nadbiskup Vinko Puljić u Aljmašu je zapazio da se danas donose zakoni koje je Hitler provodio – poziva se na ubijanje staraca i nerođene djece, primijetio je, a o Pavelićevim zakonima i ustašofiliji, na primjer, nijedan pastir u haljama nije zucnuo – Valentin Pozaić u Stenjevcu je stenjao o malom broju djece.

Standardno, vrućina je najteže pala sisačkom biskupu Vladi Košiću. Ovaj sluga Božji u svetištu u Gori svetački mudro i ponizno svjedočio je vjeru sljedećim riječima: ‘U Njemačkoj nisu osuđena tek dvojica udbaša, nego čitav jugokomunistički sustav koji je ubijao hrvatske domoljube u inozemstvu. To nije dovoljno jasno rečeno, zato ponavljam – osuđena je komunistička Jugoslavija kao teroristička država i njezin komunistički režim kao zločinački.’ Pozvao je birače da glasaju za one koji će se obračunati s financijskom i političkom korupcijom te ‘nas već jednom osloboditi jugokomunističkog nasljeđa’. Naravno, i on hoće lustraciju.

Sva ova popovska brbljanja prenijeli smo zbog Košića. Fasada njegova župnog dvora, naime, u noći nakon propovijedi ispisana je crvenim grafitima s antifašističkim parolama, petokrakom i potpisom Radničke fronte. Političke parole na objektu u kojem stoluje nerealizirani političar, tko to može osuditi?

Sveti Vaso

A tko će suditi za zločine nad Srbima u Livnu? U sklopu istrage koju tamošnje tužiteljstvo vodi vjerojatno od početka svijeta i vodit će ga, kako stvari stoje, do sudnjeg dana, ovih su dana bosanskohercegovački mediji opet pisali da je na popisu sumnjivih Milijan Brkić, HDZ-ova uzdanica, pa čak i Ante Gotovina, živa hrvatska ikona. Tužiteljstvo je demantiralo istragu protiv Gotovine, tada jednog od zapovjednika Hrvatskog vijeća obrane, dok se o progonu Brkića piše kao o mogućoj osveti njegova bivšeg šefa i prijatelja Tomislava Karamarka, koji se sada, kao, osjeća izdanim, pa plete zavjere. U cijeloj priči pouzdano je tek da mrtvih nije manjkalo. I da istraga traje.

Spas s neba

Osjećate li ovih dana nešto neobično? Nešto neuhvatljivo klasičnim medicinskim instrumentima poput tlakomjera, stetoskopa ili toplomjera, a opet veliko i bitno? Čak i ako je odgovor potvrdan, nema razloga za brigu. Riječ je o nacionalnom ponosu uzrokovanom saznanjem kako su velike i moćne Sjedinjene Američke Države odabrale baš vašu državu, Republiku Hrvatsku, da joj uvaljuju vojnu tehniku i opremu s kojom više ne znaju što bi. Američkoj vojnoj industriji naša je divna država svojevrsni deponij, odlagalište islužene krame koju dobrodušni domorodci, poznati kao Hrvati, još i plaćaju. Ivo i Ante, ili Stipe i Marko, ili Franjo i Jure, u pentagonskim vicevima vjerojatno imaju ulogu koju u Hrvatskoj tumače Mujo i Haso.

Bilo kako bilo, dok se s jedne strane SAD rješava problema, s druge sreća, ponos, ozareni visoki uzvanici i svečanost. Da, svečanost, održana prošlog tjedna u zadarskoj kasarni u Zemuniku, gdje je predsjednica države Kolinda Grabar-Kitarović prisustvovala prezentaciji 16 helikoptera marke Kiowa Warrior koje će Hrvatska dobiti kao donaciju SAD-a, a ‘manjim dijelom’ platit će ih Ministarstvo obrane. Taj manji dio iznosi tričavih stotinjak milijuna kuna i otplaćivat će se u tranšama od sljedeće do 2020. godine.

Helikopteri spadaju u viškove američke vojske koja ih je povukla iz upotrebe, a prema riječima Josipa Buljevića, ministra obrane u vladi koja predugo odumire, u Hrvatskoj će imati obrambenu funkciju, ‘ali će se koristiti i za civilni nadzor granice, izviđanja i potrage’.

Kakvi su se užasi u Republici Hrvatskoj događali dosad, dok zrak na njezinu nebu nisu mlatile rashodovane američke letjelice, nije poznato. Znamo tek da je predsjednica u Zemuniku bila sretna, a što bi ova zemlja bila bez predsjedničine sreće?

Sveti Luka Plaćeni

Je li Luka Mišetić sretan čovjek? Vjerojatno jest. Ima slobodnu Hrvatsku, branio je u Haagu oslobođenog Antu Gotovinu, ali obje navedene činjenice spadaju u prošlost. Od prošlosti se, kao što znamo, ne živi.

Zašto bi Mišetić još mogao biti sretan otkrilo se ovih dana, kad su objavljeni podaci o hrvatskim troškovima u arbitraži s MOL-om. To je onaj genijalni potez koji učvršćuje sumnje da je biološki Otac Domovine Mr. Bean – hrvatska je država prvo prepustila mađarskoj kompaniji štošta u Ini, a potom je pokrenula arbitražni postupak vraćanja tog koječega. I sada skupo plaća osobe koje bi joj trebale vratiti ono što je sama prepustila. E u tom postupku bitnu ulogu igra arbitraža za koju je RH do kraja srpnja platila 112,85 milijuna kuna. Samo prošle godine, prema ‘Jutarnjem listu’, Hrvatska je na oltar arbitraže prinijela 48,4 milijuna kuna, a više od pola, tj. 29,8 milijuna, otišlo je na račun američke odvjetničke kompanije Squire Patton Boggs koja zastupa državu. Odnosno, to u njezino ime radi već spomenuti Mišetić, koji je, očito, spreman uraditi sve što je potrebno za voljenu Hrvatsku. Spomenutoj odvjetničkoj tvrtki država mjesečno uplaćuje paušal od 364 tisuće dolara. Hrvatska je dosad, navodno, za užitak sudjelovanja u arbitraži izdvojila 16,8 milijuna dolara, a kako će postupak trajati tko zna koliko, konačni će iznos, jasno, biti veći. Znatno.

Nema novca, sigurni smo, koji može platiti sreću hrvatske dijaspore zbog toga što je Republika Hrvatska samostalna i suverena, s rashodovanim američkim helikopterima nad nama i nacionalnim ponosom u nama. Ipak, valjalo bi znati koliko je njezin poznati pripadnik, odvjetnik Mišetić, ukupno inkasirao od države koju toliko voli. Kad već u dućanu dobijemo račun za kruh i jogurt, bilo bi lijepo i oku ugodno vidjeti i onaj za Gotovinu i Inu.