Samo sedam dana od svečanog otvorenja obnovljene Ferhat-pašine džamije, Banjaluka je ponovno bila u središtu pažnje. Ovoga puta nije razočarala one koji na glavni grad Republike Srpske gledaju kao na srce tame. Naprotiv, pružila im je poslasticu.
Otkako je svijeta i RS-a ne pamti se da je išta moglo na ulice grada izvesti nekoliko hiljada ljudi. Ni protesti za ‘Picin park’ to nisu uspjeli, oni u vrijeme usvajanja Zakona o radu kao da nikad nisu ni održani, pa je najava da će opozicija RS-a organizirati proteste bila zvono za uzbunu, mada uzbuni, vidjet ćemo to, mjesta nije bilo. Povoda za proteste, međutim, ima i previše, a argumenti kojima je lider SDS-a Mladen Bosić pozvao na skup su sljedeći: ‘Protest se organizuje protiv katastrofalnog stanja u Republici Srpskoj, u koje nas je dovela korumpirana vlast. Protest je protiv onih koji su uništili ekonomsku, a time uništavaju i biološku supstancu Republike Srpske, protest je protiv kriminalaca na najvišim položajima, protest protiv poskupljenja struje, protiv rasprodaje prirodnih bogatstava, protiv korumpiranih papaka u politici, protiv gaženja radničkih i ljudskih prava, protest protiv velike nezaposlenosti i nepotizma, i tako dalje.’
Što god mislili o SDS-u i kakav god ta stranka imala temelj, ovaj poziv je svakako zvučao zanimljivo. Dovoljno zanimljivo, pa i opasno po vladajući SNSD i Milorada Dodika, tako da je potonji odlučio organizirati kontramiting. Ne protest, jer u RS-u, po Dodiku, nema povoda ni razloga za proteste, već kontramiting, skup podrške. Dodik je odmah pozvao na otkazivanje SDS-ovog protesta i da se razgovor vodi u okvirima institucija, čemu se pridružio i premijer Srbije Aleksandar Vučić. Štoviše, on je ustvrdio da se na taj dan pripremaju neredi ekstremističkih skupina koje bi da destabiliziraju RS, a šlag na tortu dodao je patrijarh SPC-a Irinej koji je pozvao političare u Republici Srpskoj da odustanu od skupova, na što je Bosić odgovorio da crkve ne bi trebalo da se miješaju u politiku i da SPC, ukoliko želi da se bavi politikom, ‘osnuje svoju stranku i izađe na izbore’.
- Razloga za strah od nereda nije bilo - kaže za ‘Novosti’ Tanja Topić, analitičarka njemačke fondacije Fridrih Ebert Štiftung.
Ističe da je atmosfera bila politički zagrijana, a da je glavni krivac za to bila odluka o održavanju kontramitinga, za koju vjeruje da je bila impulzivna, ali da ‘nije bilo drugog izlaza nego pokušati rafalnom paljbom iz svih oružja ubijediti opoziciju da otkaže svoje proteste’. Za kampanju iz Srbije ističe da je njom ‘pređena crta pristojnosti jer je došlo do grubog miješanja u unutrašnje stvari u susjednoj državi – Bosni i Hercegovini i pokušaja instaliranja jednog političkog vođe svih Srba, a politički akteri i građani tretirani su kao maloumnici kojima je potreban tutor izvana’. Što je paradoksalno, jer Srbija stalno kritikuje međunarodnu zajednicu zbog tutorstva nad BiH. Navodi i da postoje dva ključna razloga zašto nije bilo potrebe da se strahuje od nereda u Banjaluci.
- Prvi razlog je taj što opozicija niti jednog trenutka nije nagovijestila da ima bilo kakve rušilačke namjere, već da namjerava organizovati skup na kojem bi građani trebalo da iskažu stav i nezadovoljstvo. Svaki bačen kamen u ovakvoj atmosferi bio bi najprije kontraproduktivan za opoziciju i njoj bi nanio nemjerljivu štetu. Na drugoj strani imamo MUP, koji je po svaku cijenu nastojao da pokaže da će profesionalno odraditi obezbjeđenje skupova i da neće dopustiti nijedan incident. I to su uradili. Nisu dopustili da padne niti jedna mrlja na njihovu ulogu u osiguranju događaja - kaže Tanja Topić.
Tu mrlje nije bilo, ali protest je bio daleko od onog najavljenog. Dodikova mašinerija pokušavala je organizatore protesta proglasiti izdajnicima i protivnicima RS-a. Dakle proglasiti SDS, stranku koju je osnovao Radovan Karadžić, za izdajničku. Imalo bi smisla da se ova odmakla od te politike, a koliko je to bio slučaj najbolje govori činjenica da se kao perjanica protesta opozicije pojavila Sonja Karadžić, Radovanova kći. Ona je skupu dala onu potrebnu srpsku boju koja je u očima SNSD-a nedostajala SDS-u, ali i Dodik je nekoga za trku imao, jer se na njegovom skupu pojavio Darko Mladić, sin Ratka Mladića.
- To jeste bilo očekivano na mitingu jer je on i organizovan pod geslom zaštite od izdajnika i odbrane RS-a - kaže nam Tanja Topić, ali napominje da je taj ekskluzivan prostor zaštite srpskih nacionalnih interesa zauzet od Srpske demokratske stranke prije deset godina. Dodaje da nije bilo nikakve potrebe da se opozicija bori za njegovo ponovno osvajanje, osim da dokazuje da ne pati od manjka srpskih nacionalnih osjećanja, za što je i optužuju.
- Međutim, bilo je na protestu i govornika koji su predstavljali ugrožene društvene skupine, koji su manje artikulisali svoje probleme i teškoće, a više se fokusirali na obraćanje ‘braći i sestrama Srbima’. Na protestima su govorili i obični smrtnici iznoseći svoje probleme što, naravno, nije ništa novo, već sve ono što je ovdašnjoj javnosti dobro poznato. Možda ih je u drugi plan potisnuo dominantan nacionalni folklor - govori Tanja Topić.
Upečatljivu poruku, možda i najsnažniju na protestima, iskazao je sin ubijenog Milana Vukelića (inženjer iz Banjaluke, otac četvoro djece, ubijen je u eksploziji autobombe 6. novembra 2007.), postavljajući pitanje i tražeći odgovor od institucija o onima koji su mu ubili oca.
- Mislim da su maske pale u mnogim stvarima. Opozicija se suočila s činjenicom da nema podršku Aleksandra Vučića, koji je izabrao drugu stranu, istina, stalno ih držeći u zabludi da on neće dijeliti građane RS-a - kaže naša sugovornica, uz jednu bitnu napomenu, kao novi moment, ‘nezabilježen u posljednjih 20 godina političkog života’.
- Jedan politički lider je smjestio patrijarha SPC tamo gdje mu je mjesto, ne dopuštajući da crkva ulazi u sferu politike. Također se pojavila jedna pukotina, vidjet ćemo koliko će ona rasti, ali sve teže će se politike budućnosti moći voditi na proizvodnji straha i stvaranju neprijatelja. Da li je to malo? - pita Tanja Topić.
I na kraju ocjena da su ‘izdajnici’ razočarani ‘lopovima i kriminalcima’, a ‘lopovi’ pak ‘izdajnicima’. A građani Republike Srpske? Većinu kao da to ne dotiče, valjda po onoj Mirićevoj koju je pjevao i sam Dodik tog dana: ‘Ne može nam niko ništa, jači smo od sudbine…’
