Jazid Anani profesor je na arhitektonskom fakultetu na Sveučilištu Birzeit na palestinskoj Zapadnoj obali i direktor programa u Fondaciji A. M. Quattan u Ramali, koja se bavi razvojem i financiranjem kulturnih i obrazovnih projekata na palestinskim područjima. Anani je čest suradnik u evropskim umjetničkim institucijama, zbog čega je nedavno uputio otvoreno pismo evropskim kulturnim elitama u kojemu je ustvrdio da Evropa, barem kada je palestinska javnost u pitanju, "više ne predstavlja čuvara humanističkih vrijednosti i mira".
"Razmjeri neopravdane podrške Evrope Izraelu u tekućem genocidu i urbicidu u Gazi pokazali su da njezina povijesna posvećenost imperijalnom kolonijalizmu i rasizmu nikada nije završila", napisao je Anani, navodeći da je izraelski nasrtaj na cjelokupno palestinsko stanovništvo omogućen "ekstrateritorijalnim statusom" nametnutim Gazi tako što je ona u zapadnim zemljama svedena na "geografiju kojom upravlja teroristička organizacija, Hamas".
"To stanje iznimnosti prošireno je tako da su Palestina i Palestinci postali persona non grata i izvan palestinske geografije, ovog puta ne u okviru terorizma nego pod krinkom borbe protiv antisemitizma. Definicija antisemitizma Međunarodnog saveza sjećanja na holokaust (IHRA) i njemačka rezolucija protiv pokreta BDS (Boycott, Divestment, Sanctions) direktno se i indirektno koriste za gušenje kulturnog i akademskog izražavanja u većini evropskih zemalja. Ti su se instrumenti u posljednjih pet godina koristili kako bi se ograničilo sudjelovanje Palestinaca, Arapa, muslimana, izraelskih ljevičara i židovskih umjetnika koji su govorili protiv izraelskog doseljeničkog kolonijalizma i podržavali palestinsku borbu za oslobođenje.
Frapantan je primjer izložba Documenta održana 2022. u Njemačkoj, gdje su kustosi i razni umjetnici optuženi za antisemitizam zbog kritiziranja izraelske vlade i podržavanja pokreta BDS. Kao rezultat toga, ravnateljica Documente Sabine Schormann podnijela je ostavku a nekoliko umjetničkih djela uklonjeno je", piše Anani te navodi najrecentniji primjer s kraja listopada kada je David Velasco, glavni urednik časopisa za suvremenu umjetnost Artforum, dobio otkaz jer je objavio otvoreno pismo u kojemu se poziva na primirje u Gazi.
"Nalazimo se u trenutku povijesti u kojemu brojna politička pitanja drmaju temelje etike i vrijednosti koje smo nastojali čuvati svakoga dana", piše Anani pa se pita "kako je moguće u 21. stoljeću da samo jedan narod u Evropi, Velikoj Britaniji i SAD-u uživa totalnu nekažnjivost" i "kako se može vjerovati tvrdnjama evropskih akademskih i kulturnih institucija da će promijeniti ustaljeni kolonijalni okvir znanja kada, ne samo progone epistemologije koloniziranih naroda, već u tišini promatraju njihovo brisanje."
U svom pismu tvrdite da se među Palestincima događa "duboka transformacija" stavova o Evropi i onome što ona predstavlja. Možete li pojasniti što pod time mislite?
Na to je pitanje teško odgovoriti a da se ne uđe u kompleksne povijesne, pravne i ekonomske dimenzije. Ukratko, Evropa od njegovog osnutka 1948. podržava Izrael kao utočište za evropske Židove koji su se stoljećima nosili s antisemitizmom, nasiljem, isključivanjem i progonima. No ta podrška podrazumijeva i prelaženje preko izraelskog kršenja rezolucija Opće skupštine UN-a i međunarodnog prava i uključenost u nasilni kolonijalni aparat protiv Palestinaca. Jedan aspekt tog odnosa su i značajne ekonomske veze između EU-a i Izraela, poput trgovinskih ugovora ili recentnog primjera plinskog sporazuma kojim će se osigurati deset posto evropske potražnje za plinom.
Plinsko polje Leviathan, djelomično smješteno u blizini obala Gaze, sadrži oko 690 milijardi kubičnih metara prirodnog plina, što uključuje i izvore ispod sporne morske granice s Libanonom. Također, evropsko, uvjetovano financiranje Palestine igra ključnu ulogu u podrivanju svih oblika otpora i aktivizma. Lokalne organizacije moraju se povinovati prioritetima koje im postavljaju donatori, što je dovelo do njihovog otuđenja od autentičnih potreba i aspiracija zajednica u kojima djeluju.
Gaza je kolektivni zatvor podvrgnut međunarodnom embargu i izraelskoj blokadi. Kako biste opisali oblik kolonijalne vladavine koji se provodi na Zapadnoj obali?
Palestinci na Zapadnoj obali pod kontrolom su forme kolonijalizma koja podržava iluziju autonomije i neovisnosti. Zapadna obala, njezine granice, populacija, resursi, prostorno upravljanje, ekonomija, politika, zdravstvo i sve ostalo u potpunosti kontrolira Izrael, putem autokratskog posredničkog menadžmenta Palestinske samouprave.
Opstanak te kolonijalne vladavine počiva na održavanju razdora između Hamasa i Fataha, čime se omogućavaju razdvojenost i sukob Gaze i Zapadne obale, ekspanzija ilegalnih naselja na Zapadnoj obali i korištenje ultraortodoksnih židovskih doseljenika kao opravdanja za vojnu okupaciju 62 posto njezinog teritorija te zloupotreba međunarodne financijske pomoći za podčinjavanje stanovništva i držanje rizika od revolta u prihvatljivim granicama. Ovakva okupacija ne samo da je ekonomski jeftina, nego koristi Zapadnu obalu kao izvor jeftine radne snage i tržište za izraelske proizvode, kao i lokaciju za eksperimentiranje s novim vojnim oružjima i tehnologijama.
U čemu se ogleda sistem aparthejda pod kojim su Palestinci u Izraelu prisiljeni živjeti?
Prije svega u odsustvu političkih prava Palestinaca koji tamo žive i u rasprostranjenoj diskriminaciji. Također, na poticaj izraelske sigurnosne agencije Šabak (Šin Bet) složene kriminalne organizacije stvorene u palestinskim zajednicama uključene su u različite ilegalne aktivnosti koje podrivaju svaki politički potencijal i jedinstvo tih zajednica. Te skupine bave se trgovinom droge, iznudama, pranjem novca i kontrolom teritorija, koristeći se oružanim nasiljem za očuvanje svojih interesa.
Što se tiče Palestinaca koji žive u istočnom Jeruzalemu, oni se suočavaju s diskriminatornim pristupom osnovnim javnim uslugama, naročito kada je u pitanju stanovanje, prije svega u aspektima dobivanja građevinskih dozvola, ekspanzije ilegalnih židovskih naselja i konstantne prijetnje rušenja domova, eksproprijacije zemlje i uskraćivanja osobnih dokumenata. Kada su u pitanju prava palestinske dijaspore, Sporazumom iz Osla ograničena je definicija o tome tko se može smatrati Palestincem isključivo na one koji žive na Zapadnoj obali, u Gazi i u istočnom Jeruzalemu. Kao rezultat toga, oko sedam milijuna Palestinaca u dijaspori, uključujući izbjeglice u Siriji, Libanonu i Jordanu, izbačeni su iz ove jednadžbe.
