Kako komentirate izvanrednu smjenu ravnatelja HRT-a Gorana Radmana?
Način smjene ukazuje na njezinu političku motiviranost u svrhu discipliniranja Informativnog programa HRT-a, a ne poboljšanja modela upravljanja. Pritom smatramo da Radman itekako zaslužuje biti smijenjen. Još u svibnju 2013. organizacije civilnog društva tražile su njegovu smjenu zbog ignoriranja situacija sukoba interesa, neprimjerenog stila upravljanja tijelima i procedurama te profesionalno neutemeljenih kadrovskih odluka. Bunili smo se i protiv gašenja 11 dopisništava HRT-a u Hrvatskoj i BiH, osuđivali otkaze Elizabeti Gojan i Hloverki Novak Srzić, zahtijevali da se postojeći neustavni i nedemokratski Etički kodeks HRT-a stavi izvan snage i hitno donese novi. Ništa od toga vladajuća koalicija nije navodila kao razlog smjene i uopće nisu raspravljeni izvještaji o radu HRT-a za 2014. i 2015., pa se nije spominjala potreba da se izmijeni Etički kodeks kako više ne bi sprečavao slobodu govora novinara HRT-a. Ali je zato predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko bez obrazloženja optužio HTV da je pristran, stranački i ideološki obojen, što je u skladu s prijetnjom njegova kolege Dujomira Marasovića od prije godinu dana da će, kad HDZ dođe na vlast, najprije pomesti sve s HTV-a.
Kako vladajuća koalicija ovladava javnim medijskim servisom?
Poluge za ovladavanje HRT-om izborom njenog čelnog čovjeka Domoljubnoj koaliciji je servirala koalicija Hrvatska raste koja je promijenila način upravljanja HRT-om bez da je u model ugradila mehanizme koji bi mogli štititi HRT od ‘ovladavanja’. Naš je prijedlog bio da se kao dio tog mehanizma uvede uvjet o dvotrećinskoj podršci kandidatu za Glavnog ravnatelja na razini saborskog Odbora za medije, nakon provedenog natječaja, znači prije nego li kandidat može doći pred plenarnu sjednicu. Isto tako, pozitivno izjašnjavanje novinara HRT-a o prihvatljivosti kandidata trebalo biti provedeno prije glasanja na saborskom odboru, a rezultati predočeni uz svaku pravovaljanu kandidaturu.
Sad treba vidjeti hoće li vladajući predlagati ikakve izmjene zakona prije pokretanja procesa izbora novog Glavnog ravnatelja, a što se tiče v.d.-a, treba pratiti kako će se odnositi prema aktualnoj programskoj shemi, internoj organizaciji i ljudima koji odgovaraju za programske sadržaje, kako kroz opise posla, tako i kroz mandate. Ukratko, politička pozadina smjene ravnatelja HRT-a moći će se iščitati iz kadrovskih i programskih promjena već tijekom mandata v.d.-a Kovačića.
Hoće li sada biti ugrožena misija HRT-a koja podrazumijeva promicanje temelja demokracije i civilnog društva, poštivanje različitosti, poticanje tolerancije, promicanje znanja i obrazovanja?
Razlog za brigu prvenstveno leži u političkom i društvenom kontekstu koji nije poticajan za pluralizam mišljenja i kritičke poglede. Politički kontekst nas upozorava da su na vlasti ljudi i programi koji nisu skloni kritičkom mišljenju i ne vide problem u nametanju ‘većinskog’ mišljenja manjinama, a iz društvenog konteksta nam je jasno da se, zbog kratkotrajne zabrane širenja govora mržnje na lokalnoj televiziji, nekoliko tisuća ljudi sposobno organizirati u prosvjede pod egidom ‘Za dom spremni’. Pritisak će, dakle, biti velik, a pitanje je kako će se organizirati otpor.
Kamo dalje vodi ova antimedijska ofanziva aktualne vlasti?
Nakon neprofitnih medija i HRT-a, kao sljedeće mete spominju se Hina i HAVC, no svaka takva akcija proizvodi i svoju reakciju, tako da će vjerojatno doći i do svojevrsne kontraofenzive. Pitanje je što će biti ‘na kraju’ i dokle će se taj ‘kraj’ odgađati, no jednu stvar treba imati na umu: demokracija nije stanica na nekom putu, nego sam način putovanja – prostor slobode ovisi o tome koliko se za njega borimo i koliko ga uspijevamo zaštititi.
Kako ocjenjujete rad v.d. ravnatelja Siniše Kovačića?
Prerano je još za ocjenu njegova rada, no nadam se samo da se neće zaigrati s ovlastima, među kojima nikako nije utjecaj na sadržaj programa. Bit će zanimljivo čuti njegovo pojašnjenje ciljeva: kako to planira mjeriti svoj uspjeh u, kako je najavio, zaštiti hrvatskog identiteta te što za njega u novinarskoj i uredničkoj praksi znači da ‘javna radiotelevizija mora napokon postati hrvatska’.
