Novosti

Kronika

Kaрaнфилимa дo eврoпскoг грaдa културe

Oживљaвaњeм гoспojинскoг oбичaja нoшeњa кaрaнфилa у цркву, Срби пoмaжу кaндидaтуру Oсиjeкa зa eврoпски грaд културe

7je005xp89nsuwzufsdzkw45o8i

Europsko veće svake godine titulom Europska prestonica proglašava dva grada. Njena komisija predložila je redosled zemalja za imenovanje Europske prestonice kulture od 2020. do 2033. godine i za 2020. godinu izabrane su Hrvatska i Irska. Za tu su prestižnu titulu brojni hrvatski gradovi najavili kandidaturu, a među njima je i Osijek, no da bi neki grad bio izabran za prestonicu kulture, ne bira se po onome što jeste nego zbog onoga što planira učiniti, a to treba biti nešto posebno.

Smisao te posebnosti je naglasiti bogatstvo, raznolikost kultura i povezivanje ljudi. Svesni te činjenice, osječki Srbi već se neko vreme pokušavaju izboriti sa željom da se jedan iznimno star i lep osječki običaj sačuva kao nematerijalna baština grada i da se uvrsti pri kandidaturi Osijeka za europsku prestonicu kulture. U ime srpske nacionalne manjine prvi je s tim predlogom u javnost izašao ugledni osječki lekar Milorad Mišković.

- Nošenje karanfila na posvetu u crkvu na pravoslavni blagdan Velike Gospojine među pravoslavcima postoji već 300 godina. Riječ je o običaju koji je karakterističan isključivo za osječke Srbe i Grad Osijek. U ovom gradu Majku Božju poštuju katolici, ali i pravoslavci. Poseban običaj koji je nastao upravo u Osijeku posveta je crvenih i bijelih karanfila. To je prvi učinio tadašnji episkop osječko-poljski i baranjski Milentijević i od tada taj se običaj sačuvao do danas. Bijeli karanfil donose oni kojima je umrla majka, a crveni kojima je majka živa, kaže Mišković.

Svojevrsna uvertira želji da se ovaj stari pravoslavni običaj uvrsti u kulturnu nematerijalnu baštinu grada bilo je štampanje prigodne razglednice s motivom crvenih i belih karanfila koja je svoju promociju imala na nedavno obeleženoj prvoj krsnoj slavi VSNM-a Grada Osijeka. Osječki Srbi, na čelu sa doktorom Miškovićem, priču o višestoljetnom običaju promovišu gde god je to moguće i s njom su upoznate mnoge istaknute ličnosti i ustanove.

Kako sada stoje stvari u osječkoj gradskoj upravi, prema Miškovićevim rečima, načelno je pokazano zanimanje za zaštitu te vrste baštine jer ih je priča u pozitivnom smislu iznenadila, tim više jer mnogi donedavno nisu ni znali da u gradu na Dravi postoji tako duga tradicija. Urbani razvoj Osijeka počeo je pre dva tisućljeća, a sačuvana arhitektura i brojni kulturno-historijski spomenici govore da je prestonica istoka Hrvatske učestvovala u svim razdobljima srednjoeuropskog kulturnog života. Da je Osijek grad kulture svedoče brojne kulturne institucije, manifestacije ali i običaji poput opisanog.

Da li će se u viziji kulturnog razvitka Osijeka kao grada koji ima prepoznatljiv građanski identitet utemeljen na prožimanju vlastite kulture i umetničkih izražaja s drugim kulturama i umetničkim izrazima, naći i običaj osječkih Srba ostaje da se vidi. Za verovati je da će oni koji o tome budu odlučivali imati u vidu da kriterij natječaja za europsku prestonicu kulture, između ostalog, ne podrazumeva geografsku širinu ili veličinu grada, već se tiče i obuhvaćanja marginalizovanih grupa društva ili šire populacije i institucija.

Kronika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više