Novosti

Društvo

Katran i perje: Huligansko proljeće

Nogometno-geopolitički dokumentarac Miljenka Manjkasa na HTV-u: Čovjek treba stvarno imati višak samouvjerenosti da se pod filmove poput ovog potpiše kao redatelj

39ml6t1mljt49c7enzixw3mx0mj

Miljenko Manjkas (foto Davor Višnjić/PIXSELL)

Lako ćemo s propagandom, ideologijom i mitomanijom. To se podrazumijeva kad je u pitanju HDZ-ov kućni agitpropovac Miljenko Manjkas. No njegov dokumentarac ‘Dinamo – Crvena zvezda, Domovinski rat je počeo na Maksimiru’, prikazan na HTV-u, nije ispunio osnovne uvjete žanra. Traljav je to amaterski uradak u kojem se ne mari za postavke zanata. A zašto i bi kad je zadana teza ispaljena već u naslovu.

Koliko je javna televizija šašava pojava svjedoči i činjenica da je na prošlu godišnjicu ovog huliganskog sukoba bio prikazan ‘lijevi’ dokumentarac Igora Grahovca ‘Nedjelja 13.’. Grahovčev se film, kroz dvostruko dulje trajanje i peterostruko više sugovornika, bavio upravo istraživanjem banalne teze desnih publicista i u svakom je smislu bio superioran nemuštom Manjaksovom uratku. Radilo se o koprodukciji HRT-a, RTS-a i Al Jazeere, čemu ne smije biti mjesta na HTV-u kojim vlada čizma Tomislava Karamarka.

U Manjkasovom filmiću paradiraju Zdravko Tomac, Mirko Barišić i Marijan Tomurad, pripadnici kruga gospodara nogometa Zdravka Mamića, koji je i sam istaknuti sugovornik. Na odjavnoj špici autor se zahvaljuje zaposleniku Dinama Tomislavu Marčinku, što nije čudo jer je Manjkas i sam radio na promociji Mamićeva kluba. Jedan od sudionika tučnjave iz redova Bad Blue Boysa, sada čovjek u godinama, barata posve fašistoidnim šovenskim simplifikacijama i generalizacijama, no to na HTV-u Siniše Kovačića ionako gledamo svakodnevno. Nabacuje se nekoliko paralelnih teorija urote, koje se ne razvijaju do kraja. Tako su brutalna hadezeovska propaganda i jeftina patetika jedine konstante ovog parainteligentnog dokumentarca. Treš je to proizvod, tek neznatno iznad razine morbidne ‘Istrage’ Nove TV, čiji je koncept Manjkas svojedobno zamislio zajedno sa svojim vječnim suborcem Andrejom Rorom. No Manjkasu valja odati i dirljivo priznanje: čovjek treba stvarno imati višak samouvjerenosti da se pod ovakve filmove potpiše kao redatelj, pogotovo samouki.

U narednim mjesecima, ukoliko ova eksperimentalna vlast poživi, slijedi poplava ovakvih suradnji s dobro poznatim desnim vanjskim produkcijama.

Društvo

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više