Vrlo brzo nakon početka globalne pandemije počelo se govoriti i o krizi koju je ona proizvela u kulturnom i kreativnom sektoru. Val zatvaranja kulturnih institucija, odnosno otkazivanja i odgađanja manifestacija koje su se slijedom djelomičnog ljetošnjeg otvaranja u najboljem slučaju mogle odvijati pred bitno manjom publikom ili u konačnici bez rizika u nekom od online medija, nije izazvao samo (opravdanu) zabrinutost, nego i potrebu da se novonastalo stanje shvati i da se na njega reagira. Broj ugroženih ili izgubljenih radnih mjesta u kulturnim organizacijama već sada upućuje na ozbiljnu ekonomsku i socijalnu štetu, no da bi se o njoj stekla jasna predodžba provedena su i još se provode brojna istraživanja. Otuda i prve teze o tome što se u kulturi u eri Covida-19 događa. Kriza je prema dijelu tumača zatečenog stanja samo ogolila probleme izazvane (ne)funkcioniranjem kulturnih politika, odnosno govori se o produbljivanju socioekonomskih razlika koje su s obzirom na regionalni politički kontekst učinile to vidljivijom tenziju koja i inače postoji između (manje ili više otvoreno desnih i autoritarnih) vlada i kritičkih kulturnih i umjetničkih glasova. U kombinaciji s prekarnošću i kontinuiranim obezvrjeđivanjem kulturno-umjetničkog rada, odnosno krajnje neizvjesnim potporama i ideji da kulturnjake treba "odbiti od državne sise" i prepustiti tržištu – teško je naći mnogo razloga za optimizam. S druge strane, umjereniji tumači iz zapadne Evrope tvrde da ne možemo govoriti o slomu kulturne ekonomije, nego o njezinoj strukturnoj i dinamičkoj transformaciji te da krizu treba shvatiti kao priliku za osmišljavanje novih oblika aktivizma i otpora, razvoj društvene i solidarne ekonomije i političke imaginacije.
Uspjeli smo zadržati postojeće zaposlenike, međutim samo na pola radnog vremena s obzirom na to da nije bilo mnogo novih natječaja na koje smo se mogli javiti – govori Manuela Kasunić iz karlovačke udruge KA-MATRIX
Prvo istraživanje utjecaja pandemije i zagrebačkog potresa na organizacije civilnog društva u suvremenoj kulturi i umjetnosti u Hrvatskoj u svibnju prošle godine pokrenula je Zaklada Kultura nova. Riječ je o longitudinalnom istraživanju koje su osmislili i proveli Krešimir Krolo, Željka Tonković, Dea Vidović i Ana Žuvela, a rezultati njegove testne faze objavljeni su početkom siječnja ove godine. I premda je prerano, odnosno premda baratamo s premalo podataka da bi se donosili osnovani zaključci o razmjerima krize u sektoru, oni su ishodište za njezino razumijevanje. Anketa koju su sastavili adresirana je na 172 organizacije iz Zakladine baze podataka podržavanih organizacija, a odazvale su se "74 organizacije civilnog društva u suvremenoj kulturi i umjetnosti s kojima je u 2019. godini bilo izravno povezano oko 3350 osoba (više od 1000 članova, oko 150 zaposlenih, preko 1200 suradnika i oko 1000 volontera)". Pritom se radi dominantno o udrugama, a premda je među njima najviše onih sa sjedištem u Gradu Zagrebu, istraživanjem je zastupljeno 13 županija.
Prvi zanimljiv orijentir pritom je podatak da je tek "četvrtina od ukupnog broja planiranih događanja otkazana, dok su druge ili odgođene ili prilagođene novim formatima". Spomenuto odgađanje i otkazivanje izravno je utjecalo primarno na prekid suradnje s vanjskim i stručnim suradnicima, ali i na potencijalne otkaze zaposlenima u organizacijama. Prema prvim rezultatima, mnogo su gore prošli vanjski suradnici (i to prvenstveno umjetnici i autori) nego zaposleni s obzirom na to da je većina organizacija uspjela sačuvati radnike, osobito u slučajevima kada je riječ o zapošljavanju vezanom uz projekt. To ne znači da kompromisa nije bilo.
- Uspjeli smo zadržati postojeće zaposlenike, međutim samo na pola radnog vremena kroz godinu s obzirom na to da nije bilo mnogo novih natječaja na koje smo se mogli javiti, a kroz koje bismo mogli osigurati potrebno sufinanciranje - govori Manuela Kasunić iz karlovačke udruge KA-MATRIX koja djeluje u području neformalnog obrazovanja, aktivizma mladih i promicanja alternativne kulture i novih medija i uspjela je većinu planiranih programa provesti čak i u fizičkom obliku. U njihovom slučaju smanjenje projektnih sredstava i neraspisivanje natječaja onemogućilo im je programski i institucionalni razvoj.
Manuela Kasunić
Slične smo odgovore dobili i od niza udruga i organizacija kojima smo se obratili s molbom da s nama podijele iskustvo djelovanja u prošloj godini – programe su u visokoj mjeri uspjeli provesti i mahom sačuvati radna mjesta. Podaci dobiveni u testnoj fazi Zakladinog istraživanja, međutim, nešto su manje ohrabrujući u kontekstu očekivanog pada prihoda. Najveći pad prihoda organizacije civilnog društva u suvremenoj kulturi i umjetnosti u Hrvatskoj očekuju iz proračuna "jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, njih 75,3 posto, dok nešto više od polovine organizacija koje su sudjelovale u istraživanju (53,4 posto) očekuje pad vlastitih prihoda ostvarenih obavljanjem dopuštenih gospodarskih djelatnosti".
Nemamo nikakvih informacija o mjerama pomoći na nacionalnoj i lokalnoj razini za oporavak sektora u ovoj godini. Po svim trenutnim pokazateljima očekujemo zato da će 2021. biti gora od prošle godine – kaže Marino Jurcan iz pulskog Metamedija
- Prije ocjene samih reakcija različitih razina vlasti bitno se zapitati o instrumentima koji stoje na raspolaganju svakoj od ovih razina da reagiraju na krizu. Ti instrumenti počivaju na upravnom okviru i aparatu koji se u ovoj krizi, uzrokovanoj pandemijom i potresima, pokazao neadekvatnim. Čini mi se da je kriza samo razotkrila ono što je i inače neadekvatno - rekao nam je Davor Mišković iz udruge Drugo more koja je u 2020. s programom "Dopolavoro" bila uključena u realizaciju projekta Rijeka – Europska prijestolnica kulture te je istaknuo da su reakcije bile spore i nisu namijenjene rješavanju ključnih problema, kao što nisu ni obuhvatile sve pogođene krizom.
- Ministarstvo kulture donijelo je niz mjera kako bi se ublažile posljedice pandemije u kulturnom sektoru i one su usmjerene prema različitim područjima kulturnog djelovanja i pravnim oblicima organizacija. Tu su najlošije prošle udruge u kulturi koje su pretežna organizacijska forma u nezavisnoj kulturi s obrazloženjem da se otvaranjem natječaja prema udrugama Ministarstvo potencijalno suočava s nesavladivim brojem prijava. To prvenstveno ukazuje na problem kapaciteta uprave, ali je i simptom ne toliko nedostatka kriterija koliko činjenice da smo izgubili referentni okvir u kojem se uopće mogu izgraditi kriteriji. Na lokalnim razinama je pak učinjeno vrlo malo, ali takve su i ovlasti lokalnih razina - govori Davor Mišković.
Grad Karlovac u 2020. smanjio je iznose za javne potrebe u kulturi u dogovoru s organizacijama, a neke od planiranih natječaja je u potpunosti ukinuo kako bi sredstva preusmjerili u druge stavke koje se nisu odnosile na udruge.
Davor Mišković
- Ministarstvo kulture isplatilo je sva ugovorena sredstva te je prilagodilo rokove, kao i neke Zaklade. Međutim, raspisivanje natječaja iz Europskog socijalnog fonda je ponovno kasnilo, kao što je bio i slučaj ranijih godina. Od vremena raspisivanja do odobrenja natječaja prolazi i više od šest mjeseci, a neki od planiranih natječaja raspisani su tek krajem godine i to metodom koju u sektoru zovemo "najbrži prst" - govori Manuela Kasunić.
"Najbrži prst" podrazumijeva da se na raspisani natječaj možete prijaviti sve dok se ne iscrpe sredstva za taj program jer se natječaj potom obustavlja, a prijavljeni projekti ne prolaze detaljnu evaluaciju. Premda su sredinom travnja prošle godine europarlamentarci donijeli rezoluciju o usklađenom djelovanju EU-a za suzbijanje pandemije bolesti Covid-19 i njezinih posljedica u kojoj su pozvali članice da pruže potporu nastradalom kulturnom i kreativnom sektoru, nije se dogodilo čudo. Naprotiv. Primjerice, natječaj "Umjetnost i kultura online" Europskog socijalnog fonda "usmjeren na povećanje socijalne uključenosti osoba mlađih od 25 i starijih od 54 godine sudjelovanjem u kulturnim i umjetničkim aktivnostima putem interneta", koji je raspisan 18. svibnja, obustavljen je već 8. lipnja zbog iscrpljenja "financijske omotnice". Dodatna sredstva su alocirana 26. lipnja, ali je već tri dana poslije donesena nova odluka o obustavi... Prije nekoliko dana objavljeni su napokon rezultati i tog natječaja, a među nositeljima 17 odobrenih projekata nalazi se i izdavač Hrvatskog tjednika kao partner u projektu "Međugeneracijskom suradnjom do obnove umjetnosti i kulture". Drugim riječima, u 2020. organizacije civilnog društva u suvremenoj kulturi i umjetnosti u Hrvatskoj imale su puno problema s osiguravanjem sredstava potrebnih za rad.
- Tek nakon reagiranja velikog broja organizacija, ipak se odlučilo pomaknuti rok. U trenutku kada smo svi u problemu s radom, kada je očito da je došlo do smanjena sredstava, što izravno utječe i na mogućnost osiguravanja plaća za osobe koje rade, kada se državna potpora za zaposlenike ne odnosi na nas i kada su svi u nekoj vrsti neizvjesnosti i stresa, opterećeni svakakvim administrativnim procedurama, raspisivanje natječaja na taj način ne predstavlja podršku već upravo suprotno. No i to je proces i, nažalost, nešto na što smo naviknuli u udrugama i što već godinama pokušavamo promijeniti. Ima uspona i padova, ali bitna je kontinuirana suradnja i razumijevanje kako bismo svi zajedno mogli raditi ono zbog čega smo i osnovani - govori Manuela Kasunić.
Sonja Leboš (Foto: Vladimira Spindler)
Udruga Siva zona koja djeluje primarno na Korčuli, a donosi umjetničke i znanstveno-istraživačke projekte koji se realiziraju tijekom ljeta i rane jeseni te se njihovi programi predstavljaju i lokalnoj publici i njihovim gostima, uspjela je, primjerice, izvesti većinu planiranih programa s obzirom na to da je pandemija ljetos bila u nižoj amplitudi, i to unatoč sporoj reakciji lokalne samouprave.
- Reakcija lokalne i regionalne samouprave je bila vrlo loša. Vrlo dugo uopće nije bilo odluke da li će podrške biti ili ne, usprkos našoj obavijesti da naš rad i program idu u 2020. uz prilagodbe pandemijskoj situaciji. To je vrlo loš stav spram kulturne proizvodnje, koja još nije valorizirana kako treba, iako bi baš u turističkim mjestima trebala biti - rekla nam je Sonja Leboš iz Sive zone.
Članovi zagovaračkih platformi, kakva je primjerice Mi plus posvećena razvoju suvremene medijske umjetnosti Istre, koja između ostalog djeluje i na oblikovanju i vrednovanju kulturne politike u području razvoja izvaninstitucionalne scene, s tijelima lokalne samouprave ima dobra iskustva.
Marino Jurcan
- Upravni odbor za kulturu i zavičajnost Istarske županije održao je niz konzultacijskih sastanaka s našom zagovaračkom platformom Mi plus, nakon čega su prihvatili set mjera koji je bio usmjeren ka ublažavanju negativnih utjecaja krize na kulturni sektor. Nešto manje fleksibilna bila je Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva kao provedbeno tijelo Europskih socijalnih fondova, iako smo i u ovom slučaju uspjeli na vrijeme, ali uz izniman napor, završiti odobrene projekte. Veći problem predstavlja nam 2021., jer nemamo nikakvih informacija o mjerama pomoći na nacionalnoj i lokalnoj razini za oporavak sektora u ovoj godini. Po svim trenutnim pokazateljima očekujemo zato da će 2021. biti gora od prošle godine - rekao nam je Marino Jurcan iz pulske udruge Metamedij koja je dio spomenute zagovaračke platforme. On je ujedno bio voljan komentirati i istraživanje koje je povod ovom tekstu.
- Istraživanje koje je provela Zaklada Kultura nova o utjecaju krize izazvane pandemijom na udruge iz područja suvremenih umjetničkih praksi važno je i korisno, ali u proračunu Zaklade za 2021. te u definiranim područjima Poziva objavljenog u rujnu 2020. za 2021. nisam uočio niti jedan poziv usmjeren na ublažavanje posljedica krize. Ako Zaklada Kultura nova nije još ništa smislila i objavila, a ona je dosad bila dobar primjer komunikacije i suradnje s organizacijama civilnog društva, ne znam što očekivati od ostalih tijela - zaključio je Jurcan.
Vratimo li se Zakladinom istraživanju, a slijedom dosad rečenog, logično je da "87,7 posto organizacija smatra da bi bilo korisno donijeti dokument za financiranje kulturnog sektora u kriznim vremenima s jasnim preporukama". No budući da s donošenjem jasnih preporuka i konstruktivnih rješenja u ovoj krizi ima problema i u nizu drugih sektora, iluzorno je očekivati da će se takav institucionalni pomak u dogledno vrijeme dogoditi. S druge strane, i ovo istraživanje i praksa upućuju na to da akteri nezavisne kulture djeluju u stanju permanentne krize, odnosno da je riječ o vrlo otpornim organizacijama koje su sklone brzo i konstruktivno reagirati. No kako zaključuju autori istraživanja, "otpornost organizacija nije kvaliteta koja bi se dugoročno trebala uzimati kao razlog za daljnje neadekvatno bavljenje izvaninstitucionalnim sektorom u kulturi s pozicije javnog sustava i politike". Drugim riječima, osim što ljudima iz sektora prijeti zamor, oni već neko vrijeme razvijaju nove modele suradničkih ekonomija i modela i već su u nizu kriza pokazali spremnost za solidarno djelovanje, pa ni ova nije iznimka. Ukratko, ako prežive i ovu krizu – a teško je zamisliti da se to nakon svih smjena u ministarstvima, zaokreta u kulturnim politikama i strateških planova koje su već preživjeli neće dogoditi – od dobrog dijela nezavisnih kulturnjaka mogu se očekivati zanimljivi prijedlozi političkih i društvenih promjena.
