Od monografije "207 festivalskih dana u Puli" Ranka Munitića koja je nastala u povodu 25. godišnjice Festivala do aktualnog izdanja "70 godina filma pod zvijezdama u Puli" nije bilo pokušaja da se sagleda važnost te dugovječne i za domaću kinematografiju važne manifestacije. Lana Skuljan Bilić i vi imali ste u tom smislu prilično ozbiljan zadatak. Što vam je bila nit vodilja u radu na monografiji?
Tijekom 70 godina Pulski filmski festival doživio je i preživio mnogobrojne transformacije u organizacijskom i programskom smislu. Ovom odgovornom zadatku pristupile smo s puno pažnje i promišljanja, a najizazovniji dio bio je uspostaviti formulu prema kojoj će svaka godina biti predstavljena na istovjetan i objektivan način.
Primarni cilj koncepta bio je sastaviti reprezentativni foto-dokumentarni izvor koji na jednom mjestu objedinjuje relevantne informacije o svim izdanjima i koji će budućim istraživačima poslužiti kao referenca za daljnja proučavanja. Naime, ima izuzetnih, opširnih i zanimljivih materijala iz razne periodike, privatnih i javnih arhiva, fotografija pa i važnih osobnih sjećanja koji nisu "stali" u knjigu, iako se cijeli rad u konačnici prostire na čak 592 stranice. I da smo imale na raspolaganju dvostruko više, nedostajalo bi nam prostora.
Razmatrajući po cjelinama, čitatelji će tako pred sobom imati sažetak o svakom festivalu, popraćen osnovnim službenim podacima i plakatom, prikaz primarnih i sekundarnih festivalskih lokacija, genezu svih službenih festivalskih nagrada s kronološkim popisom dobitnika unutar svake kategorije, popis i prikaz svih publiciranih kataloga i biltena.
Dakako da je edicija popraćena nizom stručnih tekstova među kojima će se pronaći onaj o razvoju vizualnog identiteta koji potpisuje dr. sc. Zvonko Maković, o kulturno-političko-društvenoj povijesti Pule u drugoj polovici 20. stoljeća piše prof. dr. sc. Darka Dukovskog dok završni tekst potpisuje dr. sc. Bruno Kragić.
Realizacija monografije uključivala je niz suradnji i dug istraživački rad s obzirom na to da povijesno-arhivski materijali nisu objedinjeni. S kojim ste sve institucijama i sudionicima Pule, odnosno njihovim nasljednicima ostvarili suradnju?
Ranko Munitić je 1978. godine uvodni tekst monografije "207 festivalskih dana u Puli" zaključio upozorenjem da sustavna dokumentacija ne postoji i da je naizgled jednostavne podatke vrlo teško sakupiti. Prošlo je otada 45 godina i suočile smo se s jednakim, ali puno opsežnijim, problemima. Na inicijativu prethodne ravnateljice, Gordane Restović, pokrenut je ovaj opsežan projekt na kojem smo radili oko dvije godine. Polazište su nam bile Arhiva JU Pula Film Festivala i bogati fundus Povijesnog i pomorskog muzeja Istre – Museo storico e navale dell'Istria.
U potrazi za novim materijalima, odnosno fotografskom, dokumentarnom i periodičnom građom tijekom toga razdoblja istražene su i pregledane brojne arhive i fundusi različitih institucija u Hrvatskoj i državama nekadašnje države (arhivi, kinoteke, muzeji, knjižnice, filmski centri) – Hrvatski državni arhiv, Hrvatska kinoteka, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, Sveučilišna knjižnica u Puli, Muzej za umjetnost i obrt, Jugoslovenska kinoteka, Arhiv Jugoslavije, Muzej Jugoslavije, Muzej primenjene umjetnosti, Makedonska kinoteka, Slovenska kinoteka.
Posebno su vrijedne i zanimljive bile privatne arhive i zbirke Igora Gala, Duška Marušića Čičija, Gorana Šebelića, Gorke Ostojić Cvajner, Saše Miljevića, Dolores Višković Terzić, Alenke Adamič, Andre Martinovića, Katarine Fištrović Sanković. Svaka suradnja bilo da je riječ o ustanovi ili privatnoj arhivi bila vrlo ugodna i kod svih smo suradnika naišli na vrlo pozitivne reakcije te su svi bili vrlo susretljivi i voljni nam pomoći. Prikupljeno je izuzetno mnogo vrijedne i zanimljive građe, od čega dosta toga nije dosad bilo publicirano i prezentirano.
Povijest Pula Film Festivala omogućava na neki način i praćenje razvoja kinematografije na našim prostorima u najširem smislu. Koliko je istraživanje publike i festivalskog života u Puli kao multikulturnog grada za vas bilo inspirativno?
Cjelokupna povijest razvoja filmskog festivala, odnosno njegov utjecaj na društvo i zajednicu u lokalnom i nacionalnom kontekstu bila je podjednako poticajna i oduševljavajuća. Činilo nam se da svakoga dana sjedamo u vremenski stroj i ćaskamo s tisućama dobronamjernika s fotografija.
Nadogradile smo znanje, ali i poimanje o tom jedinstvenom fenomenu koji unutar svojih zidina svakoga ljeta okuplja toliko raznolikosti. Svi se oni sastaju u gledalištu da bi, kao jedan, gledali u platno. Publika je apsolutni svakogodišnji pobjednik Festivala. Na nama ostaje da prenesemo to stečeno dragocjeno znanje i ako nam se nasmiješi prilika, odnosno institucionalna potpora, da usustavimo i objedinimo na jednom mjestu cjelokupnu festivalsku povijest i učinimo je dostupnom javnosti.
