Uoči dolaska najdražeg gosta, ruskog predsjednika Vladimira Putina, u srpskom glavnom gradu vladalo je opsadno stanje: Beograd su po cijele dane nadlijetali avioni (ona dva MiG-a koja Vojska Srbije ima u svojoj 'floti') i helikopteri, a po Novom Beogradu drndali su tenkovi, gusjenice i ostala skalamerija. Za one koji su doživjeli ratove u bivšoj Jugoslaviji to nije bila najugodnija slika: nisu mogli a da se ne sjete jeseni 1991. godine, kad su tenkovi kretali ka Vukovaru i kad su ih neki građani Srbije zasipali cvijećem…
Sve se to zbivalo zbog vojne parade koja je, navodno, bila posvećena oslobođenju Beograda. Navodno zato što je održana u četvrtak, 16. listopada, a ne 20., na datum kad je grad stvarno oslobođen. Tog su se datuma odavno odrekli vlastodršci nakon 2000. godine, pa je tako nekadašnja Oktobarska nagrada grada Beograda odavno preseljena u aprilski termin, jer nisu bili (a nisu ni danas) rijetki oni koji su taj datum predstavljali ne kao oslobođenje, već kao okupaciju Beograda.
Ovoga puta vlasti su se dosjetile da taj 'šetajući' dan oslobođenja grada opravdaju činjenicom da je sama operacija, predvođena partizanima, Kočom Popovićem i Pekom Dapčevićem, te uz sudjelovanje sovjetske Crvene armije, počela deset dana prije konačnog oslobođenja. No u govoru predsjednika Srbije Tomislava Nikolića ničeg od toga nije bilo: on je nešto pričao o Prvom svjetskom ratu, o bratstvu i ljubavi vjekovnoj ruskog i srpskog naroda, o velikim srpskim pobjedama i stradanjima, da bi svoj (predugačak) govor završio sa: 'Živjela Srbija!' Zbog svega toga valjalo je čuti lekciju Vladimira Vladimiroviča: u kratkom i efektnom govoru (kao da mu ga je Tito izdiktirao) spomenuo je sve što je trebalo: i partizane, i Narodnooslobodilačku vojsku Jugoslavije, i Sovjetski Savez, i Crvenu armiju, i Ukrajince koji su u priličnom broju izginuli (uz ostale) u operaciji oslobađanja Beograda, i naciste, i antifašizam. Onda je, kisnući na momente i dosađujući se, kako se činilo, odgledao vojnu paradu (reklo bi se da je ta, a ne ona nedavno održana pod zaštitom policije i Žandarmerije, parada ponosa za srpske vlasti), da bi čim je voditelj objavio da je parada završena potrčao sa službene bine ka svom automobilu, ostavljajući Nikolića iza sebe, pa na aerodrom i svojim avionom potom u Italiju, gdje ga je čekala evropska svita na čelu s Angelom Merkel.
Predsjednik Srbije pričao je nešto o Prvom svjetskom ratu, o bratstvu i ljubavi vjekovnoj ruskog i srpskog naroda, o velikim srpskim pobjedama i stradanjima, da bi svoj predugačak govor završio sa: 'Živjela Srbija!'
Cijela ta stvar je odavala dojam potpune snishodljivosti vlasti prema Putinu. Najprije u Predsjedništvu, gdje mu je Nikolić svečano uručio Orden na velikoj ogrlici, kao jedinom dobitniku tog najvišeg državnog priznanja. Putin ga je objesio oko vrata, da bi zahvalio uz opasku da ne zna čime je taj orden zaslužio, pa ga odmah poslije obraćanja novinarima skinuo. Slijedio je sastanak s premijerom Aleksandrom Vučićem, sve uz TV prijenos. Od velikih najava da će s Putinom u Beogradu riješiti mnoga ekonomska pitanja ostalo je tek potpisivanje nekoliko sporazuma o čijem sadržaju javnost ništa ne zna, osim dopune onoga vezanog uz niški centar za izvanredne situacije koji su dvije države ustanovile, a za koji neki tvrde da su izvanredne situacije (prirodne katastrofe, poplave i požari) samo pokriće, jer je Bondstil kod Uroševca na Kosovu tako blizu Nišu…
Snishodljivost krucijalno dokazuje i činjenica da se, prije no što se ustanovilo da Putin može doći samo 16. listopada u Beograd i kad je njegov dolazak konačno potvrđen, nikakva vojna parada nije spominjala. Tako da su sasvim legitimna tumačenja da je parada bila ne u čast oslobođenja Beograda, već u čast ruskog predsjednika. Na stranu to što je vojska Ruske Federacije neusporedivo premoćnija od srpske, vidjelo se to i iz akrobacija koje su izvodili piloti ruske akro-grupe 'Striži' s pet svojih MiG-ova 29, pa teško da su srpski tenkovi i vojnici svojim strojevim korakom impresionirali Putina. Zato su impresionirali jedan dio građana, uglavnom klinaca (tog četvrtka škole u Beogradu nisu radile, kao ni gradski prijevoz u dijelovima grada), koji su se oduševljavali umijećem pilota 'Striži'.
No dio javnosti nije bio nimalo impresioniran. Danima je među najvažnijim temama bilo pitanje kakvu to poruku vlasti u Srbiji šalju Evropi, čijem članstvu deklarativno teže, a to su pitanje postavljali i neki ambasadori i evropski dužnosnici u Beogradu, ali i iz same Evropske unije i to u trenutku kad je EU uvela Rusiji sankcije zbog Ukrajine. Predsjednik Nikolić ponovno je izjavio da Srbija nikakve sankcije braći Rusima neće uvoditi, usprkos nekoliko puta ponovljenim upozorenjima da Srbija, ako želi u EU, mora svoju vanjsku politiku uskladiti s evropskom.
Mimo ljubavi, odanosti i oduševljenja vlasti činjenicom da ih je Putin udostojao posjeta, ostalo je i pitanje koliko sve to košta građane Srbije: ovoga puta to nije, kao u slučaju Parade ponosa, pitao patrijarh Srpske pravoslavne crkve Irinej, ali jest dio javnosti. Cijena paradiranja još se ne zna, ali se zna da je na dnevnom redu Vlade Srbije baš ovih dana rebalans budžeta, nakon čega će i rezanje plaća u javnom sektoru i mirovina doći na red. Pitanje je koliko je tu mjeru već unaprijed pojela vojna parada priređena za najdražeg baćušku Putina.
Samo koji dan nakon parade, ministar za rad, zapošljavanje i socijalnu politiku Aleksandar Vulin proslavio se izjavom da neće samo plaće i mirovine biti srezane, već će se revidirati i socijalna pomoć, jer svatko tko je radno sposoban mora raditi, a onima koji odbiju zaduženje koje im odredi centar za socijalni rad, pomoć će najprije biti umanjena, a ako odbiju po drugi put, bit će ukinuta. Zaduženja će određivati nadležni centri u suradnji s lokalnim samoupravama, o čemu će Vulinovo ministarstvo donijeti odgovarajuće pravilnike… Nakon parade i Putina slijedi Arbeit macht frei. Do pobjede.
