Nakon što u utorak, prvoga dana novih, post-referendumskih pregovora nije došlo do pomaka, predstavnici eurozone dali su Grčkoj zadnju priliku da na stol stavi nove prijedloge koji bi doveli do sporazuma s vjerovnicima. U nedjelju je sazvan summit čelnika svih EU zemalja, kojeg je predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk nazvao ‘najvažnijim trenutkom u povijesti eurozone’. Ako ne dođe do sporazuma, to će vjerojatno značiti istupanje Grčke iz eurozone, pogotovo u slučaju da ova zemlja propusti isplatiti kredit od 3.5 milijardi eura Europskoj središnjoj banci, koji joj na naplatu dolazi 20. srpnja. ECB će u tom slučaju proglasiti Grčku nelikvidnom (bankrotiranom), zbog čega će doći do zaustavljanja dotoka hitnih kredita za održavanje likvidnosti (ELA) koji zatvorene grčke banke trenutno drže na životu, jer bi im državne obveznice kao polog postale bezvrijedne.
Poslije razgovora koji su vođeni u utorak, predstavnici najmoćnijih država eurozone obznanili su kako Grčka nije predložila ništa, premda su iz vlade ove države to demantirali, ističući kako prijedlozi postoje, ali ih zasad predstavnici euro grupe ne prihvaćaju.
Do trenutka kada su Grci početkom srpnja propustili isplatiti dug MMF-u, predstavnici Troike među ostalim su tražili rebalans proračuna koji bi osigurao suficit proračuna od 1 posto te ciljane suficite za 2016., 2017. i 2018. godinu od 2, 3 i 3.5 posto, povećanje prihoda uvođenjem jedinstvene porezne stope od 23 posto koja bi obuhvatila i restorane, te međustopu PDV-a od 13 posto za osnovne prehrambene proizvode, energiju, hotele i vodu, odnosno međustope od 6 posto na lijekove, knjige i kazališta. Također, Grčka je trebala provesti reformu mirovinskog sustava kojom bi se otežao rani odlazak u mirovine i postigle uštede od 0.5 posto BDP-a u 2015. i 1 posto BDP-a u 2016. godini, kao i reformu plaća u javnom sektoru.
Iako je navodno Cipras sada spreman prihvatiti puno više zahtjeva kreditora nego što je to tvrdio prije referenduma, od predstavnika Troike i političkih dužnosnika njemačke vlade i dalje se, najčešće putem Twittera, odašilju poruke da se Grčka ‘treba uozbiljiti’.
Istom se ‘logikom’ rukovode europski i svjetski mainstream mediji liberalne i konzervativne provenijencije, uključujući i, dakako, one što posluju u Hrvatskoj, koji od trenutka objave referendumskih rezultata, nerijetko huškački strastveno, ističu kako je isti bio besmislen, te je dodatno pogoršao situaciju za grčku stranu, da ne spominjemo, zajednički im je zaključak, kako je Cipras obmanjivao birače.
U analizama se, međutim, propušta spomenuti i slabo publicirana ocjena samih vjerovnika, prvenstveno MMF-a, kako je nužan oprost dijela grčkih dugova i hitna injekcija 60 milijardi eura kroz sljedećih nekoliko godina, uz prolongiranje isplate dijela dugova, bez čega je, zaključili su, oporavak grčke ekonomije doslovno nemoguć. Teza MMF-ovih analitičara koji su sastavili ovo preliminarno izvješće o (ne)održivosti grčkoga duga gotovo je identična pregovaračkoj poziciji grčke vlade, ali su iz Troike neslužbeno poručili kako zasad otpis dugova neće biti dio njihovih prijedloga. Ta se službeno nepotvrđena mogućnost zasad spominje jedino u huškačkim tabloidima poput Bilda, koji je uoči sastanka u utorak tvrdio da je Merkel spremna Grčkoj ‘oprostiti’ 50 posto dugovanja, pod uvjetom da hitno istupe iz eurozone.
Vodeći svjetski mainstream ekonomisti, predvođeni Thomasom Pikettyjem, odaslali su otvoreno pismo Angeli Merkel, tražeći oprost dijela grčkih dugova. Uz napomenu kako je tijekom 1950-ih Europa ustanovljena na oprostu bivših dugova, posebno njemačkih, što je predstavljalo ogroman doprinos post-ratnom ekonomskoj razvoju i miru, Piketty i drugi ekonomisti su istaknuli kako je humanitarni efekt dosadašnjih mjera štednje bio ogroman. ‘Među ostalim, 40 posto djece sada živi u siromaštvu, smrtnost novorođenčadi strelovito raste, a nezaposlenost mladih blizu je 50 posto. Korupcija, izbjegavanje poreza i mutno računovodstvo od strane prijašnjih grčkih vlasti pomogli su u stvaranju problema duga. Grčka je pristala na većinu zahtjeva njemačke kancelarke Angele Merkel za mjerama štednje - srezali su plaće, javnu potrošnju, smanjili su mirovine, privatizirali i deregulirali te povećali poreze. Ali u zadnjim godinama niz tzv. programa prilagodbe nametnutih Grčkoj i sličnim državama samo su stvorili veliku depresiju kakva u Europi nije viđena od razdoblja između 1929. i 1933. godine. Lijek koji su propisali njemačko ministarstvo financija i Bruxelles isisao je krv iz pacijenta, a nije izliječio bolest’, poručili su ekonomisti. Ove teze, koje su utemeljene na svim relevantnim istraživanjima i stotinama puta ponovljene zadnjih mjeseci iz krugova ekonomskih stručnjaka keynesijanskog usmjerenja, vjerovnici i političko rukovodstvo EU-a sustavno ignoriraju, mantrično ponavljajući da se dugovi moraju vratiti, uključujući i dakako, profit što proizlazi iz kamata, uz nastavak mjera štednje.
Dok se na stranicama neoliberalnih tiskovina, poput Financial Timesa, zadnjih dana pojavljuju pojedini komentari koji također traže oprost dugova i spas posrnule Grčke, koristeći pritom retoriku takozvanog ‘inkluzivnog kapitalizma’ što iz kružoka najbogatijih pojedinaca i korporacija od izbijanja krize i sve veće nervoze najsiromašnijeg sloja pučanstva promovira filantropiju, analitičari s lijevog spektra ukazuju na ključni strukturalni problem današnje Europske unije - tragikomični deficit demokracije i diktat neoliberalnih politika.
Kolumnist The Guardiana Aditya Chakrabortty istaknuo je kako mjere štednje nisu nepriznata pogreška vjerovnika i Bruxellesa, već gotovo sastavni dio (ekonomskih) politika eurozone.
‘To je ključni uzrok nedostatka demokracije. Spoj mjera štednje i politika institucija čiji članovi nisu direktno odgovorni milijunima građana, poput (‘politički neovisnog’) ECB-a i Europske komisije, koji su ih svojim politikama osiromašili u kriznim godinama’, poručio je Chakrabortty, dodajući kako se to najbolje ilustrira izjavom ‘socijaldemokratskog’ predsjednika Europskog parlamenta Martina Schulza, koji je sugerirao kako bi Troika mogla pregovarati samo s ‘tehnokratskom vladom’ koja nema demokratski legitimitet, zazivajući tako rušenje demokratski odabrane vlade.
Ističući kako je Grčka samo zadnje u nizu poprišta stoljetnih bitki financijskih elita protiv demokracije, publicist George Monbiot konstatirao je kako je ova zemlja možda financijski bankrotirala, ali da su institucije Troike, koju kontroliraju bogati, proglasile potpuni politički bankrot. Osnivački ugovor iz Maastrichta je, prema njegovom mišljenju, izgrađen na smrtonosnoj obmani: uvjerenju da ECB može osigurati jedinu zajedničko upravljanje monetarnom unijom. ‘To je uvjerenje, međutim, izraslo iz ekstremne verzije tržišnog fundamentalizma: ako inflaciju držimo na niskoj razini, smatrali su autori sporazuma, magija tržišta će riješiti sve ostale socijalne i ekonomske probleme, i tako politiku učiniti suvišnom. Ovi trezveni i ozbiljni ljudi u odijelima, koji se sada proglašavaju jedinim odraslim osobama u prostoriji, postali su, ispostavilo se, ludi utopijski fantazisti, predstavnici fanatičnog ekonomskog kulta’, istaknuo je Monbiot.
Politička dimenzija u cjelokupnom pregovaračkom procesu nakratko je bila viđena u srijedu ujutro, kad se Aleksis Cipras obratio Europskom parlamentu. Ustvrdio je kako ne smatra da su za grčku situaciju krivi ‘zli stranci’, te da je Grčka na rubu bankrota jer su njome godinama vladale klijentelističke vlade, jačajući korupciju i spregu između političke i ekonomske moći, uz toleriranje utaje poreza enormnih razmjera. ‘No, u zadnjih pet godina Grčka je pretvorena u laboratorij za politiku štednje i rezova. To se pokazalo kao krivo i neuspješno. Grčki javni dug mora postati održiv’, istaknuo je grčki premijer, dodajući kako velike količine novca koje su im odobrene nisu došle do grčkog naroda, nego do političkih elita i europskih banaka.
Na njega su se obrušili predstavnici pučana i liberala, ističući kako je ‘uništio povjerenje EU-a’, te da, uz to, za razliku od njih, potiče neuspjeh i podjele. Prema prvim izvješćima, predstavnici socijaldemokrata nisu imali neke zapaženije nastupe, ali brojni reprezenti ove političke opcije zadnjih su tjedan dana bili puno grlatiji od svojih kolega po pitanju inzistiranja na mjerama štednje i vraćanja (svih) dugova, intenzitetom koji se nije mijenjao zadnjih nekoliko desetljeća, otkad je izmišljen takozvani ‘Treći put’. Europsku socijaldemokraciju prije toga razdoblja, uz određeno spuštanje kriterija, sada predstavljaju ‘radikali’ poput Aleksisa Ciprasa.
