Uz vijest o imenovanju Blage Markote za novog vršitelja dužnosti ravnatelja Hrvatske radiotelevizije, paradoksalno je prilično neprimjetnom prošla jedna činjenica oglašena po – ni manje ni više – jumbo-plakatima. Možda ste ih uočili: Klasik TV, onaj regionalni program koji emitira isključivo dramsku produkciju zemalja nekadašnje SFRJ, počinje s prikazivanjem HRT-ovih legendarnih serija iz razdoblja bivše države. Riječ je, za početak, o naslovima ‘Kuda idu divlje svinje’, ‘Putovanje u Vučjak’ i ‘Jelenko’. Baš kao da je na prigodnom, sezonskom akcijskom popustu na Prisavlju bio arhivski pretinac sa zoologijskim nazivljem serija, onako tematski – čudno je samo kako je trgovini izmaknuo npr. ‘Mačak pod šljemom’.
Takva obimna rasprodaja najvrednijih resursa HRT-a, znamo li da u njegovu posjedu nema dragocjenije imovine, naime dosad još nije bila realizirana. Drugim riječima, sama naša javna radiotelevizija neće imati ništa bolje za ponuditi u programu, barem što se tiče starijeg materijala, jednom kad Klasik TV odvrti njezinu glavnu baštinu po nekoliko puta. Pritom se u prisavskim kuloarima priča da je za spomenute serije ostvarena sramotno niska cijena, iako će se poslovanje samog arhiva moći podičiti rijetko visokim prihodom, u relativnim iznosima. Ili, da se zadržimo na animalističkim figurama: pojela konja trava.
Od dosadašnjih Markotinih pothvata svakako treba podsjetiti na progon četvero novinara zbog verbalnog delikta. Sanja Mikleušević-Pavić, Maja Sever, Lela Knežević i Robert Zuber dospjeli su na udar tadašnjeg ravnatelja HTV-a koji je time izazvao zgražanje kolega i šire javnosti
No to je ujedno dobar ulaz za nastupnu priču o Markoti, novom v.d. ravnatelju, a dosadašnjem rukovoditelju upravo HRT-ovog arhiva. Njegov karijerni uspon i pripadajuće oscilacije mogu se pratiti još od 1999. godine, kad dolazi u tu kuću kao mladi ekonomist i zapošljava se u odjelu financija. Prema onome što smo čuli od nekih sugovornika s Prisavlja – a razgovarali smo s četvero njih – navodno ga je tamo doveo dugogodišnji šef financija Ivan Škoro, istaknuti član slavonskog HDZ-a. Ovdje treba naglasiti da smo u međuvremenu telefonski zvali i samog Markotu, da mu postavimo neka pitanja, ali se nije odazvao.
Dvije godine nakon dolaska, financijski analitičar Blago Markota ostvaruje san svih početnika u ekonomiji, bivajući unapređen u šefa marketinga. Uskoro dobiva još ovlasti u portfelj, a da nije navršio ni 30 godina, pa dolazi i na čelo Orfeja, diskografskog poduzeća HRT-a. Marketing javne radiotelevizije pritom nije ona tako unosna djelatnost kao što je slučaj s tada netom stasalim, privatnim te komercijalnim televizijama u hrvatskom eteru. Nova TV i RTL žive pretežno od marketinga, dok je HRT-u zakonski limitirano reklamiranje u programu, jer se financira iz obavezne pristojbe gledatelja. Ipak, poslovanje marketinga HRT-a i Orfeja također bilježi visoke iznose, ali se procjene njihove uspješnosti ne kreću sve vrijeme osobito povoljno. Ono što nam pak najviše privlači pažnju jest navod kako su obje pozicije bile izrazito na glasu kao tijela za crpljenje novca. Uz ime Orfeja veže se dan-danas na Prisavlju i jedan skupi specijalizirani kamion, tada nabavljen samo da bi neslavno trunuo na parkiralištu.
Svejedno, kraci koruptivne prisavske hobotnice generalno nikad nisu efikasno osujećeni, sve je ostalo na neslužbenim optužbama i revizorskim indicijama. Ili kad smo već prešli na glavonošce, možda je to bila sipa, životinja s kraćim pipcima, ali s više crnila za potrebe skrivanja. Blago Markota koristi situaciju za delikatno umrežavanje odnosa i utjecaja koji će se u narednim godinama prelijevati kroz razna teško providna i često dubiozna savezništva. Među relevantnijim mu poznanstvima ispostavit će se, pored navedene veze sa Škorom, ona s Mislavom Stipićem, Sinišom Grgićem, Domagojem Burićem, Josipom Popovcem, Marijom Nemčić i još nekim znanim prisavskim imenima.
Imenovanje novog v.d. ravnatelja navodno je verificirao lično Ivica Relković, glavni Mostov autoritet u sjeni, katolički mistik – ako ta odrednica ne zvuči pretjerano. Završni je pak pečat udario SDP preko Nenada Stazića u saborskom Odboru za medije
Dio mlađih među pobrojanima Markota je zadužio podrškom u imenovanjima, a drugi su podržavali njega. Presjek informacija koje smo dobili od naših neimenovanih sugovornika s HRT-a (tamošnji radnici ne smiju se javno očitovati o svojoj kući bez dopuštenja i prinuđeni su na anonimnost u tom pogledu) upućuje na ranu idilu Markote sa svima njima, sve dok 2008. godine nije iznenađujuće postao ravnatelj HTV-a. Bilo je to za vrijeme dok je ravnatelj čitave kuće, dakle HRT-a, bio Vanja Sutlić. Tada se otvaraju i prve veće, odnosno nadaleko vidljive pukotine u tobožnjoj stručnosti, profesionalnosti i uspješnosti Blage Markote. No kao što vidimo, ni to ga neće omesti u kasnijem pohodu na daljnje visoke prisavske funkcije. O položajima na HRT-u jednostavno ne odlučuju organizacijske ili strukovne ili ljudske kvalitete, nego politikantstvo.
Utoliko se Prisavlje i ne naziva s razlogom Katedrala duha samo zbog duhovnog i duševnog inženjeringa ili zbog novovjeke ideološke i programske sljubljenosti s Crkvom, nego i zbog usporedivih metoda unutarnjeg organiziranja i zaplotnjačke povezanosti s odnarođenom svjetovnom vlasti. No vratimo se Markoti: krajem 2008. godine taj novopečeni ravnatelj i razvikani marketinški ekspert drčno i ambiciozno traži podršku od Programskog vijeća za podizanje cijene oglasa. Vijećnici, uglavnom nestručnjaci, iskazuju na to skepsu, jer tih mjeseci čitaju unaokolo da je svijet upravo pogodila ta neka epohalna kriza i da će marketinške kompanije rezati budžete.
Markota se poziva na bliskost s tim agencijama – notorni je fakat da su neke od njih tada doslovno pustošile HRT – pa izjavljuje zahtjev koji valjda još uvijek odjekuje prisavskim hodnicima: ‘Dopustite nam da budemo hrabri jer znamo o čemu govorimo.’ Pola godine kasnije uprava biva prinuđena na drastični rebalans budžeta zbog 130 milijuna kuna manjka reklamnog prihoda u odnosu na prihvaćenu Markotinu prognozu. Čitavo tržište oglašavanja u Hrvatskoj palo je kroz tih pola godine za 15 posto, a HRT zbog previsokih cijena pada za čak 27 posto. Bilježimo novu izjavu pred Programskim vijećem, ovaj put iz Sutlićevih usta: ‘Bili ste u pravu da su nam planovi malo preoptimistični. Procjena se sudarila s realnošću.’
Vanja Sutlić, dakle, dirljivo je pokušao minimizirati pogrešku ispisanu s devet znamenki, ali beskrupuloznim mlađim kadrovima nije promaknuo trenutak evidentne slabosti. Grgić i Stipić, raniji proteže Hrvatske udruge poslodavaca – krovne utvrde privatnih poduzetnika – nasrću tad prema Sutliću i Markoti. Pritisnuti dvojac uskoro pada, a čak i među njima samima dolazi do izvjesnih nesuglasica, kad Sutlić pokušava doći do daha kroz smjenu Ivana Škore umjesto kojeg imenuje Zorana Mihajlovića. Zavjerenici uspijevaju na Sutlićevu funkciju progurati Josipa Popovca, a na Markotinu dolazi Mislav Stipić.
Od dotadašnjih Markotinih pothvata svakako treba podsjetiti na progon četvero novinara zbog verbalnog delikta, uoči same njegove smjene. Sanja Mikleušević-Pavić, Maja Sever, Lela Knežević i Robert Zuber dospjet će na udar ravnatelja HTV-a koji će time izazvati javno zgražanje vlastitih kolega i šire javnosti; zanimljivo je uočiti kako danas, u još težem stanju (ne)sloboda na HRT-u, ipak više nema takvih manifestacija podrške progonjenima. Naravno, ovdje nije posrijedi apsolutno vrednovanje takvih očitovanja, nego isključivo proporcionalno, s obzirom i na drukčija mjerila prema najvećem javnom mediju.
Povremene demonstracije snage Markota će zatim izvoditi kroz prikrivene difamacije Stipića i njemu bliskog Damira Novinića u ‘Nacionalu’; pojavio se i u čuvenoj aferi sa sms-porukama Ive Pukanića. Ipak, kroz nekoliko godina zateći će se na položaju voditelja arhiva HRT-a, zahvaljujući kadroviranju Gorana Radmana, a nadređena će mu biti Marija Nemčić. Na koncu će dobiti asistenturu na Sveučilištu Sjever u Koprivnici, još jednoj medijskoj ustanovi ogrezloj – makar pri nastajanju – u višestrukim koruptivnim dubiozama. Tamo će čekati svoj tren i dobitnu konstelaciju s dijelom reorganiziranim odnosima, novim paktovima i daljnjim miješanjima već izlizanog špila karata. Od svih veoma sumnjivih njegovih kvalifikacija, Blago Markota će se ipak izdvojiti po jednoj neupitnoj sposobnosti – da se prestroji, da kolaborira s više strana. Iliti, kazano ovdje već usvojenim rječnikom, umiljato janje dvije majke sisa.
Narodna poslovica u žanru basne tako predviđa najmanje dva paralelna resursa za snalažljivije među nama, dok bi se u slučaju Blage Markote moglo već govoriti i o trima. Sjećate se, počeo je s HDZ-om; hrvatska verzija stranke trećeg puta, grupacija Most, pokazala se sljedećom postajom, prema onome što čujemo iz dobro upućenih prisavskih krugova. Imenovanje novog v.d. ravnatelja navodno je verificirao lično Ivica Relković, glavni Mostov autoritet u sjeni, katolički mistik – ako ta odrednica ne zvuči pretjerano. Završni je pak pečat udario SDP preko Nenada Stazića u saborskom Odboru za medije.
Stazić, naime, izrazio je vrlo pozitivno mišljenje o Markoti, čime je imenovanje potonjeg amenovano u totalnoj slozi svih najvećih političkih stranaka. Kuloari, s druge strane, bruje o kumstvu Stazića sa spomenutim Zoranom Mihajlovićem koji navodno nalazi svoj interes u Markotinu usponu, ali to ipak nismo stigli pažljivije istražiti. Primirju oko odluke Odbora za medije, međutim, pridonosi i širi dojam da je izbor Markote ipak bolji od ranijeg vršenja dužnosti Siniše Kovačića ili mogućeg izbora Joze Barišića, najpoznatijeg favorita Mosta.
Skloni smo ipak vjerovati da se pritom radi, nažalost, samo o prividu, o situaciji koja ne mora biti fašistoidno drastična kao što je bio primjer s Kovačićem, ali zato na duže staze može biti još opasnija, dubinsko-politički. Optimizam površnih uvida je krajnje varljiv, pa nas neimenovani sugovornici za početak upozoravaju da pripazimo na Markotine specifične poslovne poteze u javnoj nabavi i sličnom. Tako se ni ovdje startno istaknuti primjer arhiva ne tiče apsolutno njegove odgovornosti, koliko je riječ o simptomu odnosa prema najvećim vrijednostima; zanimljivija ubuduće može biti skora moguća digitalizacija arhivske građe i slični javni poslovi. Držimo na oku životinjsku farmu s Prisavlja, s te je strane tek sad za očekivati sijaset mučnih i poučnih dogodovština.
