Prije nekoliko mjeseci bili su lokalni izbori. Kako ste se snašli s novim ljudima na vlasti?
Na ovim lokalnim izborima izabrani su ljudi u koje vjerujemo. Do sada nije bilo kontakata našeg vijeća sa županom ili gradskog sa gradonačelnikom Splita, ali vjerujemo da će se suradnja nastaviti. Ne mogu se požaliti da dosadašnje vlasti nisu rješavale naše probleme; barem su se trudile, a puno toga i riješile. Zato ne vjerujem da će sada biti drugačije nego do sada, jer za to nema razloga.
Nedavno ste bili na potpisivanju sporazuma o kapitalnim ulaganjima u prostorije za rad srpske zajednice. Koliko ta ulaganja mogu pomoći njenom održavanju ili jačanju?
Ako nemaš mjesta gdje se ljudi mogu sastajati, koliko god bili dobre volje i ideja, aktivnosti neće biti. Aktivnosti ima kad imate prostor, ali da to ne bude, na primjer, danas u Imotskom, a sutra u Podbablju. Svakoj općini ili gradu treba mjesto gdje ljudi mogu doći i skupljati se. Zato su kapitalna ulaganja, u okviru kojih smo dobili sredstva za izgradnju doma u Imotskom, jako važna. Uskoro sa svojim zamjenikom Dušanom Stojancem namjeravam otići u Imotski, snimiti što je do sada urađeno i kako da utrošimo sredstva koja smo dobili, pa da se u tom domu počne skupljati tamošnja mladost, ali i drugi stanovnici tog kraja. U Splitu prostorije imaju gradsko i županijsko viječe, kao i pododbor Prosvjete. I u drugim sredinama oko toga nema problema zbog dobre suradnje s lokalnim vlastima, kao na primjer u Sinju.
Koliko se vijeća javljaju na konkurse koje raspisuje Kancelarija za Srbe u regionu i dijasporu Vlade Srbije u cilju dobivanja sredstava?
Mi se javljamo na natječaje i čekamo odgovor. Svaki put nam nešto daju, ne puno, ali zahvalni smo im jer su nam sredstva potrebna za naše aktivnosti.
Kakve će biti aktivnosti Vašeg vijeća u narednim mjesecima?
Imamo u planu ići na Preobraženje u manastir Krka, a za Veliku Gospojinu u manastir Krupa, kao i odati počast žrtvama oluje u Varivodama i Gošićima. Nama je bitna slava vijeća Mala gospojina kad ćemo predstaviti knjigu ‘Srbi u Cetinskoj krajini’ koja ima nekih 500 do 600 stranica. Knjiga sadrži vrlo mnogo dokumentacije s obiljem izvora. Imamo u planu da te dokumente, koje je samoinicijativno u zadnjih 40 godina skupljao Boško Simić i skupio 10.000 stranica, predamo u Arhiv Srba SNV-a. Arhiv za sada nema ništa o Dalmaciji i to što je taj čovjek skupio - zlata vrijedi. U tome se slaže i autor knjige Filip Škiljan. Ta knjiga će izaći sada, a već se radi na knjizi ‘Srbi u Imotskoj krajini’. Prije dvije godine izdali smo knjigu ‘Dalmacija u Prvom svjetskom ratu’, a u planu je i knjiga o Srbima u Dalmatinskoj zagori koja će obuhvatiti Kaštela, Trogir i sva područja preko planine Kozjak gdje su živjeli ili žive Srbi.
Koliko manjinska vijeća mogu računati na sudjelovanje mladih u svom radu?
Pokušavamo privući mladost i nadamo se da za pet - šest godina prosjek godina članova vijeća neće biti preko 60, nego oko 40 do 45 godina. Naravno, očekujemo više mlađih ljudi u svim aktivnostima zajednice.
Kako Srbi u Vašoj županiji doživljavaju Oluju?
Na dan Oluje imali smo okupljanje kako bismo se podsjetili ne događaje. Istina, netko je to jutro na vanjskim vratima našeg prostora promijenio bravu, pa smo se okupili u hodniku i podsjetili na ono što de desilo prije 22 godine. Nije nam drago da su pojedinci i danas loše nastrojeni prema Srbima iako mi koji tu živimo ni za što nismo krivi, a nisu krivi bili ni civili koji su ubijani za vrijeme i nakon Oluje. Tražimo da se zločini nad njima i drugim srpskim žrtvama u ratu procesuiraju, ali tražimo i da se procesuiraju oni Srbi koji su počinili zločine nad Hrvatima. Ni jedan zločin se ne može kriti; i da mi je rođeni brat počinio zločin, rekao bih mu da treba odgovarati za ono što je napravio. Nema mira dok Srbi ne identificiraju svoje zločince i Hrvati svoje. Kriminalci ubijaju i kad znaju da će odgovarati, a zamislite kad im se pruži prilika da mogu ubijati, a neće biti kažnjeni. Zato treba odgovarati svatko tko je napravio zločine, bez obzira nad kim.
