Kakvi problemi muče sisačku srpsku zajednicu?
Mislim da je ovdje najveći problem osoba srpske nacionalnosti nezaposlenost, ali to se ujedno odnosi na većinski narod i na sve ostale manjine, tako da nitko nije ni u posebno dobrom ni u posebno lošem položaju. Posla nema, pa mladi masovno odlaze te i mi u Prosvjeti to doživljavamo tako da nam je članstvo uglavnom starije dobi, odnosno čine ga umirovljenici i umirovljenice.
Što je s aktivnostima VSNM-a i ostalih organizacija zajednice?
Prosvjeta jako dobro surađuje s gradskim VSNM-om, čiji sam također član. Zapravo, sve su naše organizacije i institucije, uključujući SDSS i SPC, u odličnim odnosima i normalno surađuju. Prosvjetin sisački pododbor 18. oktobra obilježava 25 godina postojanja - uz nekoliko prekida. Posljednje smo desetljeće, posebno protekle dvije godine, iznimno aktivni, pa smo uz ostalo osnovali literarnu i dramsku sekciju, a folklornoj i pjevačkoj pridodali muške i ženske ‘selekcije’. Otkako sam na čelu pododbora, nastojimo kroz folklor čuvati i njegovati običaje naših starih Banijaca, Kordunaša, Ličana i Slavonaca. Kao svake godine, i ove ćemo organizirati ‘Večer u ugodnom društvu’ te u sklopu nje ugostiti KUD-ove i ansamble svih nacionalnih manjina ove županije, a možda i sekcije ostalih svih Prosvjetinih pododbora. To je prilika da svi pokažu svoje umijeća i tradicije svoje zajednice, a podjednako nam je važno družiti se, dogovarati, razmjenjivati mišljenja i iskustva.
Kako se gradske vlasti odnose prema vašim akcijama?
Odlično, s te strane nije nikad bilo otpora i obeshrabrivanja. Vijeće odavno ima svoj prostor, a ove ga je godine našla i Prosvjeta. Lokalna nam je vlast uvijek izlazila ususret i nastojala poboljšati uvjete za rad. S gradonačelnicom Kristinom Ikić Baniček, njezinim zamjenikom i drugima koji upravljaju Siskom imamo dobru suradnju.
Koliko sisački pododbor surađuje s drugim Prosvjetinim ograncima na Baniji, odnosno u Županiji i šire?
Sa Zagrebom smo povezani toliko da nećemo napraviti nijedan korak bez prethodnog savjetovanja s generalnim sekretarom Prosvjete Slobodanom Živkovićem, a s ostalim pododborima u Županiji nismo mogli imati bolje odnose, odnosno regionalna koordinacija ogranaka bi svakako trebala bolja. Smatram da bismo u tom dijelu trebali izabrati novo, aktivnije rukovodstvo koje bi u većoj mjeri stremilo boljoj i tješnjoj suradnji od dosadašnje.
U kolikoj je mjeri sisačkoj srpskoj zajednici važno očuvanje antifašističkih stečevina, među koje spada komemoracija žrtvama ustaškoga dječjeg logora u Sisku?
Nekima u gradu, a dobro se zna tko su ti, ne sviđa se nikakva priča o tome što se u tom logoru zbivalo za Drugoga svjetskog rata, ali puno građana podržava komemoraciju, pa se ona godinama održava bez incidenata i problema. Nadležne službe odrađuju svoj posao, a nas samo traže da kažemo što nam treba. S tim u vezi, moram reći da su ovdje bile rasprodane sve ulaznice za film o Dani Budisavljević, pa će se to djelo zasigurno morati ponovno prikazati. Sve je to dokaz da u našoj zajednici i među velikim dijelom većinskog naroda postoji puno zanimanja i sluha da se vidi što se to zbivalo u sisačkom logoru između 1941. i 1945. i tko je zapravo nastojao da žrtava među najmlađima bude što manje.
Kakvi su u Sisku međunacionalni odnosi? Jesu li se napadi na predstavnike srpske zajednice prelili u vašu sredinu?
Mi ovdje do danas osjećamo posljedice 1990-ih, neki put više a neki put s manje nacionalnih naboja; to ovisi o općenitim životnim prilikama, ali i manifestacijama koje priređujemo. Ne mogu ipak reći da Sisak u tom smislu odskače previše od ostatka Hrvatske – što se samoga grada tiče, stanje je uglavnom mirno. Ni Prosvjetin ogranak, čiji sam predsjednik, nema problema s ekstremizmima. Naprotiv, dobro surađujemo s brojnim hrvatskim KUD-ovima i imamo dosta ideja koje planiramo ostvariti ove i sljedeće godine.
