Novosti

Kronika

Mилoрaд Вукaнoвић Дубрoвaчки фeнoмeн

Прeдсjeдник ВСНM-a Дубрoвникa и дубрoвaчкo-нeрeтвaнскe жупaниje: Припaдници српскe нaциoнaлнe мaњинe oвдje сe углaвнoм oсjeћajу Дубрoвчaнимa, у прaвoм смислу риjeчи

Ij0cb6q2387tdgxia583num30a1

Milorad Vukanović

Kakav je položaj pripadnika srpske nacionalne manjine u Dubrovniku i županiji?

Položaj se popravlja iz dana u dan i situacija je sve bolja. U odnosu na druge krajeve u Hrvatskoj gdje Srbi žive, ovdje bilježimo jedan zanimljiv fenomen. Naime, pripadnici srpske nacionalne manjine ovdje se uglavnom osjećaju Dubrovčanima, u pravom smislu riječi osjećaju se ravnopravnim građanima Hrvatske i ni u kom slučaju srpsko pitanje se ovdje posebno ne naglašava. Na to svakako ima utjecaja povijest Dubrovnika, grada u kojemu su se Hrvati, Srbi, ali i pripadnici drugih nacionalnosti, kroz stoljeća, ovdje jednostavno izjašnjavali, ali i osjećali, kao Dubrovčani.

Znači li to da su Srbi u ovom gradu povremeno zauzimali i visoka mjesta u upravi, trgovini i politici Dubrovnika?

Za to postoje brojni primjeri. Recimo, od 1890. do 1899. godine, zajedno sa autonomnim Talijanima, Srbi su u gradu imali svoju vlast. Zanimljivo je, a nadasve značajno, da je bio veliki broj Srba katolika. Kada se to danas spomene, onaj tko ne poznaje povijest, odmah zaključi da je riječ o Srbima koji su prihvatili katoličku vjeroispovijest kako bi se bolje prilagodili okolnostima. To nije točno. Riječ je zapravo o stanovništvu romanskog porijekla, koje je ostalo pri katoličkoj vjeri, ali se, prilikom formiranja nacija u 18. stoljeću, izjasnilo kao Srbi. Nikada nisu prihvaćali da nacija bude određena vjerom, odnosno vjeroispoviješću.

Zakoračimo u bližu prošlost. Da li je, kao u mnogim drugim krajevima Hrvatske, posljednjih dana Domovinskog rata i u Dubrovniku zabilježen egzodus Srba?

U slučaju Dubrovnika o tome je teško izlaziti s brojkama. Većina srba u Dubrovniku, za vrijeme Jugoslavije, ovdje su se izjašnjavali kao Jugoslaveni. Prema popisu stanovništva iz 1991. godine u gradu Dubrovniku je bilo oko 5000 Srba. U kolovozu 1995. Mnogi su otišli iz Dubrovnika i prodali svoje kuće, stanove i zemlju. Ostao je problem onih koji su otišli iz grada, nisu prodali svoje nekretnine, a nisu se niti vratili. Iza njih su ostali brojni neriješeni imovinsko pravni problemi. Kad je riječ o stanovima, mnogi su ipak uspjeli zadržati svoja stanarska prava, ali se nisu vratili. Prazni stanovi, smješteni uglavnom u gradu, koji su danas pravo bogatstvo, dani su drugima na korištenje. Većina novih stanara uspjela je stanove otkupiti po minimalnim iznosima, a eventualnim povratnicima osiguravaju se stanovi na drugim lokacijama, s čime oni nikako nisu zadovoljni i osjećaju se oštećenima.

Ako govorimo o povratku na područje Dubrovačko-neretvanske županije, da li je on praktično završen ili još traje?

Prema mojim podacima, mali broj Srba se vratio u Dubrovnik i okolna mjesta, a kako vrijeme prolazi, povratak je sve neizvjesniji. Naime, najveći je problem doći do bilo kakvog posla. Još se nekako može živjeti u obnovljenim ili polu-obnovljenim kućama, ali ako povratnik nema posao, osuđen je na siromaštvo i mučno preživljavanje. Zbog toga se bračni parovi s djecom ne upuštaju u takvu avanturu. Još jedna činjenica ne ide u prilog povratku. Ima dosta miniranog zemljišta, posebno u Župi Dubrovačkoj. Kada se JNA 1992. povukla s tog područja, desetine kuća, ali i mnoga zemljišta su minirani. Mine tamo stoje još i dan danas, pa tko bi se vratio tamo živjeti? Osim toga, iako to nije pravilo, oni koji su se vratili, često nailaze na brojne administrativne bespotrebne i besmislene prepreke. Na primjer, kad neka starica iz udaljenog sela dođe u neku nadležnu instituciju, odmah joj zatraže OIB, o čemu ona nema pojma, a nitko neće da se potrudi i da joj pomogne. Neki dan sam se išao interesirati, na njenu molbu, za jednu našu sugrađanku, koja se želi vratiti, a kuća joj je uzurpirana. Trebao sam samo informaciju što joj je činiti. Za najobičniju informaciju tražili su da pokažem punomoć, iako znaju da sam predsjednik Vijeća srpske nacionalne manjine. Eto, takve sitne besmislice otežavaju ionako težak i sve teži povratak.

Kronika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više