U znak sjećanja na srpske civile s područja Šibensko-kninske županije, koji su ubijeni nakon akcije Oluja, u organizaciji Srpskog narodnog vijeća i Općine Kistanje danas su u Varivodama i Gošiću održani komemorativni skupovi.
Nakon održanog parastosa i polaganja vijenaca, čemu su uz porodice žrtva, predstavnike lokalnih vlasti i Ambasade Republike Srbije u Hrvatskoj prisustvovali Domagoj Juričić, Vito TuRšić i Mate Radeljić, izaslanici predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, te Miodrag Linta, Nebojša Berić i Milan Đurica, poslanici Skupštine Republike Srbije, okupljanima u Varivodama se obratio Dragan Pjevač, predsjednik Koordinacije srpskih udruženja nestalih i poginulih lica sa prostora bivše Jugoslavije.
- Zločini koji su se dogodili ovdje počinjeni su nakon ratnih djelovanja, a potom je učinjeno sve da se počinioci nikada ne pronađu. Nažalost, 20 godina nakon rata žrtve se i dalje dijele na one vrijedne, manje vrijedne i bezvrijedne – kazao je Pjevač, koji je pozdravio izaslanike hrvatske predsjednice i izrazio nadu da je njihovo prisustvo na ovogodišnjoj komemoraciji put ka izgradnji drugačijeg pristupa žrtvama rata.
- U Hrvatskoj još uvijek postoji nedvosmisleno mišljenje tko je bio agresor, a tko žrtva. Rođen sam u Čitluku, odnosno Medačkom džepu, gdje je ubijeno 36 civila, od čega 17 žena, a među njima je bila i moja majka. Osamnaest dana nakon ubojstva moj brat je pronašao njeno prostrijeljeno tijelo razbijene glave i s otkinuta tri prsta. Iz svog iskustva mogu reći da pravda za srpske žrtve još uvijek ne stanuje u Hrvatskoj. Mi, porodice ubijenih pokrenuli smo prije mnogo godina postupke za nadoknadu štete, za što nam je na kraju ispostavljen veliki račun, odnosno trošak parničnog postupka – kazao je Pjevač i dodao da nitko nema pravo na mržnju i osvetu u ime žrtava.
- Spirala zla mora da se zaustavi. Na redu je oprost. Osobno nikad ne bio u koži zločinca, uvijek bih radije odabrao kožu žrtve. S ovoga mjesta u ime svih srpskih žrtava upućujem suosjećanje ostalim žrtvama koje su stradale u Hrvatskoj. Isto tako se nadam da će uskoro doći dan kada će Hrvatska suosjećati sa žrtvama Varivoda i drugih mjesta - zaključio je Pjevač.
Okupljanima se obratio i Milorad Pupovac, predsjednik Srpskog narodnog vijeća.
- Prošlo je 20 godina otkako su u Varivodama na današnji dan ubijeni oni koji su živjeli u vjeri da nikome nisu počinili ništa nažao, a pogotovo da nikad ni na koga iz zvjerske ili etničke mržnje nisu podigli ruku. Ostali su vjerujući da mogu živjeti u miru, da mogu živjeti na svojemu, u svojoj zemlji kao što su živjeli svoj cijeli vijek i kao što su njihovi preci stoljećima živjeli u ovom i u okolnim mjestima. Oni koji su imali obavezu da im zaštite živote, osiguraju mir u njihovim domovima i selima, to nisu uradili. Mještani Varivoda kao i mještani drugih sela s kninskog područja nisu imali pravo na mir i život. Kao što njima nije osigurano pravo na život, tako do današnjeg dana za veliku većinu počinitelja zločina nije osigurana adekvatna kazna. Netko očito smatra da je bilo u redu da su ti zločini počinjeni te da nije u redu da oni kao ljaga padnu na lice države. Ako država smatra da će svoje lice obraniti tako što će kažnjavati one koji su počinili zločin prema pripadnicima hrvatskog naroda, a iz redova su srpskog naroda, a neće kažnjavati one koji su počinili zločin prema pripadnicima srpskog naroda iz redova hrvatskog naroda u ime države, noseći njene oznake i oružje koje je ta ista država osigurala, kako se onda može osigurati pravda i uspostaviti ravnopravnost i pomirenje među ljudima – upitao je Pupovac te podsjetio da je država različitim postupcima izbjeglima onemogućavala povratak na ovo područje.
- Ništa od toga ne smije biti razlog za ružnu riječ i mržnju u srcima jer smo iskusili kako je to kada bezumnici iz redova srpskog naroda to iskoriste da bi se činili zločini nad našim susjedima Hrvatima, a tih je zločina, kao što znamo, bilo u pljački, ubojstvima i progonstvu. Ako to dopustimo, onda nismo dostojni ovakvog okupljanja. Ako se tome othrvamo, onda ćemo biti dostojni žrtava i s pravom ćemo moći reći da smo mi ti koji ne širimo mržnju te istinski poštujemo drugog čovjeka – istaknuo je predsjednik SNV-a.
Podsjetimo, gotovo dva mjeseca nakon Oluje, 28. septembra 1995., ubijeno je devet mještana Varivoda. Ubijeni su hicima iz neposredne blizine na svojim kućnim pragovima. U selu se nisu odvijale nikakve vojne aktivnosti niti je u njemu pronađeno oružje.
Mjesec dana ranije, odnosno, 27. augusta 1995., u susjednom Gošiću ubijeno je osam starijih osoba. Svi ubijeni su bili civili, a u selu ni ranije niti u vrijeme ubojstava nije bilo nikakvih ratnih aktivnosti.
- Mještani Gošića ubijeni su zato što su htjeli umrijeti u svojim kućama. I umrli su. To im pravo nitko nije oduzeo. Ni izbjeglištvo, ni vojska niti bilo tko treći, ali oduzeli su im pravo da požive, da na miru izdahnu, možda za godinu dana, možda za dvije jer je svatko od njih bio u takvoj dobi da im nije ostalo mnogo od života. Ali što je njima manje ostalo od života, to je više ostalo na dušama onih koji su odlučili da im te posljednje dane i godine oduzmu, onih koji nisu skinuli uniforme i odložili oružje nakon završetka rata i koji su nastavili ratovati ubijajući, paleći i pustošeći. S obzirom na to kako se država odnosi prema ovome zločinu i na to kako se vlasti odnose prema ubojstvu ovih civila, očito je da do današnjega dana netko na drugačiji način vodi rat dokazujući da je bilo moguće ubijati nedužne, stare i nemoćne ljude – kazao je Pupovac na komemoraciji u Gošiću.
- Okupili smo se da opomenemo sve one kojima je opomena potrebna i da kažemo da pravi mir nastupa onda kada se po ulicama prestane hodati i slati političke poruke u uniformama. Mir nastupa kada se kazni one koji su počinili zločine, a žrtvama oda pošta od strane države i njenih predstavnika i kada se na ovom mjestu kaže osuđujemo i sudit ćemo. No, mi još uvijek nismo čuli riječi koje iskazuju žaljenje zbog gotovo 700 ubijenih s područja Knina, Benkovca, Gračaca, Korenice i Lapca. Nismo čuli ni jednu riječ žaljenja zbog toga što je oko 50 posto stambenih objekata uništeno u prvih nekoliko mjeseci rata, potom i sve do 1997. godine, čemu sam osobno svjedočio. Trebamo čuti i osudu onih koji su smatrali da je normalno da se ljudi ne mogu vraćati u ova sela i to zato da bi smo mogli stvoriti pretpostavke da za nadolazeće generacije i međusobne odnose između Hrvatske i Srbije ne ostane sjeme mržnje koje se svako malo može probuditi i izrasti u poruke mržnje i spremnost na nasilje. Sve dok se bude vodila kampanja da su ovi zločini bili incidenti, a ne sistemski pristup onima koji su ostali i poruka onima koji su se trebali vratiti, sve dotle će biti potrebno da upozoravamo na ove činjenice – zaključio je Pupovac.
