>

novosti logo

Intervjui Intervjui
Piše Mirna Jasić

Mirjana Kučer: Abortus na tržištu

Aktivistkinja Ženske mreže Hrvatske: ‘Komunistički režim’ je floskula i opravdanje za nametanje konzervativnih i diskriminirajućih stavova koje Ante Ćorušić javno zagovara. On istovremeno nije za potpunu zabranu pobačaja, što ne iznenađuje, jer je pobačaj usluga dostupna na tržištu. Ima svoju cijenu i izvor je zarade, ali i korupcije, mita i kriminala

Zašto je Ženska mreža Hrvatske prosvjedovala pred Ustavnim sudom?

Predale smo pismo sucima Ustavnog suda kojim upozoravamo da bi ukidanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece bilo kršenje ženskih prava, prije svega seksualnih i reproduktivnih. Takva eventualna odluka, a najavljeno je da će biti donesena prije isteka mandata polovice sutkinja i sudaca Ustavnog suda, bila bi u suprotnosti s međunarodnim dokumentima koji Hrvatsku obvezuju. Zabrinjavaju nas sve glasniji zahtjevi protiv prava žena da slobodno odlučuju o svom tijelu, protiv prava žena i muškaraca da slobodno odlučuju o rađanju djece i sve glasnije najave o ukidanju zakona kojim je to pravo zagarantirano. Zabrinute smo najavom ukidanja stečenih prava i povratkom unatrag velikim koracima. Ustavni sud nema potrebe raspravljati o ustavnosti Zakona koji garantira ženama pravo na slobodno odlučivanje o svom tijelu.

Zašto je Ustavni sud nakon 24 godine odgađanja rasprave o ustavnosti prava na pobačaj, što je 1991. zatražio Hrvatski pokret za život i obitelj, tek sada krenuo s raspravom o njemu?

Nažalost, Ustavni sud je u posljednje vrijeme nekoliko puta odigrao ulogu političkog arbitra i korektora političke vlasti. Time se dovodi u pitanje njegova uloga u pravosudnom sustavu. Posezanje za odlučivanjem o ovom zahtjevu, podnesenom 1991. godine, a nakon što je istekao zakonom predviđeni rok od godinu dana za raspravu o predmetu, dešava se u vrijeme kad u Hrvatskoj neviđenim intenzitetom, jača pro-life pokret, usmjeren protiv prava na prekid trudnoće i na katolički fundamentalizam. Istodobno, na političkoj sceni jača desni konzervativizam, koji se sakriva iza stručnosti i navodno prezire ideologije. Zato se teško oteti dojmu da ovakve najave Ustavnog suda ne idu u prilog takvim političkim strujanjima.

Kako komentirate izjavu Ante Ćorušića da ‘moderna hrvatska država ne može biti rob zakona donesenog za vrijeme komunističkog režima’?

Religija i tradicija ne mogu biti opravdanje za kršenje prava žena. ‘Komunistički režim’ je floskula i opravdanje za nametanje neprihvatljivih, konzervativnih i diskriminirajućih stavova koje Ćorušić javno zagovara i u praksi primjenjuje. On istovremeno nije za potpunu zabranu pobačaja, što ne iznenađuje, jer je pobačaj usluga dostupna na tržištu. Ima svoju cijenu i izvor je zarade, ali i korupcije, mita i kriminala.

Je li ovaj prijedlog pokrenut zbog jačanja desnice u Hrvatskoj?

Pravo na slobodno odlučivanje o rađanju djece, odnosno o planiranju obitelji ili prekidu trudnoće zapravo je zakonom omogućeno od početka pedesetih godina prošlog stoljeća. Desnica koja zagovara rigidne katoličke, tradicionalne i nacionalističke vrijednosti radi to vrlo mudro. Koristi fraze tipa: ‘Obitelj je sveta’, ‘Pobačaj je ubojstvo’, i u novije vrijeme, ‘reforme’ i ‘vlada stručnjaka’, a o svjetonazoru će poslije. Kao da svjetonazor nije ono što politički okuplja i drži desnicu. Također, koristi sve moguće dostupne mehanizme demokracije i civilnog društva u osvajanju političkog i društvenog prostora. Opasnost je već tu i ona je posljedica između ostalog, dugogodišnjeg vjeronauka u školama i oportunizma većine građanki i građana koji prihvaćaju dominirajući svjetonazor i društvene vrijednosti, kao i po državu nepovoljnih ugovora sa Svetom stolicom. Ne treba ići dalje od Europe, tu su Makedonija, Mađarska, Poljska, koje itekako potvrđuju da je dokidanje prava i vraćanje unatrag lako moguće i stvar trenutka.

Što mislite, kakvu će odluku donijeti Ustavni sud?

Nije izvjesno da li će Ustavni sud stvarno o ovome odlučivati. Prisjetimo se da je predmet dodijeljen ustavnom sucu Aldu Raduloviću 2009. godine, prije šest godina, što dodatno podebljava upitnik zašto baš sad rasprava o tom višestruko upitnom zahtjevu. Nitko ne očekuje da će Ustavni sud odlučivati o tome kad započinje život ili zabraniti pravo na pobačaj. No, odluka Ustavnog suda je zapravo irelevantna po prava žena kad znamo da je pobačaj u Hrvatskoj de facto ilegalan te nije jednako dostupan svim ženama, pa time ni siguran. Drastično je, naime, smanjen službeni broj artificijelnih pobačaja, a porastao je broj medicinski uvjetovanih, dok je stopa korištenja kontracepcije na niskoj razini, zbog čega smo na samom začelju u Europskoj uniji. Više od 70 posto ginekologa u javnim zdravstvenim ustanovama poziva se na priziv savjeti u obavljanju zdravstvene njege i zdravstvene zaštite. Priziv savjesti sve je popularniji i među ljekarnicima pa je upitna dostupnost kontracepcijskih sredstava. Većina mladih, pod utjecajem vjerskog odgoja u školama, misli da pravo na prekid trudnoće u Hrvatskoj nije dozvoljeno. Pobačaj je već zbog cijene na tržištu od preko 2.000 kuna mnogim ženama nedostupan. Zabrinjava politička poruka da ženska prava nisu važna, a ona se šalje upravo podizanjem ovog pitanja na ustavnopravnu razinu. Sve što smo postigli u području ravnopravnosti spolova u proteklih 20 godina, od IV svjetske konvencije o pravima žena u Pekingu, sada je dovedeno u pitanje, a to znači ogromni korak unatrag.

Koji su daljnji koraci Ženske mreže Hrvatske?

Mi smo poduzele prve korake u informiranju međunarodne javnosti o prijetnjama pravima žena u Hrvatskoj nakon provedenih parlamentarnih izbora u studenom 2015. godine. Odlučno smo protiv imenovanja onih ministara koji ne poštuju prava žena i zagovaraju njihovo smanjenje ili ukidanje. Pratimo situaciju iz dana u dan. O razvoju političkih događanja vezano za prava žena ovisit će i naše daljnje akcije.

1/1