Rastuća previranja oko Ubera u Hrvatskoj dobila su prošlog vikenda novi impuls: peticiju podrške tom inovativnom i, reklo bi se, kontroverznom taksi-servisu, dakle, pokrenuo je i Forum mladih SDP-a.

Socijaldemokratska omladina prvenstveno je na odgovornost pozvala Vladu RH, a pojedini akcenti proglasa veoma su zanimljivi kao indikator vjerojatne političke budućnosti dotične stranke. Sastavljači peticije vide Uber kao pozitivnu tehnološku promjenu u kontekstu tzv. cirkularne ekonomije, te pojavu koja osigurava brojna radna mjesta za one koji bi inače možda napustili Hrvatsku. Oni nalaze da ta platforma nudi dostupniji prijevoz širokoj masi građana, baš kao i njima – potpisanom stranačkom podmlatku – koji izražavaju eksplicitno zadovoljstvo taksiranjem uberovaca u Hrvatskoj. Samo još kad nas ne bi gnjavili Vlada, klasična taksistička konkurencija i ekonomsko-teorijski dinosauri koji se opiru progresu kako bi sačuvali lagodne stare pozicije u društvu i svojim glavama.

Uber, međutim, nije model za demokratizaciju ekonomskih odnosa, nego upravo njezinu suprotnost – vješto zamaskiranu, doduše – kao što smo to ovdje pisali niz puta u protekle dvije godine. Taj globalni poslovni subjekt, zasnovan na jednostavnoj mobitelskoj aplikaciji u vlasništvu dvojice odlikaša iz američke Silicijske doline, potrošačima zaista omogućuje jeftiniju uslugu. Ali to uspijeva nauštrb sve veće gomile nezaposlenih očajnika čiji rad se cijeni mizerno nisko, i u tome leži tajna Uberove neodoljive konkurentnosti na tržištu. I, dobro, u činjenici zakidanja države, odnosno preostatka društva koje se uvelike održava na porezu, dok rečeni vlasnici aplikacije za povezivanje vozača i putnika sebi – na ime patenta – zadržavaju enormnih između 20 i 25 posto ukupne dobiti.

No vrli novi mladi SDP-a saželi su kompletnu svoju kritiku takvih devijacija u jednoj uzgrednoj opaski, metnutoj u zagrade, a govoreći o Uberovu otvaranju novih radnih mjesta: ‘Iako i tu, naravno, ima prostora za unapređenje radničkih prava.’ Zato je ovo ipak priča o SDP-u, ne o Uberu koji smo ionako dosta opričali, i koji s cirkularnom ekonomijom ima ustvari veze koliko i hrvatski lijevi centar sa zaštitom radništva i socijale. Nažalost, mladunčad ove stranke dosljedna je odrasloj vrhuški, zabrinuta tek nad problemima srednjoklasne populacije koju određuje njezin potrošački interes. Drugim riječima, ni s jednima ni s drugima nećemo se daleko odvesti, ali će nam to vozanje barem ostati vrlo pristupačno, bez obzira na njegovu konačnu društvenu cijenu.