Novosti

Kronika

Motorke i dalje haraju Banijom

Nastavlja se pljačka šumskog bogatstva na povratničkim područjima: Šumokradice vladaju na području oko Starog Sela kraj Topuskog, koje je pod udarom lopova iz susjedne BiH

Voq6vhzuoc4q8s5qrcq88yk1gfx

(foto Pixsell)

Neovlaštena sječa šuma na Baniji i Kordunu, prema svemu sudeći, u potpunosti je izmakla kontroli. Otprije znana pljačka ogrjevnog drveta oko Vrginmosta i u Blatuši, o čemu su Novosti u više navrata pisale, prava je sitnica prema višegodišnjem sustavnom kljaštrenju šuma oko Starog Sela kraj Topuskog, na predjelu Vučjak, Crkvine i Orlova, gdje je riječ o mafijaškom drvnom biznisu koji je poprimio i međunarodni karakter.

Naime, s ovih područja su se javili mještani koji tvrde da već gotovo dvadesetak (!) godina državljani BiH prelaze slabo kontroliranu granicu i u Hrvatskoj nemilice sijeku i odvoze drvo.

U Starom Selu malo tko od mještana spreman je javno reći o čemu se radi, sve će ispričati, ali bez imena i 'ne za novine'. Rijetki su oni kojima toliko dozlogrdilo da su odlučili javno progovoriti. Dragan Ćelap otkrio nam je svoja iskustva.

- Pljačka šuma na ovom području, tik uz granicu s BiH započela je odmah iza Oluje i za sve ovo vrijeme, ne da se smanjila, već je višestruko povećana i traje dan danas. Prije desetak godina bio sam općinski vijećnik u Topuskom i postavio sam to pitanje na dnevni red. Tadašnji općinski načelnik obavijestio je o tome policiju. Epilog svega bilo je da su, desetak dana kasnije, moja tri rala šume sasječena do temelja zajedno sa više od 300 velikih hrastova, što sam ja, kao i mnogi mještani, protumačio kao svojevrsnu poruku. Eto, zbog toga se o tome ljudi boje govoriti. Poslije toga odmah sam pozvao policiju, ali su mi rekli da je tamo minski sumnjivo područje, pa ne mogu ništa. Do dan danas, pojeo vuk magare. Mislim da je priča o minama izmišljena. Pa kako se to na minskom polju sijeku desetine hektara šume, a još niti jedna mina nije eksplodirala? - pita se Ćelap.

Državljani BiH prelaze granicu, u pol bijela dana, već godinama, kljaštre šume, ne birajući, privatne i društvene, za odvoz drveta posluže se i županijskom cestom, vozeći ukradena drva prema graničnom prijelazu i nikom ništa. Bilo je svih ovih godina prijava policiji i intervencija, neki od pljačkaša su i uhvaćeni, no zaprepašćuje činjenica da pljačka traje i dalje, nesmanjenom žestinom. Bivši općinski načelnik Topuskog Nikola Abramović, prisjeća se da je prije šest, sedam godina bilo i pucnjave iz vatrenog oružja usred jedne pljačke. Mještani Starog sela su ogorčeni jer svakodnevno slušaju zvuk motornih pila u svojim šumama, boje se otići na mjesto događaja, a o rezultatima istrage nemaju pojma niti znaju tko će im nadoknaditi štetu. Hrabrosti da nešto kaže ima i Mirko Busić iz Starog Sela.

- Pljačka naših šuma počela je ujesen 1995. Kad sam se vratio iz progonstva, na mjestu gdje mi je nekad bilo oko dva rala dobre šume, zatekao sam ledinu. Sve je sasječeno do zadnje grančice. Eto, tako ja više nemam šume, ali sječe se drugima. Naravno da sam to prijavio policiji, no na tome se sve završilo. Vrlo često, noću i danju, čujem motorne pile kako paraju tišinu. Nije mi jasno kako se drvokradice ne može pohvatati. Pa ne sijeku oni dvije minute, već kljaštrenje traje satima, buka se čuje nadaleko, no nikom ništa. Dokle god ne bude pojačana suradnja s bosanskohercegovačkom policijom, ako je uopće ima, tom zlu se neće stati u kraj. Potrebna je zajednička, sveobuhvatna i pomno razrađena akcija. Možda se na tome i radi, ne znam, ali sječa nije od jučer. Traje već skoro 20 godina. Gdje je kraj ? Interes obiju država mora biti da pohvataju i kazne kradljivce, a nama koji smo oštećeni, netko treba nadoknaditi štetu. Da ne bi bilo zabune, ne sijeku se ovdje samo šume mještana srpske nacionalnosti. Sječe se odreda, i Hrvatima i Srbima. Kradljivci naših šuma ne biraju. U ovih dvadesetak godina zaplijenjeno je jednom zgodom prije pet, šest godina nekoliko starih traktora i konja u akcijama policije, no sve je to jalovo. Poslije toga nije se događalo ništa - kaže Mirko Busić. Posjetili smo još nekolicinu mještana Starog Sela, vjerojatno jedinstvenog u svijetu po tome što nema obitelji čija šuma nije do kraja, ili barem djelomično posječena i pokradena. Tu i tamo su spremni nešto reći, ali bez imena i fotografije.

- Meni je posječeno i odvezeno nekoliko stotina ogromnih starih i zdravih hrastova. Probajte izračunati koliko je to bogatstvo, a ja živim od 800 kuna mirovine. Za novac od hrastova mogao bih kupiti što želim i živjeti kao car, a ne na rubu gladi i neimaštine. Ne vjerujem da će mi itko ikada tu štetu nadoknaditi - jada se jedan sedamdesetogodišnjak. Njegov mlađi susjed kaže kako bi zapravo bilo logično da, kad čuje zvuk motorne pile u svojoj šumi, ode na lice mjesta i vidi što se događa.

- Umjesto toga, ja okrećem glavu, pravim se da ništa ne čujem, a znam da ode djedovina. Bojim se otići tamo, tko zna što mi se može dogoditi - zaplašen je mještanin.

Policija se boji krajinskih rovova

Iz Policijske uprave Sisačko – moslavačke dobili smo pismeni odgovor na naše upite o ilegalnoj sječi šume.

- Obavještavamo Vas da policija kontinuirano provodi sve mjere i radne vezane uz problematiku sječa šume, te postupa po svakoj zaprimljenoj dojavi. Također je ostvarena suradnja s policijom Bosne i Hercegovine koja djeluje sa svog područja na sve oblike kaznenih djela, pa tako i na sječu šuma. Opisana minsko sumnjiva područja obilježena su od Hrvatskog centra za razminiranje Karlovac, još prije 15 godina. Policijska uprava Sisačko – moslavačka u kontaktu je s Hrvatskim Centrom za razminiranje Sisak, te je u tijeku dogovor o razminiranju puteva kroz minsko sumnjivo područje. Za sada nemamo saznanja da je netko samoinicijativno, tj. neovlašteno postavljao ili odmicao table koje označavaju minsko sumnjivo područje. Osim navedenog, u blizini su i takozvani 'rovovi' koje su koristile srpske paravojne formacije, što isto tako predstavlja jednu vrstu opasnosti za policijske službenike. Sve ovo odnosi se na područje Starog Sela - stoji u priopćenju Policijske uprave Sisačko – moslavačke županije.

Kronika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više