Novosti

Kronika

Na kraju Hrvatske kao na kraju svijeta

U Belom Manastiru i Batini obilježena 70. godišnjica Batinske bitke: Vodeći političari u državi, na obljetnicu jedne od najvećih bitaka Drugog svjetskog rata, poslali su drugoligaške izaslanike 

Dana 29. novembra hladne ratne jeseni 1944. godine, na datum koji će kasnije postati najvažniji državni praznik nove Jugoslavije – Dan Republike – završena je velika vojna operacija poznata pod imenom Batinska bitka. Nakon gotovo 20 dana ogorčenih i krvavih borbi, jedinice sovjetske Crvene armije i Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije (NOVJ) forsirale su iz smjera Bačke Dunav kod sela Batine u Baranji, razbile njemačku utvrđenu odbranu na uzvišenju iznad Batine, oslobodile Baranju od fašističke vlasti te stvorile povoljne uslove za nastupanje Crvene armije prema Beču i Budimpešti. Izbijanjem snaga NOVJ na Dravu bili ugroženi bokovi i pozadina njemačkih snaga na Sremskom frontu. Batinska bitka je jedna od najveća bitaka po veličini snaga učesnika, intenzitetu borbi i strateškom značaju u toku čitavog II. svjetskog rata na području Jugoslavije.

Sedamdeset godina kasnije, maglovite i prohladne subote 29. novembra ove godine, Zajednica udruga antifašističkih boraca i antifašista Osječko-baranjske županije (OBŽ) i Grad Beli Manastir organizirali su svečanu akademiju ‘70 godina Batinske bitke i oslobođenja Baranje od fašizma 1944 - 2014’, a pod – kako je objavljeno – ‘visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske prof. dr. sc. Ive Josipovića’, koji usprkos najavama nije došao na obilježavanje.

Kao što je to uobičajeno u sličnim prilikama, dan ranije položeni su vijenci na spomen-obilježja na Partizanskom groblju u Belom Manastiru i u prigradskom naselju Branjinom Vrhu, a neposredno prije svečane akademije na spomenik Crvenoj armiji na belomanastirskom Trgu slobode te na monumentalnom spomeniku Crvenoj armiji ‘Pobjeda’ Antuna Augustinčića, podignutom 1947. godine iznad Batine, na tzv. ‘Krvavoj koti 169’, gdje su vođene najžešće borbe. U podnožju spomenika okupile su se brojne delegacije antifašističkih organizacija iz Hrvatske (Beli Manastir, Osijek, Slatina, Slavonski Brod, Požega, Vukovar i okolina), Srbije (Apatin, Novi Sad, Sombor, Subotica, Šid) i Distrikta Brčko (BiH), delegacije RH, Osječko baranjske županije i Grada Belog Manastira, ruske ambasade te srbijanske ambasade i konzulata u Vukovaru, Društva baranjsko-ruskog prijateljstva iz Belog Manastira, društava hrvatsko-ruskog prijateljstva iz Siska i Zagreba, SDSS-a…

Dok su se delegacije pripremale za polaganje vijenaca, Svetomir Atanacković, predsjednik Pokrajinskog odbora SUBNOR-a Vojvodine i potpredsjednik Republičkog odbora SUBNOR-a Srbije, samo u sakou, iako je pirio hladan vjetar, i s mnoštvom odlikovanja na reverima, održao je okupljenim televizijskim ekipama kratko predavanje o Batinskoj bici, posebno im skrećući pažnju na gotovo nemoguće uslove u kojima su sovjetski borci i partizani forsirali Dunav s nizinske, bačke strane, preko široke, ledene vode, na baranjsku utvrđenu obalu, s koje su ih hiljade neprijateljskih cijevi zasipale gustom vatrom. Pritom je smrt vrebala ne samo od neprijateljskih metaka i granata, nego i od ledene dunavske vode. Crvena armija je imala oko 1300 poginulih, a jedinice NOVJ oko 650, što je ukupno oko 2000 poginulih. Slične gubitke imala je i protivnička strana. Ispod samog Batinskog spomenika sahranjeno je 1297 sovjetskih vojnika.

Na pitanje koliko danas ima preživjelih boraca Batinske bitke, Atanacković je odgovorio da mu je to poznato samo za Vojvodinu, gdje ih ima šezdesetak i svi su u dubokoj starosti. Tek desetak ih je pokretno, ali ni jedan veteran nije došao na ovogodišnje obilježavanje.

Slušajući izlaganje Svetomira Atanackovića i gledajući kroz maglu s uzvisine široki Dunav i bačku obalu te osjećajući hladni vjetar na licima i rukama, slušaoci koji nisu doživjeli ratne strahote sigurno su u sebi osjetili nelagodu i pri pomisli da u miru čamcem po takvom vremenu prelaze Dunav, a kamoli kad te na suprotnoj obavi čekaju utvrđeni neprijateljski vojnici.

Vijenci su položeni u svečanoj atmosferi i u potpunoj tišini, a potom su se svi učesnici, odavši počast poginulima, zaputili u Beli Manastir na svečanu akademiju. A na njoj su se, prigodnim riječima, okupljenima obratili brojni govornici: belomanastirski gradonačelnik Ivan Doboš, prof. Nikola Živković, koji je pročitao historijski osvrt na Batinsku bitku koji je napisao prof. Pero Matić, potom organizator skupa Nikola Opačić, pa potpredsjednik SABA RH Ivan Fumić, predsjednik Skupštine OBŽ Antun Kapraljević, brigadni general Siniša Jurković (izaslanik Ive Josipovića), pa već spomenuti Svetomir Atanacković, potom šef Konzularnog odjela Veleposlanstva Ruske Federacije u Zagrebu Vladimir Poljanin, saborski zastupnik Domagoj Hajduković (izaslanik predsjednika Sabora Josipa Leke), i na koncu pukovnik Ivan Grujić (izaslanik predsjednika Hrvatske vlade Zorana Milanovića). Srpska zajednica bila je zastupljena prisustvom predsjednika SDSS-a Vojislava Stanimirovića i saborskog zastupnika Dragana Crnogorca.

Svi govornici su se u svojim govorima apostrofirali na antifašizam, a neki od njih i na antifašističke osnove Ustava RH. Bilo bi dobro kad bi bar djelomično toliko antifašizma bilo i na našim ulicama, na sportskim stadionima, u predizbornim kampanjama i na ostrašćenim internetskim portalima, forumima i blogovima.

Nakon komemorativnog dijela, uslijedio je kulturno-umjetnički program, u kome su učestvovali HKUD Beli Manastir, SKUD ‘Jovan Lazić’, veteranski Folklorni ansambl Baranje (FAB) ‘Nikola Tesla’, vokalna solistica Aleksandra Vukadinović, recitatorica Aleksandra Dvornić te muzički sastav ‘Triola’. Program je završio kozaračkim kolom na pozornici, u koje su se uhvatili veterani iz FAB-a, koji još uvijek pamte što je nekad značilo to kolo.

Kronika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više