>

novosti logo

Piše Tena Erceg

Ne okreći se, Zinne

Republikanski zastupnik zatražio je da se lokalnim školama zabrani čak i korištenje materijala u kojima se spominju ime ili djelo pokojnog ljevičarskog povjesničara Howarda Zinna. No učenici i nastavnici uzvratili su otporom pa naručili stotine primjeraka ‘Narodne povijesti SAD-a’

Početkom ožujka republikanski zastupnik u zakonodavnom tijelu američke savezne države Arkansas, Kim Hendren, uputio je na glasanje prijedlog zakona kojim traži da se u svim javnim školama u Arkansasu ‘zabrani uključivanje u kurikulum knjiga ili bilo kojih drugih materijala kojima je autor Howard Zinn ili koje su s njim povezane’.

Howard Zinn bio je, kako se to obično kaže, ‘kontroverzni’ američki povjesničar, čija je najpoznatija knjiga ‘Narodna povijest SAD-a’ prodana u milijunima primjeraka otkad je objavljena početkom 1980-ih godina. ‘Socijalist’, ‘anarhist’ i ‘radikal’, Zinn je povijest svoje zemlje opisivao iz perspektive marginaliziranih i potlačenih naroda i društvenih skupina. Kroz usta farmera, radnika, robova i feministkinja razotkrivao je nacionalističku glorifikaciju američke povijesti. Veliku pažnju pridavao je različitim društvenim pokretima koji su se razvijali na tlu Amerike, suprotstavljajući ih elitističkom pogledu na povijest koji se temelji na veličanju osobitih pojedinaca, jer je vjerovao da takav pristup usađuje pasivnost i onemogućava kritičko razmišljanje.

Zinnov rad razotkriva djetinjasto samoslavljenje koje se tako često podmeće kao povijest među američkim političarima, novinarima i akademicima – kaže za ‘Novosti’ američki ekonomist Richard Wolff

Rođen u židovskoj obitelji, Zinn je u mladosti radio kao lučki radnik, u Drugom svjetskom ratu bio je pilot borbenog aviona, a kasnije antiratni aktivist, dok je dobar dio akademske karijere proveo na Sveučilištu Boston, gdje je ratovao i s upravom sveučilišta. Zbog svog pristupa, koji podrazumijeva beskompromisnu analizu svih lokalnih i prekomorskih krvoprolića u režiji američke države, bio je optuživan za ‘revizionizam’ i ‘pristranost’, a tako je ostalo i nakon što je 2010. umro, plivajući u bazenu, u 87. godini života.

Ovo nije prvi (posthumni) pokušaj zabrane korištenja Zinnovih knjiga u školama. Sličnu inicijativu pokrenuo je guverner savezne države Indiana Mitch Daniels 2010. godine, netom nakon što je Zinn umro. Daniels, koji je 2013. postao predsjednik Sveučilišta Purdue, pokrenuo je kampanju za zabranu Zinnovih knjiga neposredno nakon autorove smrti, dopisujući se e-mailom s dužnosnicima za obrazovanje u svojoj državi. U prepisci do koje je došao Associated Press, guverner Daniels naslađivao se autorovom smrću, pišući kako je ‘taj užasni antiamerički akademik napokon umro’. Njegovo djelo nazivao je ‘antičinjeničnim dezinformiranjem’ i tražio da ga se obavijesti koriste li se njegove knjige u školama u Indiani, a ukoliko se koriste, da se to ‘smeće’ odmah diskvalificira i zamijeni ‘korisnijim alternativama’.

Činjenica da je Zinn bio u stanju na takav način raditi i pritom još uvijek pripadati velikom američkom mainstream sveučilištu upravo je ono što je Ameriku činilo velikom – smatra Tvrtko Jakovina

U vrijeme kada se skandal odvijao, tadašnji predsjednik Centra za prvi amandman Ken Paulson AP-u je rekao da ‘nije neobično da guverneri i gradonačelnici denunciraju umjetnost, glazbu i pop-kulturu’, ali i da se on ‘ne može sjetiti nijednog tako otvorenog pokušaja cenzuriranja političkog protivnika’.

Povjesničar Bill Bigelow tada je na portalu Zinn Education Projecta, koji se bavi ‘promoviranjem i podrškom podučavanju narodne povijesti u srednjim školama’, opisao neke primjere koji svjedoče o tome kakva je ustaljena politika podučavanja američke povijesti u školama. Kao učitelj Bigelow je u sklopu popisa literature dobio knjigu ‘Američka odiseja’ u kojoj se, kako je napisao, od tisuću stranica samo dva paragrafa bave američko-meksičkim ratom, zbog kojega je Meksiko ‘ustupio’ Americi polovicu svojeg teritorija. U tom udžbeniku, napisao je Bigelow, ne citira se nijedan protivnik rata ni Meksikanac, kao što se ni u drugim udžbenicima koje proizvode korporacije ‘ne spominju američke vojne intervencije, korijeni ekološke krize ili ekonomske nejednakosti’.

‘Novosti’ su o ovoj temi razgovarale s dvojicom poznavaoca Zinnovog djela, poznatim američkim ekonomistom Richardom Wolffom i Tvrtkom Jakovinom, povjesničarom sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta, koji je napisao predgovor za hrvatsko izdanje ‘Narodne povijesti SAD-a’. Richard Wolff recentni je pokušaj cenzuriranja Zinna objasnio ‘u Americi široko rasprostranjenom i duboko ukorijenjenom tjeskobom od intelektualne, ideološke i političke raznolikosti’.

- Čak i u relativno mirnim vremenima, kada nijedan društveni pokret nije u usponu, mnogi Amerikanci sa strahom reagiraju na uvjerenja koja se razlikuju od njihovih. Howard Zinn bio je ljevičarski radikal čije su slavne povijesti SAD-a reflektirale njegove šire društvene poglede. Njegove zasluge, znanstveni rad i ozbiljnost bili su očigledni svima osim onima koji osjećaju potrebu da uguše različitost interpretacija i mišljenja. Ponekad su ga zbog toga izolirali sveučilišni dužnosnici koji su htjeli udovoljiti političarima čije su karijere počivale na križarskim ratovima protiv ‘loših’ ideja i onih koji takve ideje podučavaju. Zinnov rad razotkriva djetinjasto samoslavljenje koje se tako često podmeće kao povijest među američkim političarima, novinarima i akademicima u jednoj ustrašenoj Americi. A činjenica da je njegov rad kvalitetan, dobro napisan i kod učenika vrlo djelotvoran samo pojačava konzervativnu odlučnost da ga se suzbija - rekao nam je Wolff.

Tvrtko Jakovina smatra da je pokušaj zabrane Zinnovog djela nečuven i pita se hoće li se onda zabraniti i film ‘Good Will Hunting’ u kojemu glumac Matt Damon preporuča ‘Narodnu povijest SAD-a’. Jakovina smatra da je takva vrsta cenzure ‘nespojiva s američkom demokracijom i američkim ustavom, pa stoga nitko ne treba biti zabrinut, osim što pokojni Howard Zinn može biti sretan jer je još jednom napravljena reklama njegovom radu i njemu samom’.

- Radi se o jednom originalnom povjesničaru koji je svojim propitivanjem naprosto bio kontrolna skupina. Howard Zinn nije pisao pohvalno ni o jednom američkom mitu, svaki je postavio naopako i pokušao pokazati koje su njegove crne strane. U kontekstu američke historiografije, u zemlji koja ima veliku produkciju i gdje se puno piše o vlastitim važnim događajima, Zinn je bio izuzetno koristan za raspravu o tim događajima, bio je onaj koji je pomagao Amerikancima da sebe bolje vide. Činjenica da je bio u stanju na takav način raditi i pritom još uvijek pripadati velikom američkom mainstream sveučilištu upravo je ono što je Ameriku činilo velikom - ističe Jakovina.

Protivnici Zinnovog pristupa za njegovu se diskvalifikaciju najčešće koriste tvrdnjama da je ‘pristran’ i ‘neobjektivan’, premda to zapravo znači da je odstupao od uvriježenog i elitama poželjnog pristupa američkoj povijesti. Tvrtko Jakovina smatra da je Zinn ‘izoštreno interpretirao povijesne događaje, u čemu je možda bio pomalo nedovoljno balansiran, ali ne i pristran’. No on napominje da je Zinn ‘uveo raspravu o stvarima oko kojih je naizgled vladao opći konsenzus, što nikada nije dobro za razvoj nijedne discipline’.

Richard Wolff također smatra da ‘nepristranost’, strogo govoreći, zapravo ne postoji, jer svaki povjesničar, pa tako i Zinn, ‘u svoju analizu unosi vlastite ideje, osjećaje i političke stavove’.

- Etiketirati nekoga ili nešto da je ‘pristrano’ zapravo znači da se s tim mišljenjem ne slažete. Kvaliteta rada je drugo pitanje: bez obzira na to iz koje se ideološke perspektive pristupa nekom radu, i dalje može biti moguće raspravljati o jasnoći i dubini toga rada, njegovoj uključenosti u druge perspektive i u činjenice koje ga dovode u pitanje - kaže Wolff.

Knjige Howarda Zinna trenutačno se ne koriste ni u školama u Tusconu u Arizoni, gradu koji je svojevrsna kolijevka ovog progona, s time da se tamo već sedmu godinu vodi rat protiv cjelokupnog koncepta Meksičko-američkih studija. Također u godini Zinnove smrti, 2010., tamošnja republikanska vlast donijela je zakon kojim se kompletan studij zabranjuje u školama u kojima većinu učenika čine Hispanoamerikanci. Zbog fokusa na nepravde i zlodjela koja su činile američke vlade, kurikulum studija proglašen je rasističkim i opasnim po društvo jer ‘izaziva etničke podjele’, pa i ‘potiče na odcjepljenje’, dok istovjetni studiji koji se bave azijskim, crnačkim i domorodačkim povijestima nisu zabranjeni.

U atmosferi ekonomske krize i antiimigrantske histerije među učenicima i učiteljima počeo je bujati otpor, koji je eskalirao sudskom tužbom protiv lokalnih vlasti zbog kršenja slobode govora i diskriminacije. Učitelji su kao dokaz prezentirali i neovisnu studiju koja je pokazala da pohađanje programa Meksičko-američkih studija poboljšava uspjeh učenika i potiče kritičko razmišljanje, no dužnosnici za obrazovanje u Arizoni taj su izvještaj odbacili, a školski odbor izglasao je prekid studija. Budući da je zabrana još uvijek na sudu pa nije mogla biti implementirana, vlasti su se poslužile ucjenom i zaprijetile školama da će izgubiti financijsku potporu ukoliko ne prekinu program, a u siječnju ove godine odlučeno je da će sudski proces biti završen tek sljedeće godine.

Na pitanje boji li se da će ovakva vrsta cenzure migrirati s margine u mainstream s obzirom na vladavinu Donalda Trumpa, Richard Wolff rekao nam je da je ‘američki, pa tako i globalni kapitalizam ušao u fazu ozbiljne nevolje, pokazavši da vladine politike ne mogu suzbiti ni kontrolirati inherentnu nestabilnost kapitalističkog ekonomskog sustava’.

- Nebrojene studije, od one Oxfama do Thomasa Pikettyja, pokazale su da se nejednakost povećava već desetljećima. Žrtve tih nejednakosti – siromašni, nezaposleni, prisilni migranti i izbjeglice – kao i rastući broj kritičara sistema grade ogroman izazov kapitalizmu, a njegovi vođe, ustrašeni od pomisli kamo bi taj izazov mogao odvesti, posežu za žrtvenim janjcima po prastaroj političkoj matrici. Napadaju se stranci, disidenti, imigranti, vjerske manjine i drugi kako bi se ljude odvratilo od kritičkog razmišljanja i djelovanja protiv kapitalističkog sustava - objašnjava Wolff korijene cenzorskih poriva.

Unatoč tome, napad na Meksičko-američke studije imao je kontraefekt, jer je otpor učenika i učitelja, koji je u ranim danima znao prerasti u nasilne prosvjede s masovnim hapšenjima, motivirao i škole u drugim državama, poput Teksasa i Kalifornije, da u svoje kurikulume uključe Meksičko-američke studije. Skupina pisaca i aktivista pokrenula je tada akciju ‘krijumčari knjiga’ (librotraficantes) koja i danas traje i u kojoj se skupljaju donacije za kupovinu i distribuciju ‘spornih’ knjiga. Što se pak tiče recentnog pokušaja izgona Howarda Zinna iz škola u Arkansasu, u samo nekoliko dana od najave prijedloga zakona o zabrani Zinn Education Project zaprimio je više od 700 molbi lokalnih nastavnika da im se besplatno dostavi ‘Narodna povijest SAD-a’.

1/3