>

novosti logo

Intervjui Intervjui
Piše Mirna Jasić

Nebojša Blanuša: Ne bih se čudio da desnica predloži promjenu Ustava

Izvanredni profesor Fakulteta političkih znanosti: Postupna reinterpretacija NOB-a i njegova usporedba s ustaškim zločinačkim režimom doveli su do relativizacije sistemskog zločina potonjega. Kada odgovorni ne reagiraju na govor mržnje, oni ga zapravo ohrabruju

Istraživanje u sklopu projekta ‘Govor mržnje u Hrvatskoj’ privuklo je veliku pažnju?

Sve veća tolerancija prema govoru mržnje u Hrvatskoj i njegovo očito povećanje u posljednjih nekoliko godina, o čemu svjedoče i izvještaji pučke pravobraniteljice, potaklo nas je da se upustimo u ovo anketno istraživanje nakon posljednjih parlamentarnih izbora, koje smo proveli na nacionalno reprezentativnom uzorku od tisuću ispitanika. Uzorak po tim obilježjima predstavlja Hrvatsku ‘u malome’ te približno reprezentira stvarno stanje u populaciji.

Oko 62 posto građana u posljednjih se godinu dana u javnosti susrelo s govorom mržnje, najviše na televiziji, internetu i javnim okupljanjima. Kada govorimo o sklonosti zakonskom sankcioniranju izravnog pozivanja na nasilje i diskriminaciju, velika većina građana (81 posto u prvom i 78 posto u drugom slučaju) to podržava. No kada dođemo do simboličkog izražavanja govora mržnje, tu je situacija šarenija: 77 posto bi sankcioniralo isticanje nacističkog znakovlja kao što je kukasti križ. Kada je riječ o zloglasnom ustaškom pozdravu ‘Za dom spremni’, tada imamo mrtvu utrku: 45 posto bi ga zabranilo, no zabrinjavajućih 44 posto ne bi. Za razliku od toga, komunističko znakovlje, kao što je crvena zvijezda, zabranilo bi 61 posto građana.

Koliko su ti stavovi pogubni za hrvatsko društvo?

Kada pogledate sklonost zabranjivanju komunističkog znakovlja, ona je najizraženija u Slavoniji, Lici, Banovini i Dalmaciji, odnosno u dijelovima Hrvatske koji su bili pogođeni ratom te vjerojatno odražava traumatska iskustva iz 1990-ih godina. No daljnje istraživanje trebalo bi usmjeriti na to kako je takvo iskustvo utjecalo na percepciju temelja ZAVNOH-a upisanih u Ustav. Međutim, već godinama vidimo kako ovu svijetlu političku tradiciju, kojoj je pripadao i Franjo Tuđman, mnogobrojni nositelji utjecaja (koji se na njega pozivaju) u javnosti potiskuju ili tek prigodno naglašavaju, na primjer, kada se nađu u inozemstvu pa im to zatreba kao politička poštapalica.

Prije nekoliko dana mi je u vrijeme konzultacija došao jedan provokator koji je bio silno uvrijeđen što rezultati istraživanja nisu prevagnuli na stranu podrške ZDS-u

Postupna reinterpretacija NOB-a i njegova usporedba s ustaškim zločinačkim režimom doveli su do relativizacije sistemskog zločina potonjega, kako bi ga se uspostavilo kao točku pozitivne identifikacije. Kada tome dodamo neodgovorne izjave političkih čelnika kako ih je ‘baš briga za pozdrav ZDS’ ili da je isti na ploči u Jasenovcu ‘delikatno pitanje’, a ne sramota koje bi se svaki pošten čovjek trebao stidjeti i koju bi vlast odmah trebala ukloniti; kada se počasne lože na nogometnim utakmicama prave gluhima na isto skandiranje; kada sudovi ne procesuiraju počinitelje te donose nekonzistentne i blage presude; kada policija ne radi svoj posao; kada imamo spomenike koji slave nastavljače takve ideologije; kada katolički svećenik na nedjeljnoj misi koju prenosi HTV slavi NDH, onda nije ni čudo da imamo ovakve rezultate među građanima. Kada oni kojima je dužnost reagirati protiv govora mržnje ne reagiraju primjereno i pravovremeno, čime ga zapravo ohrabruju, ne bih se čudio da oni na desnici, koji tvrde da je dosta pretvaranja, javno pokrenu prijedlog za promjenu Ustava. Može nam se činiti da bi to učinili politički marginalci, no naši rezultati pokazuju da je ovakav ‘domaći’ simbolički govor mržnje postao gotovo normalan.

Neka prethodna istraživanja provedena među mladima u zadnjih nekoliko godina također ukazuju na potpuno krivo shvaćanje što je bila NDH. U tome veliku odgovornost snose i mnogi srednjoškolski profesori, kao i programi i načini podučavanja povijesti. Ne sjećam se da su se crkveni velikodostojnici ili braniteljske udruge tome sustavno suprotstavljali. To Hrvatskoj ništa dobro ne donosi, već samo potiče što svjesnu što nesvjesnu identifikaciju sa zločinom. U osnovi, riječ je o na strahu utemeljenom sjemenu mržnje za buduće diskriminacije i sukobe.

Koliko govor mržnje pridonosi jačanju desnice u Hrvatskoj?

Mislim da je jačanje desnice u Hrvatskoj danas povezano i sa širim procesima s kojima se Europa susreće. No toleriranje takvog diskursa im svakako omogućuje da prikažu ovakve necivilizacijske ideje kao nešto sasvim normalno, čak i poželjno. Kad percipira da je imaginarno društveno jedinstvo ugroženo, desnica se u takvim situacijama ukotvi u mentalitet opsadnog stanja i onda pronalazi unutarnje i vanjske neprijatelje, ‘one koji Hrvatsku nikada nisu voljeli niti željeli’, maltretira manjine, ispisuje grafite mržnje koristeći korijenski pravopis, i tako dalje. Ono što je još gore od toga jest prikazivati takve ispade kao dio ‘folklora’, kao oblik ispuhivanja kojemu ne treba pridavati previše pozornosti.

Je li takav diskurs povezan s onim iz 1990-ih?

Stvaranje nacionalne države devedesetih nije nužno pretpostavljalo ovakve tendencije, premda su one dijelom postojale i prije ratnog sukoba. Također, uvjeren sam da preambula Ustava RH nije pisana samo zbog šminke i međunarodnog priznanja. Kuriozitet je da je tadašnje predsjedništvo HDZ-a imalo više staža u partizanima nego bilo koje tadašnje republičko ili savezno tijelo u SFRJ. Međutim, za početak procesa normalizacije NDH bila je ključna izjava Franje Tuđmana da ona nije bila samo kvislinška tvorevina i fašistički zločin, nego i izraz težnji hrvatskog naroda za samostalnošću. Od tada, uz prešutnu toleranciju, u javnosti se postupno izgubio prvi dio rečenice.

Kakve je reakcije izazvalo vaše istraživanje?

Vrlo zanimljivi. Prvi medijski napisi preuveličali su broj onih koji bi zabranjivali crvenu zvijezdu na 70 posto i to tumačili kao obračun Hrvatske s vlastitom prošlošću. Zatim je nekolicina medija to bez provjere dramatično prenijela, a neki drugi su potom tvrdili da čak 55 posto Hrvata podržava pozdrav ZDS. Nekoliko dana nakon što su zatražili, a mi im ustupili nalaze s prezentacije, pojavile su se umjerenije i analitičnije procjene, dok nam je ekstremni desničarski tisak već išao prebrojavati krvna zrnca i prikazivati nas kao protuhrvatske proljetne manifestacije, smišljeno pripremljene oko 10. travnja, kao i da smo zreli za kamenovanje. Prije nekoliko dana mi je u vrijeme konzultacija na fakultetu došao i jedan provokator, koji je bio silno uznemiren i uvrijeđen što rezultati istraživanja nisu prevagnuli na stranu podrške ZDS-u. Kad sam mu odgovorio na pitanje o uzorku te mu postavio protupitanje, u kojem svojstvu dolazi i šalje li ga itko, dao je petama vjetra. Žao mi je što nije ostao da mu pokažem ostale rezultate, da vidi koliko su besmisleni i pogubni stavovi koje zastupa.

1/1